Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-68/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RF, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkama 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog RF podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 25. rujna 2025., broj Kzd-2/2025., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog RF i braniteljice Đurđe Lipošćak, odvjetnice u Ogulinu,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog RF kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Karlovcu od 25. rujna 2025. broj Kzd- 2/2025. optuženi RF proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavcima 1. i 2. i članka 153. stavaka 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisano pod točkom I. izreke pobijane presude te zbog jednog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točki 1. i 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11. činjenično i pravno opisano pod točkom III. izreke pobijane presude te kaznenog djela protiv osobne slobode-prijetnjom iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. činjenično i pravno opisanog pod točkom V. izreke pobijane presude. Za počinjena kaznena djela optuženom RF utvrđene su pojedinačne kazne zatvora i to za: kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11. od 8 godina, za kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 2. KZ/11., na temelju članku 154. stavka 1. KZ /11. u trajanju od 8 godina te zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. KZ/11., na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11. u trajanju od 1 godine pa je na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. optuženi RF osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.
2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom RF je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 24. lipnja 2024. pa nadalje.
3. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 36/25. – dalje ZKP/08.), optuženi RF se u cijelosti oslobađa troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1.- 6. ZKP/08. kao i nagrade i nužnih izdataka ranije postavljenog mu branitelja te ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.
4. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi RF po braniteljici odvjetnici Đurđi Lipošćak i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjen ičnog te odluke o kazni. U žalbi predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
5. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.
6. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog RF čija prisutnost je osigurana putem video linka iz Zatvora u Gospiću kao i njegove braniteljice Đurđe Lipoščak, odvjetnice u Ogulinu, dok nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik pa je sjednica vijeća na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08. održana u njegovoj odsutnosti.
8. Žalba optuženika nije osnovana.
9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. optuženik navodi da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude te da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a u stvari se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će biti više riječi u nastavku presude.
10. Suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama. Navedeni razlozi u presudi nisu nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni jer u pobijanoj presudi nema proturječnosti o razlozima o odlučnim činjenicama . Prvostupanjski sud je naveo dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kaznena djela, kako je to opisano u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Upravo stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju optuženik upire u svojoj žalbi.
11. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a po članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
12. Suprotno žalbenim navodima optuženika nije počinjena ni povreda kaznenog zakona, a niti je postupljeno suprotno odredbi članka 455. ZKP/08. Naime, ispravno je prvostupanjski sud obrazložio sve okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje se tereti optuženik za što je dao valjano obrazloženje pod točkama 25 .-25.2. pobijane presude, što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a odnosi se na objektivna obilježja kaznenih djela za koja se optuženik tereti dok je u odnosu na ubrojivost i postupanje optuženika sa izravnom namjerom sve navedeno pod točkom 26. obrazloženja pobijane presude za što je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi koji se odnose na povredu kaznenog zakona.
13. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpunog činjeničnog stanja, suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je žrtva MF na dokaznom ročištu iskazivala vjerodostojno i detaljno, dok je njezin iskaz na raspravi prvostupanjski sud cijenio nevjerodostojnim, kao i izjavu koju je sama sastavila i ovjerila pri javnom bilježniku, za što je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13.1. Naime, u tom pogledu prvostupanjski sud se izjasnio pod točkom 18. obrazloženja pobijane presude navodeći da je žrtva detaljno na dokaznom ročištu opisivala okolnosti u odnosu na počinjenje kaznenih djela za koja se tereti optuženik, jer je tada govorila s toliko detalja i s nelagodom i sramom, teškim traumama koje je proživjela, a njezin iskaz podupire i iskaz svjedoka AF. Prvostupanjski sud ga je zato ocijenio kao vjerodostojan obrazlažući zbog čega je iskaz, koji je žrtva dala na raspravi kontradiktoran sam sa sobom kao i sa iskazima svjedoka RF, OF i FF, navodeći da je to iz razloga jer žrtva nije dobila podršku obitelji. Pravilno je prvostupanjski sud naveo da nije životno i logično da žrtva teško optuži svog oca samo zato što su joj roditelji branili da izlazi s dečkom. Osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da se ne podnose kaznene prijave zbog nekog hira ili nezadovoljstva roditeljskom odlukom i time osoba svjesno podvrgne postupku svjedočenja i iznošenja najintimnijih detalja iz svoga života. Osim toga, ispravno je prvostupanjski sud naveo da je prilikom provođenja vještačenja radi ocjene sposobnosti žrtve za davanje iskaza u rujnu 2004. žrtva ponovila optužbe protiv oca te su se vještakinje dr. sc. Gordana Buljan Flander i dr. med. Suzana Kos izjasnile u odnosu na provedeno vještačenje žrtve navodeći da su utvrđeni znakovi seksualne traumatizacije i dijagnoza PTSP-a nastalo kao posljedica navedenih događaja, ali i reakcije roditelja i okoline na prijavu, kao što su se izjasnile i o tome zašto žrtve povlače iskaz, što ne znači da se zlostavljanje nije dogodilo. To je sve obrazloženo pod točkom 18. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13.2. Stoga, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je ispravno obrazložio zašto je utvrdio vjerodostojnost iskaza žrtve koji je dan na dokaznom ročištu te da suprotno žalbenim navodima iskaz žrtve ne obiluje nelogičnostima i suprotnostima, kao što nije ni premalo cijenjen iskaz svjedoka AF , kako se navodi u žalbi, a za koji iskaz prvostupanjski sud navodi da podupire iskaz oštećene žrtve MF dan na dokaznom ročištu, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13.3. U odnosu na neutvrđeno vrijeme počinjenja kaznenih djela činjenično i pravno opisanih pod točkama I. i III. pobijane presude optuženik u žalbi navodi da je sastavni dio počinjenja svakog kaznenog djela i vrijeme počinjenja pa da se za počinjenje tih kaznenih djela nije moglo navoditi da se radi o točno neutvrđenom danu tijekom mjeseca prosinca 2021., odnosno u vremenu od točno neutvrđenog dana krajem mjeseca prosinca 2021. do neutvrđenog dana veljače 2024. Za istaknuti je da se u tom pogledu prvostupanjski sud izjasnio upravo navodeći kako žrtva MF zbog vremenskog odmaka nije mogla točno reći o kojoj godini je bila riječ, ali se sjećala da je tada imala 15 godina te je iz njezinog iskaza utvrđeno vrijeme počinjenja kaznenih djela u vremenskom razdoblju kako se optuženika tereti te se u odnosu na vrijeme počinjenja kaznenog djela ne može reći da je neodredivo jer je ono ipak određeno unutar okvirnog vremenskog razdoblja.
13.4. Nadalje, u odnosu na kazneno djelo prijetnje, suprotno žalbenim navodima , iz iskaza MF, ali i svjedoka DF i ĆF sve govori u pravcu počinjenja kaznenog djela prijetnje i bez obzira što je neko od njih posredni svjedok što ne umanjuje vrijednost svjedočenja, a koje iskaze je sud cijenio kao vjerodostojne i za što je dao daljnje obrazloženje što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13.5. Nadalje, u pogledu potpisane izjave kod javnog bilježnika, odnosno iskaza žrtve MF u odnosu na potpisanu izjavu, prvostupanjski sud se izjasnio pod točkom 18. pobijane presude navodeći da iskaz koji je dala na raspravi u kojem pokušava objasniti da je lagala i sve okolnosti potpisivanja izjave, kojom želi opovrgnuti optužbe je kontradiktoran, sam sa sobom kao i sa iskazima svjedokinja OF i FF, što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Žrtva MF na raspravi svjedoči na način da pokušava isključiti sve optužbe protiv oca dajući pri tome nelogična i neživotna objašnjenja, a što se upravo uklapa u obrazac ponašanja pojedinih žrtava koje na raspravi povlače svoj iskaz o čemu su se decidirano izjasnile i vještakinje po provedenom vještačenju. Osim toga, u pogledu potpisane izjave sud se osvrnuo i na iskaz svjedokinja OF i FF navodeći da su u bitnim okolnostima vezanim za potpisivanje izjave svjedočile suprotno od oštećene MF te da je riječ o kontradiktornim i proturječnim iskazima svjedoka, te njihove iskaze nije prihvatio, a za što je dao valjano obrazloženje pod točkom 23. pobijane presude što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga ni u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
13.6. Nije osnovan ni žalbeni navod optuženika, da u obzir treba uzeti i činjenicu iz koje subkulturalne sredine je ponikla oštećenica, a o čemu prvostupanjski sud da nije vodio računa, jer sudovi Republike Hrvatske sude na temelju Ustava i zakona kojih su se dužni pridržavati svi, te stoga u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi optuženika. Zbog svega navedenog u konkretnom slučaju činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno.
14. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da mu izrečena kazna nadilazi sve do sada izrečene kazne (vjerojatno se misli u drugim postupcima), a s obzirom da se radi o neosuđivanoj osobi koja je do dana odlaska u istražni zatvor živjela mirnim životom sa svojom mnogočlanom obitelji te da u obzir treba uzeti da se oštećen ica u međuvremenu udala i živi svoj mirni život sa novim partnerom.
15. Suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud na strani optuženika cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti. Naime, kao olakotna okolnost cijenjena mu je dosadašnja kaznena neosuđivanost. Kao otegotna okolnost uzeta je činjenica da je optuženik pokazao posebnu bezobzirnost i bešćutnost prema svojoj kćeri prema kojoj je trebao biti osoba koja će ju štiti, brinuti se o njoj, a počinio je kaznena djela na njenu štetu i to potpuni spolni odnos znajući kao otac da ona do tada nije imala nikakvih seksualnih iskustava što je i nju dodatno obilježilo, imajući u vidu propisane norme društvene sredine u kojima žrtva živi. Kao otegotna okolnost uzeta je i činjenica da je pored toga što je otac desetero djece kaznena djela činio na štetu najstarije kćeri u blizini i u nazočnosti ostale djece čime je pokazao da se uopće ne brine za dobrobit djece.
15.1. Slijedom navedenog ispravno je prvostupanjski sud za počinjenje dva kaznena djela iz članka 154. stavka 2. i članka 154. stavka 1. KZ/11. optuženiku utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 8 godina, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od 1 godine te je sukladno članku 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne ispravno je prvostupanjski sud cijenio optuženikove osobine ličnosti i to bezobzirnost, upornost i manjak bilo kakvog osjećaja odgovornosti te činjenicu da su u pitanju najteža kaznena djela iz sfere seksualnih delikata počinjenih na štetu vlastite kćeri koji nakon počinjenja tih djela želeći zataškati te radnje prijeti žrtvi što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
16. Stoga će se i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo ovako odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 15 godina ispuniti svrha kako generalne tako i specijalne prevencije te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i omogućiti mu ponovno uključivanje u društvo na socijalno prihvatljiv način. Istovremeno će se utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja čime će se ostvariti svrha kažnjavanja. Zato, žalba optuženika ni u ovom dijelu n ije osnovana.
17. Kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić