Poslovni broj: Usž-4780/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , kojeg zastupa opunomoćenik Marko Linić, odvjetnik u Rijeci, Supilova 13, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi prava na novčanu naknadu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1263/2025-9 od 30. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1263/2025-9 od 30. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, klasa: UP/II-102-05/24-01/117, urbroj: 344-222/7-25-13 od 7. travnja 2025. i poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Rijeka, klasa: UP/I-102- 05/12-01/2748, urbroj: 2170-35-103/7-24-09 od 25. srpnja 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 7. travnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Rijeka, klasa: UP/I-102-05/12-01/2748, urbroj: 2170-35-103/7-24-09 od 25. srpnja 2024. kojim je tužitelju utvrđena obveza povrata Hrvatskom zavodu za zapošljavanje nepripadno primljene naknade za razdoblje od 14. studenoga 2023. do 30. lipnja 2024. u iznosu od 2.678,28 eura.
3. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je pobijana presuda u suprotnosti sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. Ističe da je Hrvatski zavod za zapošljavanje donio odluku o povratu novčane naknade iz razloga što je u trenutku podnošenja zahtjeva u sudskom registru tužitelj bio upisan kao suvlasnik trgovačkog društva. Tužitelj navodi da je prije podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu podnio zahtjev za likvidaciju stoga smatra da se radi o nepotrebnom formalizmu jer bi tužitelj nesporno ostvario pravo na novčanu naknadu da je zahtjev podnio nekoliko mjeseci kasnije odnosno nakon što je trgovačko društvo izbrisano iz sudskog registra. Prigovara neurednoj dostavi prvostupanjskog rješenja od 25. srpnja 2024. te ističe da mu rješenje kojim mu se nalaže povrat novca ne bi se smjelo donositi prije nego što je rješenje kojim je ukinuto pravo postalo pravomoćno. Navodi da mu rješenje 23. srpnja 2024. nije niti moglo biti dostavljeno, a prvostupanjsko tijelo je već donijelo rješenje od 25. srpnja 2024. kojim mu je naloženo vraćanje primljene novčane naknade. Prigovara što mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku u kojem mu je dozvoljena obnova i ukinuto pravo na naknadu. Zaključuje da s obzirom na činjenicu da je nezakonit način donošenja i dostave predmetnog rješenja kojim se ukida pravo na naknadu, nezakonito je i rješenje kojim se tužitelju nalaže povrat primljenih iznosa. Opširno iznosi i obrazlaže razloge iz kojih u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti o osobnoj dostavi. Smatra da je prethodno bilo potrebno staviti van snage rješenje kojim je tužitelju priznato pravo na naknadu te potom tužitelja obvezati na povrat sredstava. Ističe da je pobijana presuda donesena u suprotnosti sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. te da je propuštanjem osobne dostave upravnih rješenja sukladno zakonu i s time povezano onemogućavanje tužitelju sudjelovanja u postupku u suprotnosti s odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-712/2020 od 13. srpnja 2022 i U-III-7011/2014 od 17. srpnja 2025. Tužitelj osporava i odluku o troškovima spora. Predlaže da Sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu, usvoji tužbeni zahtjev odnosno podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da ostaje pri svojim navodima iz osporenog rješenja i odgovora na tužbu. Navodi razloge iz kojih žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima. Zaključuje da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje doneseni sukladno zakonskim odredbama. Predlaže da Sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Tako je utvrđeno da je rješenjem klasa: UP/I-102-05/12-01/2748, urbroj: 2170-35-103/2-23- 04 od 6. prosinca 2023. tužitelj kao nezaposlena osoba ostvario pravo na novčanu naknadu u trajanju od 240 dana počevši od 14. studenoga 2023. do zaključno 10. srpnja 2024. Međutim, naknadno je utvrđeno da je tužitelj u trenutku podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu bio član trgovačkog društva Bis Tarsatico d.o.o. tako da u vrijeme podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu tužitelj nije imao status nezaposlene osobe.
7. Kako se radi o činjenici koja je postojala u vrijeme vođenja postupka za utvrđivanje prava na novčanu naknadu tužitelju, a koja činjenica nije bila poznata u vrijeme priznavanja prava tužitelju, to su se stekli uvjeti za pokretanje obnove postupka po službenoj dužnosti primjenom odredbe članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.).
8. Odredbom članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“ broj: 118/18., 32/20. i 18/22.) propisano je da se nezaposlenom osobom u smislu ovoga Zakona smatra osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina, koja nije u radnom odnosu odnosno koja ne obavlja samostalnu djelatnost, aktivno traži posao i raspoložila je za rad te ako nema registrirano trgovačko društvo ili drugu pravnu osobu odnosno nema više od 25 % udjela u trgovačkom društvu ili drugoj pravnoj osobi.
9. Članak 75. stavak 1. Zakona o tržištu rada propisuje da je nezaposlena osoba kojoj je na teret Zavoda izvršena isplata ili je ostvarila neka primanja na koja nije imala pravo dužna iste vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.
10. Prvostupanjski upravni sud pravilno utvrđuje da je osnovano rješenjem tuženika od 7. travnja 2025. potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 25. srpnja 2024. kojim je tužitelju utvrđena obveza povrata nepripadno primljene novčane naknade za razdoblje od 14. studenoga 2023. do 30. lipnja 2024. u iznosu od 2.678,28 eura, a sve imajući u vidu da tužitelj nije imao pravo na novčanu naknadu jer se isti nije mogao prijaviti u evidenciju nezaposlenih osoba, pa stoga nije mogao ostvariti pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Naime, u trenutku podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu, dana 29. studenoga 2023. tužitelj je bio član trgovačkog društva s 50 % udjela u trgovačkom društvu Bis Tarsatico d.o.o. Slijedom navedenog, u vrijeme podnošenja zahtjeva tužitelj se nije smatrao nezaposlenom osobom u smislu odredbe članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o tržištu rada te nije ispunjavao uvjet za ostvarivanje prava na novčanu naknadu.
11. Dakle, prvostupanjski upravni sud je ocjenjujući tužbene navode, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, a prema ocjeni ovoga suda nije počinio niti bitne povrede odredaba postupka jer je valjano obrazložio razloge odbijanja tužbenog zahtjeva tužitelja.
12. U odnosu na navode tužitelja kojima prigovara neurednoj dostavi prvostupanjskog rješenja od 25. srpnja 2024. ističe se da spisu predmeta upravnog postupka prileži dostavnica iz koje je razvidno, da je isto dostavljeno tužitelju 7. kolovoza 2024. sukladno odredbi članka 87. Zakona o općem upravnom postupku, a protiv kojeg je tužitelj 13. kolovoza 2024. izjavio žalbu, o kojoj je odlučeno osporenim rješenjem tuženika od 7. travnja 2025.
13. Na drukčije rješenje predmetne upravne stvari ne utječe niti navod tužitelja kojeg je isticao u tužbi, da se rješenje kojim mu se nalaže povrat novčane naknade ne može donijeti prije nego što rješenje kojim mu je poništeno pravo na novčanu naknadu postane pravomoćno. Rješenje o obvezi povrata nepripadno primljene novčane naknade od 25. srpnja 2024. doneseno je nakon izvršnosti rješenja o obnovi postupka od 23. srpnja 2024., kojim je poništeno rješenje o priznavanju prava na novčanu naknadu zbog nezaposlenosti od 6. prosinca 2023. i utvrđeno da tužitelj nema navedeno pravo počevši od 14. studenoga 2023., imajući u vidu članak 72. stavak 4. Zakona o tržištu rada kojim je propisano da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
14. Budući da tužitelj nije uspio sa tužbom prvostupanjski upravni sud je zakonito odlučio o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora primjenom odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 4. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
