Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-117/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VCL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku parničnog postupka sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1239/2025- 69 od 16. prosinca 2025., dana 5. ožujka 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1239/2025-69 od 16. prosinca 2025. u točki III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.921,89 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16. prosinca 2025. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1239/2025-69 od 16. prosinca 2025. u točki III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka preko iznosa od 1.921,89 EUR do iznosa od 2.296,88 EUR (iznos od 374,99 EUR), te se odlučuje:

Odbija se zahtjev tužiteljice VCL za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 374,99 EUR.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice VCL za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 234,38 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB 69715301002, isplatiti tužiteljici VCL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 989,95 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja do 31.7.2015. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.5.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.6.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.7.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.8.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.9.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.10.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.11.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.12.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.1.2015. pa do isplate,

- iznos od 74,56 EUR počevši od 16.2.2015. pa do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB 69715301002, naknaditi tužiteljici VCL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.296,88 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

2. Protiv točke III. prvostupanjske presude (odluka o trošku parničnog postupka) žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe kako pojedine radnje nisu uopće bile potrebne za vođenje postupka i/ili su priznate tužiteljici u previsokom iznosu, protivno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda. Ne potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika. Ističe da su sve parnične radnje tužitelja priznate u ispravnom iznosu, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Potražuje trošak žalbenog postupka, tj. trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 EUR, uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 234,38 EUR.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje u tekstu: ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet žalbenog postupka jest isključivo odluka o troškovima parničnog postupka, budući da tuženik ne pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari.

7. Prilikom odmjeravanja troškova koji je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici, prvostupanjski sud je ocijenio da, u skladu sa čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troška odvjetničkih radnji punomoćnika tužiteljice u iznosu od 2.296,88 EUR.

8. Premda su troškovi odvjetničkih radnji punomoćnika tužiteljice bili potrebni za vođenje ovog postupka, u smislu čl. 155. ZPP-a, osnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud određene troškove odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja priznao u previsokom iznosu, uzevši u obzir Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23 107/2025, dalje: Tarifa). Dakle, pravilnom primjenom Tarife, trošak određenih odvjetničkih radnji je potrebno priznati u manjem iznosu u odnosu na iznose koje je priznao prvostupanjski sud.

9. Prije upuštanja u ocjenu iznosa troškova koje je prvostupanjski sud priznao u previsokom iznosu, valja istaknuti da je trošak zastupanja na ročištu održanom 20. studenog 2018. godine (list 68 spisa) pravilno priznat tužiteljici sukladno tarifnoj stavci Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 75 bodova (150 EUR + PDV). Naime, na navedenom ročištu se raspravljalo o glavnoj stvari, budući da su stranke iznosile navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odmjerio trošak tog ročišta sukladno Tbr. 9.1. Tarife te je žalba tuženika u tom dijelu neosnovana.

10. Međutim, određeni troškovi su priznati u previsokom iznosu, kako to tuženik osnovano upire u svojoj žalbi.

11. Naime, trošak zastupanja na ročištu održanom 6. listopada 2022. (list 163 – 164 spisa) je tužiteljici priznat sukladno tarifnoj stavci Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 75 bodova, što novčano iznosi 150,00 EUR (budući da je vrijednost jednog boda 2,00 EUR, sukladno Tbr 54. Tarife), uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife), sveukupno iznos od 187,50 EUR. Međutim, osnovano tuženik navodi da se na predmetnom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, bez da se raspravljalo o glavnoj stvari i bez da su se izvodili dokazi. Naime, na predmetnom ročištu se raspravljalo o prijedlogu za ponavljanje postupka i o prekidu postupka, a što su procesna pitanja koja ne podrazumijevaju raspravljanje o činjenicama i pravnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga je trošak zastupanja na tom ročištu trebao biti priznat sukladno tarifnoj stavci Tbr. 9.2. Tarife u iznosu od 37,5 bodova, što novčano iznosi 75,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, sveukupno iznos od 93,75 EUR.

11.1. Dakle, trošak zastupanja na ročištu održanom 6. listopada 2022. je trebao biti priznat u iznosu od 93,75 EUR, a ne u iznosu od 187,50 EUR.

12. Nadalje, trošak sastava podneska od 7. siječnja 2025. (list 169-171 spisa) je tužiteljici priznat sukladno tarifnoj stavci Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 75 bodova, što novčano iznosi 150,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, sveukupno iznos od 187,50 EUR. Međutim, osnovano tuženik navodi da nije riječ o obrazloženom podnesku. Naime, navedenim podneskom tužitelj predlaže nastavak predmetnog postupka, budući da je pravomoćno okončan postupak koji se također vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Pr-16194/2021, a odluka u tom predmetu predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak. Takav podnesak je bitan za vođenje ovog postupka, budući da tužitelj obavještava prvostupanjski sud o okolnostima koje su bitne za nastavak postupka. Međutim, takav podnesak ne sadrži obrazložene činjenične i pravne navode, već je pretežito obavijesne naravi. U takvim okolnostima, sastav tog podneska je primjerenije priznati kao sastav „ostalih podnesaka“, sukladno Tbr. 8.4. Tarife, u iznosu od 18,75 bodova, što novčano iznosi 37,50 EUR, uvećano za PDV od 25%, sveukupno iznos od 46,88 EUR.

12.1. Dakle, trošak sastava podneska od 7. siječnja 2025. je trebao biti priznat u iznosu od 46,88 EUR, a ne u iznosu od 187,50 EUR.

13. Naposljetku, trošak sastava podneska od 9. lipnja 2025. (list 205-207 spisa) je tužiteljici priznat sukladno tarifnoj stavci Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 75 bodova, što novčano iznosi 150,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, sveukupno iznos od 187,50 EUR. Međutim, osnovano tuženik navodi da nije riječ o obrazloženom podnesku. Naime, navedenim podneskom tužiteljica specificira svoj tužbeni zahtjev sukladno izmjeni službene valute u Republici Hrvatskoj, a pritom ne ističe bilo kakve obrazložene činjenične i pravne navode. U takvim okolnostima, sastav tog podneska je primjerenije priznati kao sastav „ostalih podnesaka“, sukladno Tbr. 8.4. Tarife, u iznosu od 18,75 bodova, što novčano iznosi 37,50 EUR, uvećano za PDV od 25%, sveukupno iznos od 46,88 EUR.

13.1. Dakle, trošak sastava podneska od 9. lipnja 2025. je trebao biti priznat u iznosu od 46,88 EUR, a ne u iznosu od 187,50 EUR.

14. Kada se gore navedeno uzme u obzir, pravilnom primjenom Tarife, opravdani troškovi odvjetničkih radnji punomoćnika tužiteljice iznose 1.921,89 EUR, a ne 2.296,88 EUR.

15. Dakle, odluku o trošku parničnog postupka, sadržanu u točki III. prvostupanjske presude, valjalo je potvrditi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.921,89 EUR, zajedno sa zateznom kamatom. S druge strane, potrebno je odbiti dio zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka koji predstavlja razliku iznosa od 2.296,88 EUR i iznosa od 1.921,89 EUR, tj. iznos od 374,99 EUR.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjskog rješenja, dok je valjalo, primjenom čl. 380. toč 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. stavku 1. izreke drugostupanjskog rješenja.

17. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška povodom odgovora na žalbu tuženika. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu tuženika, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki III. izreke drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 5. ožujka 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević