Poslovni broj: Usž-3650/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća , Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja NC, OIB: [osobni identifikacijski broj]iz [adresa], [adresa]., na adresi u [adresa], [adresa], zastupan po opunomoćenici Matei Bojanić Kožul , odvjetnici u Rijeci , Pomerio 9/I , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova , OIB:36162371878 , Policijske uprave primorsko-goranske , Policijske postaje Crikvenica , Crikvenica , Kralja Tomislava 8 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Oris catering doo , OIB:11167796105 , Novi Vinodolski, Senjska 14, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I- 473/2025-15 od 10. srpnja 2025. , radi izdavanja dozvole za boravak i rad, na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.
pretpostavljam da je
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-473/2025-15 od 10. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova , Policijske uprave primorsko-goranske , Policijske postaje Crikvenica , KLASA: UP/I-216-02/24-09/117492 , URBROJ: 511-09- 27-25-23 od 20. ožujka 2025. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 20. ožujka 2025. odbijen je zahtjev poslodavca „Oris catering“ d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam sa sjedištem u Novom Vinodolskom, na adresi Senjska 14, za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za ŠC, rođenog **.**.1992. u mjestu [adresa]., Ukrajina, državljanina Ukrajine, po zanimanju djelatnik (točka 1. izreke); ŠC nositelj putne isprave Ukrajine izdane u Ukrajini 18. listopada 2019. s rokom valjanosti do 18. rujna 2029., dužan je dragovoljno napustiti EGP u roku sedam dana , računajući od dana izvršnosti ovog rješenja kojim prestaje zakoniti boravak (točka 2. izreke); imenovani je dužan prilikom napuštanja EGP-a ovo rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (točka 3. izreke); ako ne izvrši ovo rješenje u roku iz točke 2. ovog rješenja, državljanina treće zemlje prisilno će se udaljiti iz EGP-a, sukladno članku 203. stavku 2. točki 1. Zakona o strancima (točka 4. izreke rješenja).
3. Tužitelj u žalbi navodi u bitnome da, protivno utvrđenju suda, ima važeće dokumente SR Njemačke, pa sud nije pravilno utvrdio da mu je boravišna iskaznica istekla 4. ožujka 2024. te da je bila nevažeća u vrijeme podnošenja zahtjeva. Ističe da prema pravu SR Njemačke po isteku roka važenja boravišne iskaznice ne izdaje se nova, već ista i dalje vrijedi. Navodi da je sud odbio dokazni prijedlog da se od SR Njemačke pribavi očitovanje o navedenom. Smatra da ima zakoniti boravak u SR Njemačkoj gdje radi, plaća poreze, ima zdravstveno osiguranje, pa mu je protivno propisima naloženo udaljenje iz EGP-a, čime mu je narušena socijalna i ekonomska stabilnost. Navodi da bi mu udaljenjem iz EGP-a bio onemogućen pristup tržištu rada, socijalnoj i zdravstvenoj skrbi i pravnoj zaštiti. Ističe da je u SR Njemačkoj integriran u društvo, ima prijavljeno prebivalište, zaposlenje i zdravstveno osiguranje. Nadalje navodi da je bio osuđen 2022. godine na uvjetnu kaznu zatvora , ali od tada poštuje pravni poredak Republike Hrvatske. Smatra da, iako presuda ne navodi povratak u Ukrajinu, udaljenjem iz EGP-a bio bi izložen riziku povratka u Ukrajinu. Predlaže ukinuti presudu i vratiti sudu predmet na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u upravnom postupku, prije donošenja odluke o odbijanju zahtjeva tužitelja, tuženik zatražio od Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije, Sektora općeg kriminaliteta i međunarodne policijske suradnje, Službe za međunarodnu policijsku suradnju, provjeru ima li ŠC važeći boravak u Saveznoj Republici Njemačkoj te je 14. veljače 2025. dostavljen odgovor Interpola Wiesbaden iz kojeg proizlazi da imenovani stranac više ne posjeduje zakoniti boravak u Saveznoj Republici Njemačkoj niti valjanu iskaznicu za boravak i rad Savezne Republike Njemačke te je dužan napustiti zemlju. Tužitelj u postupku prilaže iskaznicu dozvole za boravak i rad izdanu u Saveznoj Republici Njemačkoj s rokom važenja do 4. ožujka 2024. Slijedom navedenog, navod tužitelja da posjeduje zakonit boravak u Saveznoj Republici Njemačkoj i važeću dozvolu za boravak i rad nije utemeljen. Predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24 - ZUS), Sud žalbene razloge smatra neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prema obrazloženju presude prvostupanjskog suda osporavano rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1058/2024 od 11. listopada 2024. prema kojoj nije bilo u potpunosti utvrđeno uživa li tužitelj zaštitu Njemačke te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je poslodavac tužitelja 4. svibnja 2024. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za tužitelja. U postupku je utvrđeno da je tužitelj evidentiran u kaznenoj evidenciji i to: pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci od 3. svibnja 2022. tužitelj je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora od 6 mjeseci uz rok kušnje dvije godine radi kaznenog djela iz članka 325. stavka 1. KZ/11 (javno poticanje na nasilje i mržnju), a presudom Općinskog suda u Crikvenici od 20. lipnja 2022. kažnjen je novčanom kaznom radi počinjenog prekršaja iz članka 54. stavka 3. ZSZD-a. Stoga je tuženik donio rješenje sukladno članku 59. stavku 1. točki 7. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.).
9. Sud je obrazložio da kaznena osuđivanost i prekršajna kažnjavanost ukazuju na kršenje članka 5. stavka 3. Zakona o stancima te je rješenje tuženika ocijenio zakonitim.
10. Iz obrazloženja presude i rješenja tuženika proizlazi da je tužitelju dana mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove upravne stvari jer su putem opunomoćenice tužitelja poslana dva poziva za saslušanje , što tužitelj nije iskoristio (opunomoćenica se jednom ispričala, a drugi puta se pozivu nije odazvala i nije opravdala nedolazak).
11. Pravilno sud obrazlaže da je rješenjem tuženika naloženo tužitelju udaljenje iz EGP-a, a vraćanje u Ukrajinu nije određeno ni izrečeno u tom rješenju.
12. Osim toga u postupku i sporu utvrđeno je da je boravišna iskaznica ishodena u SR Njemačkoj bila promijenjena do 4. ožujka 2024. odnosno da je bila nevažeća u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj . U obrazloženju osporavanog rješenja tuženik je naveo da je na traženje Ministarstva unutarnjih poslova , Ravnateljstva policije , Sektora općeg kriminaliteta i međunarodne policijske suradnje , Službe za međunarodnu policijsku suradnju dostavljen 14. veljače 2025. odgovor Interpola Wiesbaden iz kojeg proizlazi da tužitelj ne posjeduje važeću boravišnu dozvolu u Njemačkoj i da je dužan napustiti Njemačku (odgovor prileži spisu).
13. Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
14. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na trošak za sastav žalbe ( članak 147. stavak 1. ZUS-a ).
15. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. i članka147. stavka 1.
ZUS-a , odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu , 4. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća :
dr. sc. Sanja Otočan
