Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3120/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Josipu Grubišiću, u predmetu tužitelja IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2 Jalan Taman Tal 14, Ampang, kao suvlasnika stambene zgrade u [adresa], kojeg zastupa upravitelj Hrvatski poslovni centar - Stambeno poslovno gospodarstvo d.o.o., OIB: 45026196523, sa sjedištem u [adresa], a kojeg zastupa punomoćnik Gordana Grubeša, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grubeša i partneri, protiv tuženice EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Sead Ajaz, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. travnja 2024., poslovni broj Povrv- 1102/2020-27, 4. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. travnja 2024., poslovni broj Povrv-1102/2020-27.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u toč. I. izreke odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred ovim sudom posl. broj P-3311/2022. U toč. II. izreke je određeno da će postupak biti nastavljen na prijedlog tužitelja ili tuženika ili po odluci suda ukoliko sud bude našao da više ne postoje razlozi za prekid ovog postupka.

2. Navedeno rješenje žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Iz stanja spisa je razvidno da je tužitelj kod javnog bilježnika Mladena Ježeka podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika isplatu 7.311,70eur/55.090,00 kn za razdoblje od rujna 2017. do prosinca 2020. na ime neplaćene zajedničke pričuve.

5. Uvidom u ovosudni spis ovaj sud je utvrdio da su tužiteljica i tuženik jedini suvlasnici nekretnine zemljišnoknjižne oznake kč. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada mješovite uporabe br. 15 i izgrađeno zemljište, [adresa], površine 660 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s tim da je tuženik većinski vlasnik odnosno suvlasnik iste, budući je vlasnik sedam posebnih dijelova nekretnine, dok je tužiteljica vlasnica jednog posebnog dijela nekretnine i to stana na II (drugom) katu lijevo u ukupnoj površini od 40,98 m2. Tuženica ne spori da u naravi koristi stan koji ima površinu od 119,68 čm, koja površina je dobivena preuređenjem tavanskog prostora od 78,7 m2, a za što nema ishođeno pravomoćno rješenje kojim bi se upisala u zemljišne knjige.

6. Nadalje, je u prijedlogu za ovrhu obračunao pričuvu sukladno čl. 6. i čl. 7. Međuvlasničkog ugovora od 1. rujna 2017. na način da je sukladno čl. 7. st. 1. t. 1. i t. 7. Međuvlasničkog ugovora za dio stana u površini od 78,7 m2 za koji ovršenica nema pravomoćno rješenje upisa u zemljišne knjige, množio sa koeficijentom 6,00 (čl. 7. st. 1. t. 7. Međuvlasničkog ugovora), a za dio stana od 40,98 m2, koji je upisan u zemljišne knjige, pričuvu obračunavao množivši površinu stana s koeficijentom 1,00 (čl. 7. st. 1. t.1. Međuvlasničkog ugovora).

6.1. Nakon što je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-116/2018 od 5. studenog 2021. odredba članka 7. st. 1. toč. 7. Međuvlasničkog ugovora utvrđena ništetnom, tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev podneskom od 9. lipnja 2022. na način da tražbinu prema tuženici temelji na odredbi članak 7. st. 1. toč. 5. i. 6. Međuvlasničkog ugovora, a prvostupanjski sud je tu preinaku dopustio.

6.2. Naime, sada tužitelj obračunava zajedničku pričuvu na sljedeći način, za stan upisan u zemljišne knjige s 40,98 m2, s primjenom koeficijenta 1,00 (čl. 7. st. 1. t. 1. Međuvlasničkog ugovora), za stan koji nije upisan u zemljišne knjige 134,52 m2, s primjenom koeficijenta 10,00 (čl. 7. st. 1. t. 6. Međuvlasničkog ugovora) i prostor koji nije upisan u zemljišne knjige 2,9 m2, s primjenom koeficijenta 10,00 (čl. 7. st. 1. t. 6. Međuvlasničkog ugovora).

7. Nadalje, prvostupanjski sud je uvidom u ovosudni spis P-3311/2022 utvrdio je da je tužiteljica EM podnijela tužbu 9. lipnja 2022. protiv tuženika IM radi utvrđenja da je ništetna odredba članak 7. st. 1. toč. 5. i. 6. Međuvlasničkog ugovora o 1. rujna 2017. sljedećeg sadržaja: “Obračun održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, troškova upravitelja i razdioba troškova vršit će se među suvlasnicima prema veličini posebnih dijelova zgrade iz zk. Izvatka koji je sastavi dio ugovora uz sljedeće korekcijske koeficijente: - Za stanove koji se koriste bez pravnog osnova koeficijent 10, - Za stanove koji nisu upisani u zk koeficijent 10”.

7.1. Stoga, budući tužitelj svoju tražbinu sukladno dopuštenoj preinaci tužbe temelji prema tuženici upravo na odredbi Međuvlasničkog ugovora radi čijeg se utvrđenja ništetnosti vodi parnični postupak P-3311/2022, to o rješenju navedenog predmeta ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, prvostupanjski sud je temeljem čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a odlučio kao u pobijanom rješenju.

8. Tuženik u žalbi prigovara u bitnome da je pravomoćnom presudom P-116/18 utvrđeno da je citirani Međuvlasnički ugovor valjan, izuzev članka 7. st.1. toč. 7., pa da je prijedlog za prekidom postupka neutemeljen.

9. Prema odredbi čl. 12. ZPP-a kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

10. S obzirom da tužitelj kao suvlasnik stambene zgrade potražuje od tuženice nepodmirene troškove zajedničke pričuve, a tuženica je osporila valjanost Međuvlasničkog ugovora pa tako i način obračuna zajedničke pričuve, o čemu se već vodi parnični postupak u predmetu prvostupanjskog suda, poslovni broj P-3311/2022, to je i prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se pozvao, prekinuo ovaj parnični postupak do pravomoćnog okončanja navedene parnice.

11. S time da je u parnici P-116/2018 tužiteljica predlagala utvrđenje ništetnosti samo čl. 7. st. 1. t. 7. Međuvlasničkog ugovora, dok je odbijen podredno postavljen tužbeni zahtjev za poništenjem Međuvlasničkog ugovora u cijelosti. Zbog navedenog razloga, a suprotno žalbenim navodima, u postupku P-116/2018 nije utvrđeno da je Međuvlasnički ugovor u cijelosti valjan.

12. Žalbeni navodi tužitelja koji se svode na tvrdnju da nije bilo zakonske osnove za određivanje prekida postupka ne mogu se prihvatiti, jer iz sadržaja odredbe čl. 213. st. 1. ZPP jasno proizlazi da je odluka o ne rješavanju o prethodnom pitanju (a što je ovdje slučaj) na dispoziciji suda.

13. Slijedom iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 4. ožujka 2026.

Sudac:

Josip Grubišić