Poslovni broj: Usž-3444/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivo Pletikosa, odvjetnik u Zagrebu, Rapska 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, radi starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3804/2021-7 od 18. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3804/2021-7 od 18. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 140-02/21-01/03213754792, urbroj: 341-99-05/3-21-8203 od 22. studenoga 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, klasa: UP/I 140-02/21-01/03213754792, urbroj: 341-25-05/3-21- 74403 od 13. listopada 2021., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točke I. i II. izreke).
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, od 13. listopada 2021. kojim je, tužitelju, rođenom **.**.1953., određena počevši od 2. lipnja 2018. starosna mirovina u svoti od 1.483,19 kn mjesečno te je umjesto te mirovine određena najniža mirovina u svoti od 1.796,26 kn mjesečno, koja od 1. srpnja 2021. iznosi 2.074,33 kn mjesečno. Isplata te mirovine pripada od 2. lipnja 2018., uz obračun isplaćenih mirovinskih primanja.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijanog rješenja zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da mu je pogrešno izračunat mirovinski staž na temelju kojeg ostvaruje pravo na mirovinu, te se u vezi s tim poziva na potvrdu od 6. rujna 2017., iz koje proizlazi da ima više mirovinskog staža. Navodi da je u razdoblju od 4. listopada 1977. do 22. srpnja 1984. bio zaposlen kod pravnih osoba (Kmetinska zadruga „Presad“, te ČF - Zemljani radovi), a da se od 23. srpnja 1984. do 31. kolovoza 2017. bavio obrtom, što je sud propustio utvrditi. Prigovara da mu nije omogućeno sudjelovanje u sporu jer nije saslušan. S obzirom da je pogrešno izračunat mirovinski staž smatra da je i pogrešno izračunata visina njegove mirovine Predlaže Sudu da poništi pobijanu presudu te usvoji tužbeni zahtjev i sam riješi predmetnu upravnu stvar.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod svih razloga danih tijekom postupka te predlaže Sudu da žalbu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 135. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno žalbeni navodi ne dovode do drugačije odluke.
7. Člankom 37. stavkom 8. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13.do 84/21., dalje: ZOMO), propisano je da osiguranik iz članka 26. toga Zakona, koji nije uplatio u cijelosti dužne doprinose za mirovinsko osiguranje za čitavo razdoblje provedeno u osiguranju može ostvariti pravo na starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu ako ispunjava uvjete za stjecanje prava na mirovinu na temelju staža osiguranja za koji je uplaćen doprinos, s time da ostvarivanjem prava na mirovinu ne prestaje obveza plaćanja dospjelih doprinosa za razdoblje provedeno u osiguranju za koje doprinos nije plaćen.
8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem Područne službe u Zagrebu od 12. studenoga 2018. priznato pravo na starosnu mirovinu i određena isplata predujam mirovine na temelju članka 131. stavak 1. ZOMO-a, a predmetni postupak pokrenut je na temelju članka 131. stavka 2. ZOMO-a nakon što su prikupljeni svi podaci potrebni za određivanje svote mirovine.
9. U provedenom postupku je utvrđeno je da je tužitelj (rođen **.**.1953.) do 2. lipnja 2018. navršio 65 godina života i ostvario mirovinski staž od ukupno 29 godina 2 mjeseca i 19 dana. U postupku obračuna mirovine prema člancima 81. do 84. ZOMO- a, utvrđeni su prosječni vrijednosni bodovi ostvareni u razdoblju od 1974. do 2005. godine, a polazni faktor za određivanje starosne mirovine određen je prema članku 85. stavku 1. točki 4. ZOMO-a.
10. Iz spisa proizlazi da su tužitelju u mirovinski staž uzeta u obzir razdoblja u kojima je bio zaposlen kod raznih poslodavaca i razdoblja u kojima je bio osiguran s osnove obavljanja obrta za koja su uplaćeni doprinosi (od 16. srpnja 1971. do 15. rujna 1971., od 5. lipnja 1974. di 14. kolovoza 1975., od 2. lipnja 1977. do 14. rujna 1977 te od 4. listopada 1977. do 29. travnja 2005. s prekidima), dok nisu uzeta u obzir razdoblja za koja je nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa (prema potvrdi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, klasa: 034-04/21-03/183, urbroj: 513-007-01-06/21-04 od 28. lipnja 2021. i rješenju istog javnopravnog tijela, klasa: UP/I-416-02/14-01/235, urbroj: 513-07-01- 06-18-03 od 10. svibnja 2018) i za koja nisu plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje (dio 2005. godine te od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2017.).
11. Slijedom iznesenih podataka, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je osporeno i prvostupanjsko rješenje tuženika, kojim je tužitelju određena visina mirovine staža osiguranja za koje su uplaćeni doprinosi, doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredaba ZOMO-a.
12. Navedeno proizlazi iz članka 26. ZOMO-a kojim je propisano da se osiguranicima iz članaka 10. do 13., članka 15., članka 16. i članka 18. stavaka 1. do 3. ovoga Zakona staž osiguranja utvrđuje na temelju plaćenih doprinosa, posebno po svakoj osnovi osiguranja, prema potvrdi tijela nadležnog za naplatu. Stoga se tužitelju u staž osiguranja mogu uračunati samo razdoblja na temelju potvrde o uplaćenim doprinosima. Navedeno proizlazi i iz potvrde od 6. rujna 2017. koju je izdao tuženik, te koja sadrži prijavno-odjavne podatke evidentirane u matičnoj evidencije, ali ne i dokaz o uplaćenim doprinosima, a na koju se tužitelj neosnovano upire u žalbi. Tužitelj u upravnom postupku niti u sporu nije priložio nikakve suprotne dokaze, t.j. dokaze da bi doprinosi u pojedinim razdobljima koja nisu uračunata u staž bili uistinu i plaćeni.
13. Prema članku 49. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, te nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka kojim će dokaznim sredstvom utvrditi pojedinu činjenicu. Stoga, time što je odbijen prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, a imajući u vidu postojeće podatke u spisu, koje niti tužitelj ne osporava, prema ocjeni ovoga Suda nije došlo do povrede pravila postupka.
14. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
15. Kako žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnom upravnom sporu, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 4. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
