Poslovni broj: Usž-371/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, Put Skalica 35, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, OIB: 28454963989, Zagreb, Selska cesta 136, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1499/2025-5 od 3. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1499/2025-5 od 3. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1499/2025-5 od 3. listopada 2025. naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima isplati tužitelju iznos od 1.250,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.
2. Protiv navedenog rješenja tuženik je izjavio žalbu u bitnom navodeći da je predmetni upravni spor pokrenut zbog šutnje uprave pa je sukladno odredbi članka 78. stavka 2. Opće uredbe o zaštiti podataka propisan rok za postupanje nadzornog tijela po pritužbama ispitanika (zahtjevima za zaštitu prava) i to rok od tri mjeseca. Iz podataka u spisu je jasno kako je zahtjev tužitelja tuženik zaprimio 18. travnja 2025., dok je tužba podnesena 24. lipnja 2025., dakle, znatno ranije od proteka roka od tri mjeseca kako to propisuje Opća uredba o zaštiti podataka, a koja je lex specialis u konkretnom slučaju i ima prednost u primjeni nad odredbom članka 101. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku u području zaštite osobnih podataka. Ističe da je takvo stajalište izrazio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Usž-1397/2025-4 od 28. svibnja 2025. Predmetni spor nije okončan meritornom odlukom kojom je tužitelj odabran u predmetnom javnom natječaju pa se ne može zaključiti da je uspio u upravnom sporu i nema pravo na traženi trošak. Dakle, s obzirom na to da u konkretnom postupku prvostupanjski sud nije meritorno riješio upravnu stvar jer tužba nije bila usmjerena na osporavanje rješenja već zbog nedonošenja rješenja (šutnju uprave) odluka prvostupanjskog suda o određivanju troškova spora nije legitimna, odnosno istom se ne postiže pravičnost i ujednačenost postupanja sudbene vlasti. Tuženik predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi rješenje prvostupanjskog suda kojim je odlučeno o naknadi troškova spora.
3. Žalba tuženika dostavljena je tužitelju na odgovor, no međutim tužitelj u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tuženika, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24.), koja se na odgovarajući način primjenjuje i pri odlučivanju o žalbi protiv rješenja na temelju odredbe članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, sud ocjenjuje zakonitim i pravilnim osporeno prvostupanjsko rješenje.
6. Naime, u konkretnom predmetu nije sporno da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: Us I-1499/2025-4 od 3. rujna 2025. u točki I. izreke obustavio upravni spor u skladu s odredbom članka 103. stavka 1. i članka 106. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom da je tuženik tijekom spora u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je očitujući se na prigovor tuženika iz odgovora na tužbu, u navedenoj odluci od 3. rujna 2025. izrazio i pravno stajalište da je tužba u konkretnom predmetu dopuštena i da nije riječ o tužbi koja je podnesena prije vremena. Točkom II. izreke rješenja od 3. rujna 2025. odlučeno je da će se o troškovima spora odlučiti naknadno posebnim rješenjem.
7. Dakle, u konkretnom predmetu sporno je je li trebalo tužitelju priznati troškove spora, s obzirom na to da je, kako tvrdi tuženik, tužba bila nedopuštena (preuranjena) i budući je tuženik to istaknuo u odgovoru na tužbu. Tuženik nije osporio visinu priznatih troškova tužitelju.
8. Odredbom članka 147. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima je propisano da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
9. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je rješenje o obustavi upravnog spora uredno dostavljeno opunomoćeniku tužitelja 4. rujna 2025., a tuženiku 9. rujna 2025. te da ni jedna od stranaka nije žalbom osporavala zakonitost toga rješenja. Dakle, može se zaključiti da je rješenje o obustavi upravnog spora postalo pravomoćno i da ovaj Sud ne može u ovom stadiju postupka preispitivati zakonitost toga rješenja.
10. Imajući na umu navedeno ovaj Sud smatra da tužitelju u konkretnom predmetu pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora, budući da je tuženik, u biti, tijekom spora u cijelosti postupio po tužbenom zahtjevu usmjerenom na šutnju uprave. Navedene činjenice su utvrđene pravomoćnim rješenjem o obustavi spora, čiju zakonitost tuženik nije osporio žalbom pa je time prema ocjeni ovoga Suda, prihvatio i pravne posljedice koje proizlaze iz toga rješenja.
11. Nadalje, treba istaknuti da je osporena odluka, kojom je tužitelju dosuđen trošak sastava tužbe u visini od 500 bodova uvećano za iznos PDV-a od 25% na teret tužene, a u iznosu od 1.250,00 eura, utemeljen na odredbama članka 144., 147. i 148. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23. i 107/25.).
12. S obzirom na navedeno trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima, odbiti žalbu tuženika i potvrditi osporeno rješenje prvostupanjskog suda.
U Zagrebu 4. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
