REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kžm-2/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež toga suda Srebrenke Šantić kao predsjednika vijeća, te sudaca Sandre Juranović i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Umiljenović, u kaznenom predmetu protiv mlt. ŠA zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/29, 84/21, 114/22, 114/23 - dalje u tekstu KZ/11), rješavajući žalbu mlt. ŠA izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Km-19/2024 od 31. listopada 2025., dana 4. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba mlt. ŠA te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Km-19/2024 od 31. listopada 2025. je prema mlt. ŠA temeljem odredbe čl. 15. st. 1. u vezi odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj 84/11, 143/12, 148/13 i 56/15 dalje u tekstu ZSM/11) izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu koja traje najmanje šest mjeseci, a najdulje dvije godine s time da sud odlučuje svakih šest mjeseci ima li osnove obustaviti izvršenje ove odgojne mjere ili ju zamijeniti drugom odgojnom mjerom.

2.Pod točkom II. pobijane odluke oštećenici UA, OA, ŠAU, EA i GA su s imovinsko pravnim zahtjevima sukladno članku 89. stav 1. ZSM/11 upućeni u parnicu.

3.Pod točkom III. pobijanog rješenja je temeljem odredbe čl. 89. st. 1. ZSM/11 odlučeno da troškovi kaznenoga postupka padaju na teret državnog proračuna.

4. Protiv tog rješenja žalbu je podnio mlt. FA putem svoje braniteljice odvjetnice Mihaele Radulović iz Rijeke zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da se pobijana odluka preinači izricanjem blaže odgojne mjere ili da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5.Odgovor na žalbu maloljetnika nije podnijet.

6.Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.

7.Žalba mlt. ŠA nije osnovana.

8.Neosnovano žalitelj navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka time što je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude jer iz izreke presude jasno proizlazi koja je odgojna mjera izrečena maloljetniku, u kojem trajanju te kakva je odluka suda o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika i o troškovima kaznenog postupka, koje odluke prvostupanjski sud temelji na pravilnoj primjeni zakonskih propisa, slijedom čega proizlazi da u izreci presude nema nerazumljivosti i proturječnosti. Neosnovano žalitelj tvrdi da je bitna povreda odredaba kaznenog postupka počinjena time što u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da su isti nejasni i u znatnoj mjeri proturječni jer je prvostupanjski sud detaljno i jasno te bez proturječja iznio argumente zbog kojih smatra da je maloljetnik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret prijedlogom za primjenu odgojne mjere, a također iznio i detaljne i jasne razloge koji se odnose na utvrđenje odlučnih činjenica za izbor odgojne mjere izrečene maloljetniku.

9.Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da je činjenično stanje nepravilno i nepotpuno utvrđeno što da je posljedično dovelo do neosnovanog izricanja odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu i njegovo izdvajanje iz obitelji, čime da su prekršena i maloljetnikova ustavna i konvencijska prava.

10.Maloljetnik je priznao učin terećenih kaznenih djela u cijelosti i okolnosno te je u odnosu na tu činjenicu sud pravilno utvrdio kako je time iskazao odgovornosti zbog počinjenog koju okolnost je sud prvog stupnja pravilno i cijenio kod odlučivanja o odgojnoj mjeri. Međutim, iz pobijane je odluke su jasno, jer je o tome sud detaljno i obrazlagao, koje činjenice i na temelju kojih dokaza prvostupanjski sud cijeni prilikom odlučivanja o odgojnoj mjeri, a to su njegove osobne i obiteljske prilike pri čemu je jasno istaknuto kako je zaključak u pogledu odgojne mjere koja je primjerena i potrebna utemeljen na ukupnosti podataka koji se odnose kako na težinu i narav počinjenih kaznenih djela, odnos maloljetnika prema djelima no isto tako i na okolnostima njegovih osobnih i obiteljskih prilika. U tom smislu, obzirom da se prigovori žalitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te povredi konvencijskih i ustavnih prava, odnose prvenstveno na nepravilnost i nepotpunost utvrđenja činjenica odlučnih za odluku o primjeni odgojne mjere, neosnovano žalitelj prigovora zaključcima prvostupanjskog suda.

11.Priznaje kaznenog djela upućuje na zaključak o prihvaćanju odgovornosti za vlastite postupke i samokritičnost no u konkretnom slučaju odnos prema počinjenju kaznenih djela ocjenjuje se i uvažavanjem niza okolnosti koje se odnose na ličnost maloljetnika o kojima je sud utvrdio relevantne odlučne činjenice kojima nadležni Centar za socijalni rad i stručni suradnik izvan pravne struke suda potkrepljuju svoj prijedlog za primjenu izrečene odgojne mjere.

12.Činjenica da je maloljetnik prethodno zbog počinjenog kaznenog djela bio u prilici izvršiti posebne obveze uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade i u rad humanitarnih organizacija ili poslove komunalnog ili ekološkog značenja, koje posebne obveze, iako upozoren na posljedice neizvršavanja, nije uredno izvršio, a nastavno iskazuje poremećaje u ponašanju u vidu školske nediscipline i neposluha, za roditelje suspektna ponašanja u vidu neobjašnjivih ozljeda i neobjašnjivih većih količina novca koji mu roditelji zatiču kod kuće, uz nemogućnost odgojnih utjecaja i neposluh, ukazuju da je unatoč činjenici da se ne radi o recidivisti, maloljetnika potrebno izdvojiti iz sredine u kojoj živi i uz pomoć, brigu i nadzor odgojitelja i drugih stručnih osoba omogućiti trajnije djelovanje na njegovu ličnost, ponašanje, razvoj i odgoj osobito obrazovanjem i radnim osposobljavanjem. Ovo posebice kada se ima u vidu kako je i sam maloljetnik na raspravi 28. listopada 2025. izjavio kako predloženu maloljetničku čije mu je značenje objašnjeno prihvaća.

13.Prvostupanjski je sud prilikom izbora primijenjene maloljetničke sankcije pravilno cijenio zakonom propisanu svrhu primjene odgojnih mjera iz članka 6. stavak 1. ZSM- a vodeći pritom računa o potrebi pružanja zaštite, brige, pomoći i nadzora te utjecaja na odgoj, razvijanje cjelokupne ličnosti i jačanje osobne odgovornosti maloljetnika radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenog djela pa proizlazi da odlukom suda o upućivanju maloljetnika u odgojnu ustanovu odnosno načinom i postupkom odlučivanja pobijanim rješenjem nisu prekršena ustavna i konvencijska prava maloljetnika na koja se žalbom ukazuje.

14. Kako ovaj sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a da nema niti povreda zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 u svezi članka 3. ZSM-a ovim rješenjem je odbio žalbu maloljetnika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

Rijeka, 4. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Srebrenka Šantić