Poslovni broj: Usž-3145/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednik vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČM iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik odvjetnik Stipica Jakšić, Zagreb, Petrinjska 9, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Službe za državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4448/2023-10 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4448/2023-10 od 28. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, klasa: UP/I-224-02/22- 01/3711, urbroj: 511-01-203-23-4 od 11. travnja 2023.
2. Navedenim rješenjem od 11. travnja 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo podnesen temeljem odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15. i 102/19.).
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnom ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora iz članka 126. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima jer je riješio spor bez održavanja rasprave protivno članku 98. Zakona o upravnim sporovima. Nadalje ističe da je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak da se tužitelj tijekom života nije izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda i to samo na temelju izvatka iz matica rođenih, na koji nije mogao utjecati. Navodi da je uz zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo dostavio svu potrebnu dokumentaciju, uključujući i potvrdu HKUD "Sv. Ante-cim" Mostar te potvrdu o okolnostima stradavanja i presliku vojne iskaznice Hrvatskog vijeća obrane. Prema mišljenju tužitelja, za dokaz pripadnosti hrvatskom narodu dovoljna bi trebala biti dokumentacija iz koje proizlazi da se u ratu borio kao dobrovoljac i pripadnik Hrvatskog vijeća obrane te izjava o pripadnosti hrvatskom narodu. Smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi da se tužitelj deklarirao kao pripadnik hrvatskog naroda. Zaključno ističe da prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze predložene od strane tužitelja, a neprovođenjem predloženih dokaza prvostupanjski sud je povrijedio odredbe Zakona o upravnim sporovima. Tužitelj predlaže da se preinači osporena presuda na način da se usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika te podredno vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te ujedno predlaže mu se nadoknade troškovi za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da je u obrazloženju osporenog rješenja detaljno naveo utvrđene relevantne činjenice ta da je odluka u cijelosti zakonita. Tuženik predlaže da se odbije žalba.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski sud je uvidom u spis tuženika utvrdio da je tužitelj u upitniku zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva naveo da je po narodnosti Č kao i njegovi roditelji te je također utvrdio da tužitelj uz zahtjev nije priložio niti jedan dokument u kojem bi za tužitelja bila upisana hrvatska narodnost . Nadalje je utvrdio da spisu predmeta prileži izvadak iz Matične knjige rođenih, izdan od Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegovačko-neretvanski kanton, Grad Mostar od 13. svibnja 2022. u kojem postoji rubrika narodnost i u kojoj se tužitelj nije izjasnio kao Hrvat.
8. Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa] može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona, odnosno da se iz njegovog ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, da je podmirio dospjela javna davanja te da ne postoje sigurnosne zapreke za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo, dok je stavkom 2. istog članka Zakona propisano da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
9. Pripadnost određenom narodu je prije svega subjektivna kategorija, koja se izražava prvenstveno osjećajima pripadnosti pojedinca tom narodu, odnosno prihvaćanjem njegove kulture, običaja, pisma i sl. Ta pripadnost određenom narodu treba biti iskazana i određenim ponašanjem pojedinca na način da se osoba koja traži primitak u hrvatsko državljanstvo po toj osnovi, pripadnikom hrvatskog naroda , izjašnjavala tijekom života, navođenjem te narodnosti u pojedinim ispravama ili izražavanjem te pripadnosti na bilo koji način.
10. Dakle, kako izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti ne može biti dvojbena, već jedino i isključivo kroz duži vremenski period, ovaj Sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da dostavljanje potvrde HKUD "Sv. Ante- cim" te s druge strane sudjelovanje tužitelja u ratu kao člana Hrvatskog vijeća obrane i izjašnjavanje tužitelja kao pripadnika bošnjačkog naroda, upućuje na očitu nedosljednost o izjašnjavanju pripadnosti hrvatskom narodu.
11. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na činjenice utvrđene u predmetnom postupku pravilno primijenio i protumačio materijalno pravo te naveo razloge zašto smatra da je tuženik osnovano odbio zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo. Prvostupanjski je sud riješio spor bez održavanja rasprave primjenom odredbe članka 98. točke 4. ZUS-a jer stranke to nisu izričito tražile, a niti su sporne činjenice, već je sporna primjena materijalnog prava.
12. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud je ocijenio da se žalbeni navodi tužitelja ne nalaze osnovanim ni od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari pa je žalba odbijena na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a.
13. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
U Zagrebu 4. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
