Poslovni broj: Us II-268/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općina Pribislavec, Pribislavec, Braće Radića 47, OIB: 73507516777, protiv tuženika Povjerenika za informiranje, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, OIB: 68011638990, uz sudjelovanje zainteresirane osobe KŽ, K, [adresa], radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Povjerenika za informiranje, klasa: UP/II 008-07/25-01/923, urbroj: 401-01/05-25-2 od 10. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika u točki I. poništava se rješenje Općine Pribislavec, klasa: UP/I-008-01/25-01/15, ubroj: 2109-26-03/1-25-01 od 5. rujna 2025., a točkom II. predmet se vraća Općini Pribislavec na ponovni postupak.
2. Protiv rješenja tuženika tužitelj podnosi tužbu u kojoj navodi da je KŽ podnosila tužitelju kao prvostupanjskom tijelu izrazito velik broj zahtjeva gledajući ih u cjelini, da su zahtjevi bili voluminozni, njima se tražilo od tijela javne vlasti da odgovara na različita pitanja i dostavlja velik broj dokumentacije te se iz takvih zahtjeva KŽ može zaključiti kako se ona stavlja u ulogu istražitelja mogućih nepravilnosti tijela javne vlasti, tražeći podatke o svim segmentima rada prvostupanjskog tijela, ne bi li na taj način pronašla nešto što bi se moglo okarakterizirati kao nezakonito, odnosno pokušavajući "upecati informaciju" koja bi navedeno razotkrila. Dakle, ukupnost zahtjeva KŽ i količina traženih informacija predstavljaju znatno opterećenje za rad tijela javne vlasti, a da pri tome nije utvrđen osobit javni interes za njihovom objavom, obzirom da se radi o pojedinačnom interesu KŽ. Tužitelj navodi kako se u praksi ostvarivanja prava na pristup informacijama takvo podnošenje zahtjeva naziva "pecanjem" i ne smatra se automatski sukladnim javnom interesu koji se ostvaruje putem Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, ističe da prilikom rješavanja velikog broja zahtjeva za pristup informacijama postoji mogućnost da prava stranaka u drugim postupcima kod tijela javne vlasti ne budu adekvatno zaštićena te može doći i do zastoja u radu tijela javne vlasti i na taj način ograničavanja drugih korisnika zbog neobavljanja redovnog posla, a što predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela, ne samo u području pristupa informacijama, već u svim svojim područjima rada, dok je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama putem ostvarivanja prava na pristup javnim informacijama upravo promicanje uč inkovitosti u radu i racionalno funkcioniranje. Tužitelj ukazuje da je iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima moguće uočiti određeni model ponašanja podnositelja, pa je tako primjerice podnositelj uvijek nezadovoljan dobivenom informacijom i nakon njezina zaprimanja postavlja dodatne zahtjeve koje proširuje u odnosu na raniji zahtjev. Navodi da se radi o utvrđivanju objektivnih razloga zbog kojih bi se prvostupanjska tijela mogla pozvati na razlog odbijanja zahtjeva zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, ne ulazeći pri tome u narav informacija koje se traže, s obzirom da je notorna činjenica da se svako pravo može zloupotrijebiti, bez obzira na to što se zahtjevom mogu tražiti primjerice i informacije koje potpadaju u krug onih koje bi trebale biti javno dostupne sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno informacija o raspolaganju javnim sredstvima. Tužitelj je u rješenju od 7. kolovoza 2025. točno specificirao broj zahtjeva predanih od strane KŽ, a koji datiraju od 17. travnja 2025. pa do 7. kolovoza 2025., iz kojih proizlazi da je ista osoba u 17 navrata tražila razne informacije o isplatama koje je tužitelj vršio do postupanja komunalnog redara te razne vrste dokumentacija, ugovora i slično. Tužitelj je pokušavao odgovoriti na sve zahtjeve KŽ te je dostavljao odgovore u zakonskom roku, no kako se broj zahtjeva sve više povećavao, to tužitelj više nije mogao obraditi i ispuniti zahtjeve, posebice u odnosu na zahtjeve u kojima se traži i veći broj dokumenata i odgovora, zbog čega je jasno da je na taj način opstruiran rad pročelnice Jedinstvenog upravnog odjela Općine Pribislavec, koja je ujedno i službenica za informiranje. Tužitelj napominje da je i nakon donošenja rješenja o odbijanju zahtjeva KŽ nastavila podnositi velik broj zahtjeva na pristup informacijama, kojima opstruira rad tužitelja, a na rješenja o odbijanju zahtjeva je ista ulagala žalbe. Tužitelj posebno ističe da se prilikom odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama KŽ kod utvrđivanja je li došlo do zlouporabe prava nije niti razmatrala dostupnost, odnosno nedostupnost samih informacija, uzimajući u obzir da tijela javne vlasti koja su obveznici primjene Zakona o pravu na pristup informacija u pravilu u velikoj mjeri i raspolažu informacijama koje se djelomično ili u cijelosti odnose na raspolaganje javnim sredstvima, nego se utvrđivala činjenica je li se podnositelj u konkretnom slučaju koristio svojim zakonskim pravom na način koji dovodi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, odnosno je li došlo do kršenja zakonskog načela međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9. a) Zakona o pravu na pristup informacijama. Slijedom navedenog, predlaže poništiti rješenje tuženika i odbiti žalbu KŽ izjavljenu na rješenje Općine Pribislavec od 5. rujna 2025.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja te naglašava da je za ovaj upravni spor relevantna činjenica da je uvidom u službeni upisnik prvostupanjskog tijela o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama za 2025. godinu utvrđeno da su zahtjevi KŽ vrlo konkretni i odnose se na raspolaganje javnim sredstvima tužitelja, odnosno zahtjevi nisu usmjereni na ostvarivanje pojedinačnih, partikularnih interesa KŽ te je isto tako vidljivo iz upisnika da kontinuitet njihovog podnošenja ne predstavlja opterećenje za rad tužitelja. Tuženik ističe kako u konkretnom slučaju nije došlo do zloporabe prava KŽ na pristup informacijama, jer korištenje prava nije došlo u sukob za svrhom i ciljem njegovog zakonskog uređenja i nije se negativno odrazilo na prava i dužnosti drugih korisnika, niti na obveze i dužnosti tijela javne vlasti u smislu ispunjenja njihovih zadaća. Ukazuje na brojnu ovusudnu praksu u kojima je zauzeto stajalište da se u slučaju informacija o raspolaganju javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacija ne može razmatrati pitanje zloupotrebe prava na pristup informacijama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. U očitovanju na podnesenu tužbu zainteresirana osoba KŽ opisuje kronologiju činjenica te ističe kako je na IV. sjednici Općinskog vijeća Općine Pribislavec održanoj 29. rujna 2025. javno iznijela činjenice da Odluka nije bila poznata vijećnicima, da se Odluka pojavila naknadno i da postoje ozbiljne sumnje u njezino datiranje i evidentiranje. Dodatno ističe da ju Općina Pribislavec kontinuirano poziva na osobni dolazak u prostorije Općine, iako je izričito i višekratno navela da tražene informacije želi zaprimiti pisanim putem u elektronički čitljivom obliku. Takvo postupanje je protivno Zakonu o pravu na pristup informacijama, načelu dostupnosti informacija, pravu podnositelja zahtjeva da informaciju primi u obliku koji je zatražio i prava na ponovnu uporabu informacija. Naglašava da ne postoji zakonska osnova kojom bi se podnositelja zahtjeva moglo obvezati na osobni dolazak, osobito kada se radi o dokumentaciji koja već postoji u elektroničkom obliku i nalazi se u posjedu tijela javne vlasti te se može bez zapreke dostaviti elektroničkim putem. Navodi kako joj je umjesto zakonitog postupanja dostavljena isključivo informacija o klasi i urudžbenom broju i nikada nije zaprimila odgovor, rješenje niti presliku urudžbene knjige za zahtjev podnesen 29. rujna 2025. Dodatno ističe da predmetna Odluka ima isti urudžbeni broj, kao i jedna kasnija odluka, što je administrativno nemoguće bez naknadnog umetanja dokumenta, a dostupni podaci upućuju da je dokument tehnički obrađivan i smješten u kolovozu, iako nosi raniji datum. U vezi predmetne Odluke i sumnji na manipulaciju službenom dokumentacijom podnesena je i kaznena prijava nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u okviru koje su provođeni policijski izvidi i prikupljeni podaci.
5. U skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) odgovori na tužbu tuženika i zainteresirane osobe dostavljeni su tužitelju na očitovanje.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je zainteresirana osoba 22. kolovoza 2025. podnijela zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražila podatke, i to:
1. točan datum kada je u službenu zbirku akata Općine Pribislavec uvrštena Odluka o nabavi vreća za ostali otpad koju je donio općinski načelnik 9. svibnja 2025. te evidencijski broj pod kojim je navedena Odluka upisana,
2. izvod iz urudžbenog zapisnika Općine Pribislavec za razdoblje od 1. do 31. svibnja 2025. s podacima o svim zaprimljenim i izrađenim aktima (urbroj, datum, predmet, klasifikacijska oznaka), kako bi se mogao provjeriti redoslijed i datum evidentiranja predmetne Odluke i
3. informaciju o datumu i vremenu kada je navedena Odluka objavljena na službenoj web stranici Općine Pribislavec, uključujući meta podatke iz sustava za upravljanje sadržajem (CMS).
Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako je u 2025. godini zainteresirana osoba podnijela ukupno 24 zahtjeva za pristup informacijama od kojeg broja je prvostupanjsko tijelo rješenjem odbilo 14 zahtjeva, dok je za 10 preostalih zahtjeva izdana obavijest/odgovor. Također utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo dostavilo zainteresiranoj osobi 22. kolovoza 2025. poveznicu na dokumente, Odluku o nabavi vreća za ostali otpad od 9. svibnja 2025.
8. Prvostupanjsko tijelo odbilo je zahtjev zainteresirane osobe za pristup traženim informacijama pozivom na odredbu članka 23. stavak 6. Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", 25/13., 85/15. i 69/22.), kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno poveznih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija, do lazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, uz obrazloženje da zbog učestalih zahtjeva zainteresirane osobe kojima se traži velik broj istih ili istovrsnih informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja Jedinstvenog upravnog odjela Općine Pribislavec slijedom čega se očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
9. Zaključivši da u konkretnom slučaju ne postoji zlouporaba prava na pristup informacijama, tuženik je poništio rješenje tuženika i predmet vratio tužitelju na ponovni postupak s uputom na daljnje postupanje. U rješenju je u bitnom navedeno da je pri rješavanju zahtjeva prvostupanjsko tijelo dužno utvrditi posjeduje li ili ne posjeduje informacije koje su predmet traženja. Ako prvostupanjsko tijelo utvrdi da posjeduje tražene informacije i ako utvrdi da nema razloga za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, treba omogućiti pravo na pristup zatraženim informacijama, poglavito imajući u vidu da se radi i o informacijama koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima.
10. Prije donošenja zaključka o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava u svakom je konkretnom predmetu nužno ocijeniti sve činjenice i okolnosti slučaja te uzeti u obzir širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva.
11. Analizirajući činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, na temelju uvida u spis predmeta koji je tuženik dostavio sudu uz odgovor na tužbu, sud prihvaća ocjenu tuženika kako u ovom predmetu nisu vidljivi objektivni niti subjektivni elementi zlouporabe, jer zainteresirana osoba u svojim zahtjevima ne postupa protivno načelu međusobne suradnje i poštovanja iz članka 9. a) Zakona o pravu na pristup informacijama. Name, u konkretnom predmetu uzeta je u obzir činjenica da zainteresirana osoba nije podnositelj opsežnog, neodređenog, funkcionalno nepovezanog zahtjeva, već podnosi konkretan zahtjev radi dostave točno specificirane informacije. Također, sud prihvaća zaključak tuženika kako u ovom slučaju zahtjev zainteresirane osobe nije došao u sukob za svrhom i ciljem njegovog zakonskog uređenja i nije se negativno odrazio na prava i dužnosti drugih korisnika. Posebice se naglašava činjenica da se podnesenim zahtjevom traži informacija o raspolaganju javnim sredstvima, koja moraju biti dostupna javnosti, što nadilazi eventualno opterećenje u radu prvostupanjskog tijela.
12. Imajući u vidu da su zahtjevi zainteresirane osobe podneseni u 2025. vrlo konkretni i odnose se na raspolaganje javnim sredstvima tužitelja te nisu usmjereni na ostvarivanje partikularnih interesa zainteresirane osobe, upućuje na pravilnost tuženikove ocjene da u konkretnom slučaju nije riječ o zlouporabi prava na pristup informacijama.
13. Imajući na umu sve navedeno, osporavanim rješenjem, uz obrazloženje kako je njime dano, prema ocjeni ovoga Suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 4. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Željka Zrilić Ježek, univ.spec.
