Poslovni broj: Usž-748/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednik vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak iz Zagreba, Radnički dol 23, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1146/2024-7 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1146/2024-7 od 23. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu, klasa: UP/II -112- 07/24-01/327, urbroj: 566-01/8-24-2 od 11. lipnja 2024. i za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, klasa: 112-02/23-02/410, urbroj: 511-01-157-24-9 od 5. travnja 2024. te vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 11. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 5. travnja 2024. kojim se točkom 1. izreke tužitelj, policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, raspoređuje s danom 9. svibnja 2023. u Policijsku upravu Karlovačku, Policijsku postaju Karlovac s Ispostavom Vojnić na radno mjesto policijski službenik za obradu kriminaliteta za koju je uvjet završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ili visoka stručna sprema VII/I stupnja, sukladno propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ili završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od najmanje tri godine ili viša stručna sprema VI/I stupnja sukladno propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i samostalnog policijskog narednika ili policijskog inspektora. Točkom 2. je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, dok je točkom 3. određeno da će se plaća utvrditi posebnim rješenjem.

3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih razloga. U bitnom navodi da su u osporenoj presudi ponovljeni samo navodi tuženika, što upućuje na zaključak da je sud u konkretnom slučaju postupao pretjerano formalistički te se nije osvrnuo na istaknute prigovore tužitelja niti je obrazložio zašto odbija dokazne prijedloge tužitelja. Ističe da je nakon završetka mirovne misije i povratka u Republiku Hrvatsku, tuženik povrijedio odredbe Ugovora o sudjelovanju u mirovnoj operaciji od 2. studenog 2021. (dalje: Ugovor) i Pravilnika o upućivanju policijskih službenika u mirovne operacije i druge aktivnosti u inozemstvu (dalje: Pravilnik). Navodi da je u u članku 42. Pravilnika propisano da će se policijski službenici po povratku iz mirovne operacije rasporediti na isto radno mjesto u ustrojstvenoj jedinici iz koje su upućeni u mirovnu operaciju. Ističe da mu je tuženik uskratio radno mjesto načelnika policije navodeći da izvršenje odredbe članka 4. Ugovora i Pravilnika nije stvarno moguće s obz irom da je ustrojstvena jedinica u međuvremenu prestala postojati, a tužitelj se zbog sudjelovanja u mirovnoj misiji nije javio na interni natječaj. Tužitelj navodi da je isticao kako u konkretnom slučaju nije bilo potrebe za raspisivanjem internog natječaja, posebno ne u vrijeme dok se nalazio u mirovnoj misiji, dok se na njegove tvrdnje da se navedeno radno mjesto popunjava rasporedom sukladno članku 63. Zakona o policiji i da je postupanjem Ministarstva stavljen u neravnopravan položaj prvostupanjski sud uopće nije osvrnuo. Nadalje ističe da nisu utvrđene sve relevantne činjenice, zbog čega je došlo do pogrešne primjene članka 64. stavka 2. Zakona o policiji. Također navodi da iz obrazloženja rješenja tuženika nije vidljivo da je tuženik uopće ponudio tužitelju raspored na radno mjesto sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju, već su tužitelju ponuđena samo radna mjesta s nižim koeficijentom složenosti poslova koja nije prihvatio iz opravdanih razloga. Zaključno ističe da je sporno, je li bilo moguće rasporediti tužitelja na radno mjesto sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju, a posebno u situaciji kada je tuženik imao ugovorom preuzetu obvezu zadržati tužitelja na radnom mjestu načelnika te ujedno smatra da ne navođenje razloga za odbijanje tužbenog zahtjeva predstavlja povredu ustavnog jamstva iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi predmetnu stvar ili da podredno predmet vrati prvostupanjskom sudu. Tužitelj potražuje i troškove za sastav žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski sud je održao raspravu, čime je u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o činjeničnim i pravnim pitanjima koja su odlučna za rješavanje predmetnog upravnog spora. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski je sud obrazložio razloge za odbijanje dokaznih prijedloga tužitelja , smatrajući da saslušanje tužitelja nije nužno za rješavanje predmetnog spora te da spisu predmeta prileži Tablica o radnim mjestima koja odgovaraju stupnju obrazovanja i stečenom zvanju tužitelja iz koje je razvidno da nema takvog slobodnog radnog mjesta. Ujedno se upućuje na odredbu članka 49. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, dok stranke sukladno stavku 4. istog članka Zakona mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

8. Nadalje, ovaj Sud ne nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“, 7/22.) temeljem koje je donesen Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, klasa: 011-02/22-01/33, urbroj: 511-01-152-22- 16 od 25. ožujka 2022. Nadalje, odredbom članka 162. stavka 1. Uredbe propisano je da se u članku 607. točki 7.6.1. Policijska postaja Karlovac briše, a stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se dodaje točka 7.6.1. Policijska postaja Karlovac s Ispostavom Vojnić.

9. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tužitelj prvostupanjskim rješenjem od 26. srpnja 2019. s danom 1. kolovoza 2019. raspoređen u Policijsku upravu Karlovac, Policijsku postaju Karlovac na radno mjesto načelnika policijske postaje. Odlukom o upućivanju policijskog službenika u mirovnu operaciju Ministarstva unutarnjih poslova od 2. studenog 2021. tužitelj je upućen 8. studenog 2021. u mirovnu operaciju Europske unije u Gruziji, gdje se nalazio do 8. svibnja 2023. Nadalje, među strankama nije sporno da se prema članku 42. Pravilnika i Ugovora tužitelj trebao rasporediti na isto radno mjesto u ustrojstvenoj jedinici iz koje je i upućen u mirovnu operaciju. Međutim, kako je nakon izmjena i dopuna Uredbe donesen novi Pravilnik o unutarnjem redu kojim je ustrojeno novo radno mjesto načelnika policijske, ali u Policijskoj postaji Karlovac, Ispostavi Vojnić, budući da je ranije ustrojena Policijska postaja Karlovac prestala postojati, to je raspisan interni oglas za novo ustrojeno radno mjesta načelnika dana 29. ožujka 2022. te je nesporno da tužitelj nije podnio prijavu na to radno mjesto pa nije niti mogao biti izabran.

10. Dakle, kao radno mjesto i ustrojstvena jedinica iz koje je tužitelj upućen više nisu postojali, to se nisu mogle izvršiti odredbe članka 42. Pravilnika i Ugovora. Ne mogu se ocijeniti osnovanim navodi tužitelja da je trebalo pričekati s raspisivanjem internog oglasa do povratka tužitelja s misije, jer je nedvojbeno da je uslijed izmjene propisa došlo do ustrojstvenih promjena u Policijskoj postaji Karlovac odnosno radno mjesto na koje je tužitelj bio raspoređen ukinuto je novom sistematizacijom radnih mjesta te je prvostupanjsko tijelo pristupilo popunjavanju novih radnih mjesta što je u skladu s odredbom članka 65. Zakona o policiji kojim je propisano da se raspored policijskih službenika vrši u roku od dva mjeseca od stupanja na snagu pravilnika o unutarnjem redu.

11. Nadalje, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelju omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnim za raspored, da je tužitelju ponuđen raspored na više slobodnih mjesta, s kojim prijedlozima tužitelj nije bio suglasan pa s obzirom da nije više bilo slobodnih radnih mjesta na koje bi se tužitelj rasporedio sukladno osobnom policijskom zvanju i stupnju obrazovanja to je prvostupanjskim rješenjem u konačnici tužitelj raspoređen na slobodno radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog zvanja, odnosno radno mjesto za koje je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da najbolje odgovara potrebama službe. Pri tome se napominje da prema upravnosudskoj praksi poslodavac ima pravo rasporediti službenika i na radno mjesto s nižim koeficijentom složenosti poslova jer se poslodavcu mora ostaviti sloboda da prema svojoj procjeni, a imajući u vidu potrebe službe rasporedi službenika na radno mjesto za koje službenik posjeduje stručno zvanja, sve u svrhu redovnog funkcioniranja poslova i radnih zadataka. Slijedom navedenog te polazeći i od okolnosti konkretnog slučaja odnosno organizacijskih promjena te činjenice da je tužitelju ponuđen raspored na više radnih mjesta, što je tužitelj sve odbio, proizlazi da se prvostupanjsko rješenje o rasporedu i rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja ne mnogu ocijeniti nezakonitim.

12. Slijedom svega navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.

13. Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud obrazložio razloge za donošenje svoje odluke, koji razlozi su utemeljeni na podacima spisa predmeta i mjerodavnoj primjeni zakonskih i podzakonskih propisa.

14. S obzirom da se žalbeni navodi tužitelja ne nalaze osnovanim, to je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a trebalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. S obzirom da je žalba odbijena, tužitelju ne pripada naknada troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 4. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković