Poslovni broj: Usž-726/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LSS iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenice odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marta Šimrak Lukavski i Sanja Turković, u Zagrebu, Ulica Milana Pavelića 1D, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi prava na osobnu invalidninu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-950/2023-12 od 13. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-950/2023-12 od 13. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551- 08/21-01/655, URBROJ: 524-11-02/3-22-4 od 6. travnja 2022. i prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Sisak (ranije: Centra za socijalnu skrb Sisak), KLASA: UP/I-551-08/20-01/52, URBROJ: 2176-138-02-09-21-6 od 26. veljače 2021. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovoga spora (točka II. izreke). Točkom III. izreke presuda nalaže se Republici Hrvatskoj da iz sredstva Državnog proračuna tužiteljici naknadi trošak delegacije u iznosu od 18,50 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije .
1.1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-08/21-01/655, URBROJ: 524-11-02/3-22-4 od 6. travnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Sisak, KLASA: UP/I-551-08/20-01/52, URBROJ: 2176-138-02-09-21- 6 od 26. veljače 2021.
1.2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice da joj se prizna pravo na osobnu invalidninu.
2. Tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. Ističe da radi bolje razumljivosti okoline koristi znakovni jezik kao sredstvo komunikacije, ali s obzirom da većina ljudi ne poznaje taj jezik ponekad joj je potreban komunikacijski posrednik, dok se ponekad pomaže čitanjem s usana. Navodi kako je ukazala na nejednaku sudsku praksu, te prigovara da joj je bez obrazloženja odbijen dokazni prijedlog da se provede vještačenje po neovisnom sudskom vještaku. Smatra da nisu uzete u obzir sve promjene u njenom zdravstvenom stanju te da prvostupanjski sud samostalno zaključuje da se gluhe osobe razlikuju u odnosu na funkcionalnost u svakodnevnom životu, čime su odrasle gluhe osobe stavljene u nejednak položaj od gluhe djece. Ukazuje da je osobama s kohlearnim implantatom neprestano otežan svakodnevni život, radi čega traži pomoć prijatelja i obitelji. Ujedno ukazuje da je trebalo provesti vještačenje jer se osobe s kohlearnim implantatom u praksi različito kategoriziraju. Predlaže poništiti osporavanu presudu.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje se tužiteljica poziva u žalbi.
6. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključeno da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljici odbijen zahtjev za priznanje osobne invalidnine, iz razloga što je iz nalaza i mišljenja tijela vještačenja oba stupanja utvrđeno da kod nje ne postoji teški invaliditet IV. stupnja, a koji invaliditet je, u smislu citiranog čl. 54. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20 i 138/20, dalje: ZSS), osnova za priznavanje prava na osobnu invalidninu.
7.1. Naime, citiranim člankom 54. st. 1. ZSS izričito je propisano da se pravo na osobnu invalidninu priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, dok je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu utvrđeno da kod tužiteljice postoji invaliditet II. stupnja.
8. U razmatranju žalbenih prigovora, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je uvjet za ostvarivanje traženog prava postojanje teškog invaliditeta, koji se utvrđuje sukladno Listi težine i vrste invaliditeta - oštećenju funkcionalnih sposobnosti.
9. Pritom je u pobijanoj presudi citiran dio Liste koji propisuje uvjete za ostvarivanje teškog invaliditeta odraslih osoba IV stupnja te s obzirom na utvrđenja iz zapisnika sa provedene rasprave od 5. prosinca 2023., kojoj je tužiteljica prisustvovala, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da kod nje ne postoji sporni stupanj invaliditeta - jer komunicira govorom i ne treba stalnu pomoć druge osobe za sve aktivnosti.
10. S obzirom da tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u pitanja utvrđenja iz zapisnika sa provedene rasprave, po ocjeni ovog Suda već i neposredno zapažanje raspravnog suca bilo je dostatno za logičan zaključak da tužiteljica ne potpada pod citirani opis iz Liste, odnosno kategoriju teškog invaliditeta odraslih osoba IV stupnja.
11. Stoga se nije mogao uvažiti žalbeni prigovor da je u ovoj stvari bilo potrebno provesti vještačenje po neovisnom sudskom vještaku, jer ukupni podaci spisa predmeta daju pouzdanu osnovu za donošenje odluke.
12. Prvostupanjski sud je ujedno otklonio ranije isticani prigovor nejednakog postupanja u vezi sa presudom na koju se tužiteljica pozivala tijekom spora te su po ocjeni ovog Suda pruženi valjani razlozi kojima je taj prigovor ocijenjen neosnovanim odnosno nije od utjecaja na donošenje odluke u konkretnoj stvari ovdje tužiteljice .
13. Kako ovaj Sud ne nalazi da postoje povrede na koje se tužiteljica poziva u žalbi, nisu se mogli uvažiti kao osnovani žalbeni prigovori, već je pobijana presuda ocijenjena pravilnom i zakonitom.
14. S obzirom da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude, to je po ocjeni ovog Suda pravilno i na zakonu osnovano prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev.
15. Slijedom navedenog, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 4. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
