Poslovni broj: Usž-4521/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IE iz [adresa], OIB: 49026570370, kojeg zastupa opunomoćenica Angela Kranjčević, odvjetnica u Zagrebu, Radnički dol 23, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3030/2021-7 od 10. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3030/2021-7 od 10. veljače 2022.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave ove odluke nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.410,17 eura.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 3030/2021-7 od 10. veljače 2022. obustavljen je upravni spor (točka I. izreke rješenja) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke rješenja).
2. Protiv točke II. izreke prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je podnio tužbu radi šutnje uprave i nakon utuženja tuženik je udovoljio tužbenom zahtjevu i donio drugostupanjsku odluku, koju prije toga nije donio godinu dana. Tužbenim zahtjevom je u smislu odredbe članka 22. stavka 2. točke 2. Zakona o upravnim sporovima zahtijevao donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku, a kako je tuženik nesporno takvu odluku donio tijekom postupka to je opravdan njegov zahtjev za naknadu troškova postupka jer je uspio u postupku, te u tom smislu prilaže i sudsku praksu u vezi s troškovima, a u sličnim predmetima. Činjenica da je podnio novu upravnu tužbu protiv drugostupanjskog rješenja ne može biti od utjecaja za predmetni spor budući je u ovom sporu samo tražio da tuženik postupi sukladno zakonu i donese drugostupanjsko rješenje, što je tuženik i učinio tijekom spora. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji njegovu žalbu i naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove upravnog spora u zatraženom iznosu.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim, tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba je osnovana.
5. Rješenjem ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1474/2022-2 od 6. travnja 2022. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3030/2021-7 od 10. veljače 2022. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna.
6. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4598/2022 od 29. listopada 2025. ustavna tužba je usvojena i ukinuto je rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-1474/2022 od 6. travnja 2022. te je predmet vraćen na ponovni postupak Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Ustavni sud u obrazloženju svoje odluke među ostalim navodi da prije svega primjećuje da je u ovom slučaju tužena strana javnopravno tijelo s javnim ovlastima te da je upravnom sporu prethodio upravni postupak određivanja porezne obveze. Budući da do pokretanja upravnog spora radi šutnje uprave podnositelj nije imao nikakvih saznanja je li o njegovoj žalbi odlučeno ili nije, jer mu do tog trenutka nije uručeno drugostupanjsko rješenje, pokretanje upravnog spora zbog šutnje uprave ukazuje se osnovanim. Nadalje, ističe da je imajući u vidu takvo utvrđenje, a posebno legitimni cilj pravila o ne naknadi troškova spora u slučaju povlačenja tužbe koje je dao Visoki upravni sud tumačeći članak 79. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-I-2753/2012 i dr. i 29/17.), Ustavni sud utvrđuje da u slučaju podnositelja nisu primjenjiva dva glavna razloga za sankcioniranje procesne discipline, a to su izbjegavanje neopravdanog pokretanja sporova i nerazumno visokih troškova upravnih sporova. Slijedom navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da je Visoki upravni sud članak 79. Zakona o upravnim sporovima u konkretnom predmetu primijenio mehanički bez obraćanja dovoljno pažnje na posebne okolnosti ovog slučaja. Ocjena je Ustavnog suda da je stajalište Visokog upravnog suda u konkretnom slučaju arbitrarno i da ne teži ostvarenju legitimnog cilja te da se ne može opravdati s aspekta pravičnog suđenja, pa rješenje Visokog upravnog suda nije razmjerno legitimnom cilju kojem teži članak 79. Zakona o upravnim sporovima i da je njegova primjena u ovom predmetu rezultirala ograničenjem koje je umanjilo samu bit podnositeljevog prava na pristup sudu, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
7. Postupajući u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske i poštivajući pravna stajališta Ustavnog suda izražena odluci kojom je ukinuto ranije rješenje ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1474/2022 od 6. travnja 2022., u ovom predmetu, sud je donio u ponovnom postupku rješenje kojim je uvažio žalbu tužitelja i poništio točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda, kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
8. Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj protiv tuženika pokrenuo upravni spor radi nedonošenja rješenja (šutnje uprave) te da je tuženik tijekom upravnog spora pred prvostupanjskim sudom, a nakon podnošenja tužbe donio rješenje o žalbi tužitelja te je tužitelj svojim podneskom od 23. prosinca 2020. povukao tužbu u predmetnoj stvari, budući da je tuženik donio rješenje o njegovoj žalbi.
9. Dakle, budući da je do pokretanja upravnog spora došlo radi nedonošenja rješenja, odnosno šutnje uprave, tužitelj nije imao nikakvih saznanja je li o njegovoj žalbi odlučeno ili nije, jer mu do tog trenutka nije uručeno drugostupanjsko rješenje, pa se stoga ocjenjuje osnovanim pokretanje upravnog spora zbog šutnje uprave. Kraj takvog stanja stvari, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. Zakona o upravnim sporovima.
10. Stoga je ovaj Sud dosudio tužitelju trošak sastava tužbe i sastava podnesaka od 9. prosinca 2021. i 21. prosinca 2021., kao i trošak sastava žalbe protiv prvostupanjskog rješenja suda, a sve u ukupnom iznosu od 10.625,00 kuna, odnosno preračunato u eure u iznosu od 1.410,17 eura, koliko je tužitelj i zatražio tijekom postupka, a sukladno o Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
11. Imajući na umu navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 2. u vezi s člankom 67. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 4. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
