Poslovni broj: Usž-4242/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Doma za starije osobe Dubrovnik, OIB:15795793389, Dubrovnik, Branitelja Dubrovnika 33, zastupanog po ravnatelju IM, a on po opunomoćeniku Marku Rašici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu „Rašica & partneri“ d.o.o. Dubrovnik, Praška ulica 10, Pisarnica u Dubrovniku, Dr. Ante Starčevića 24, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, OIB:53969486500, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi, Službe za inspekcijski nadzor, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1975/2024-9 od 8. srpnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1975/2024-9 od 8. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi, Službe za inspekcijski nadzor, KLASA: UP/I-550-06/22-07/301, URBROJ: 524- 10-2/17-24-7 od 3. srpnja 2024. kao neosnovan. Rješenjem suda odbijen je zahtjev za određivanje odgodnog učinka tužbe kao neosnovan.
2. Rješenjem o izvršenju tuženika od 3. srpnja 2024. utvrđuje se da je rješenje više inspektorice Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: UP/I-550-06/22-07/301, URBROJ: 524-10-2/17-22-2 od 29. studenog 2022. kojim su Domu za starije osobe Dubrovnik naređene mjere, postalo izvršno dana 15. lipnja 2023.; nalaže se izvršeniku Domu za starije osobe Dubrovnik iz Dubrovnika da u roku o 180 dana od dana dostave ovog rješenja postupi po izvršnom rješenju iz točke 1. ovog rješenja na način da osigura odgovarajuće uvjete smještaja osobama oboljelima od Alzheimerove demencije i drugih demencija (srednji/srednje teški stadij bolesti); Dom za starije osobe Dubrovnik obvezan je u roku od 8 dana od dana proteka roka određenog u točki 2. izreke ovog rješenja višoj inspektorici dostaviti izvješće o postupanju, uz koje je dužan priložiti odgovarajuću dokumentaciju kao dokaz da su u Domu osigurani odgovarajući uvjeti za smještaj osoba oboljelih od srednjeg ili srednje teškog stadija demencije; u slučaju ne postupanja po ovom rješenju, Domu za starije osobe Dubrovnik izreći će se novčana kazna u iznosu od 20.000,00 eura (sve detaljno u točkama I. – IV. izreke rješenja).
3. Tužitelj žalbu podnosi protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda radi bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Upire na obrazloženje presude u vezi s iznosom novčane kazne izrečene rješenjem tuženika odnosno navodi da je rješenje u tom dijelu nezakonito, a na što se sud uopće ne osvrće. Navodi da se rješenje o izvršenju ne temelji na izvršnom rješenju od 29. studenog 2022., već na propisu koji u vrijeme donošenja izvršnog rješenja nije bio na snazi odnosno na Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o mjerama za pružanje socijalnih usluga („Narodne novine“, 58/24.), što proizlazi iz obrazloženja osporavanog rješenja. Smatra da su rješenjem naložene radnje koje nisu navedene u izvršnom rješenju. U vezi s odbijenim odgodnim učinkom tužbe tužitelj navodi da je u prijedlogu za odgodni učinak naveo da bi mu izvršenje rješenja i to plaćanje kazne od 20.000,00 eura i prisilno iseljenje korisnika nanijelo imovinsku i neimovinsku štetu, štetu zdravlju korisnika o kojima skrbi. Smatra da je sud pogrešno primijenio članak 42. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže poništiti presudu i rješenje prvostupanjskog suda i vratiti predmet sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi u bitnom da je rješenjem više inspektorice naređeno tužitelju da osigura odgovarajuće uvjete smještaja oboljelih od Alzheimerove demencije i drugih demencija. Ističe da su uvjeti smještaja navedenih osoba bili propisani Pravilnikom o uvjetima za pružanje socijalnih usluga, („Narodne novine“, 110/22.), člancima 75. i 87., a u kontrolnom nadzoru od 22. svibnja 2024. utvrđeno je da tužitelj nije postupio po rješenju više inspektorice. Navodi da su posebni uvjeti prostora za smještaj osoba oboljelih od demencije propisani već duži niz godina, a tužitelj je unatoč tomu što nije ispunjavao propisane uvjete smještao navedene korisničke skupine. Smatra žalbene navode u vezi s primjenom propisa u izvršnom rješenju neosnovanim. Predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24 - ZUS), Sud žalbene razloge smatra neosnovanim.
7. Osporavano rješenje doneseno je po službenoj dužnosti. Iz rješenja proizlazi da je tužitelj dužan postupiti po izvršnom rješenju više inspektorice rada od 29. studenog 2022., da je dužan osigurati odgovarajuće uvjete smještaja osoba oboljelih od Alzheimerove demencije i drugih demencija i o tome podnijeti izvješće uz dokumentaciju o dokazu da su osigurani uvjeti za smještaj navedenih osoba. Ako tužitelj ne postupi po izvršnom rješenju, bit će mu izrečena novčana kazna u iznosu od 20.000,00 eura. Tužitelju je dakle izrečena samo prijetnja novčanom kaznom, što znači da će se tek u slučaju ne postupanja po rješenju donijeti rješenje kojim će tužitelju biti izrečena novčana kazna sukladno propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje (članak 137. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku – „Narodne novine“, 47/09. i 110/21.).
8. Stoga žalbeni prigovori u vezi s iznosom novčane kazne nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, kao ni prigovori u vezi s obrazloženjem osporavanog rješenja u odnosu na primjenu Pravilnika, jer je u rješenju o izvršenju navedeno koje se rješenje izvršava i na koji način (osigurati odgovarajuće uvjete za oboljele od demencije).
9. Nisu osnovani ni prigovori u vezi s odgodnim učinkom tužbe (iznos novčane kazne, premještaj korisnika) jer premještaj nije utvrđen osporavanim rješenjem , već osiguranje odgovarajućih uvjeta smještaja korisnika oboljelih od demencije, a novčana kazna nije izrečena, već samo prijetnja kaznom ako tužitelj ne postupi po rješenju.
10. Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude ni rješenja koja su donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
11. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 128. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 4. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
