Poslovni broj: Usž-3554/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ĐV, iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi obnove postupka prestanka prava na obiteljsku mirovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-1259/2022-11 od 10. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-1259/2022-11 od 10. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-140-03/22-03/08110949521, URBROJ: 341-99-06/2-22-6022 od 3. listopada 2022.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA: UP/I-140-03/22-03/08110949521, URBROJ: 341-06-06/2-22-3523 od 22. kolovoza 2022. kojim je odbijen prijedlog tužiteljice, podnesen 4. kolovoza 2022., za obnovu upravnog postupka dovršenog pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela broj 43413 od 17. listopada 2016.

2.1. Navedenim rješenjem od 17. listopada 2016. tužiteljici (rođenoj **.**.1971.) s danom 30. rujna 2016. prestalo je pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog supruga IV. Razlog je bio taj što tužiteljica nije dostavila potvrdu o nastavku redovitog školovanja svoje kćeri RV (rođene **.**.1991.) slijedom čega više ne obavlja roditeljske dužnosti, niti je navršila 50 godina života. Prvostupanjsko upravno tijelo je u rješenju od 17. listopada 2016. zaključilo da tužiteljica u prijedlogu za obnovu postupka nije iznijela nove činjenice ni predložila nove dokaze koji bi davali temelj za obnovu postupka u smislu ponovnog uspostavljanja isplate obiteljske mirovine.

3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Zakon o mirovinskom osiguranju jer nije trebao odlučivati o pravu na obiteljsku mirovinu u meritumu, već isključivo o tome postoje li zakonski uvjeti za obnovu postupka. Prema njezinu stajalištu, sud je bio dužan ocijeniti zakonitost rješenja kojim je odbijen prijedlog za obnovu postupka, a ne prejudicirati konačno pravo na mirovinu. Tužiteljica smatra da je dokazala postojanje činjenica koje bi, da su bile poznate u vrijeme donošenja prvotne odluke, dovele do drukčijeg rješenja upravne stvari. Time smatra da su bili ispunjeni uvjeti za obnovu postupka.

3.1. Tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno tumačio članak 134. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, prema kojem prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca. Smatra da bi joj u obnovljenom postupku bilo utvrđeno pravo na obiteljsku mirovinu od 1. listopada 2016., odnosno od navršenih 45 godina života, dok bi isplatu mogla zahtijevati po donošenju rješenja.

3.2. Predlaže Sudu da usvoji žalbu, preinači presudu i obveže tuženika naknaditi joj troškove sastava žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

8. U prosuđivanju dokaza provedenih u prvostupanjskom upravnom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku. Prvostupanjski je sud pravilno obrazložio i citirao primijenjeno materijalno pravo, Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.; dalje: ZOMO).

8.1. Člankom 134. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može, iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja.

8.2. ZOMO u članku 67. propisuje da udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu ako je nakon smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku mirovinu po ocu, a udovica obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci (stavak 1. točka 3.) te da udovica koja je tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu, stečenog prema stavku 1. točki 3. toga članka, navršila 50 godina života, zadržava pravo na obiteljsku mirovinu trajno, a ako udovici to pravo prestane prije navršene 50. godine života, ali nakon navršene 45. godine života, može pravo ponovno ostvariti kada navrši 50 godina života.

8.3. Člankom 126. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.) propisano je da ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem.

8.4. ZOMO u članku 70. stavku 1. propisuje da d ijete ima pravo na obiteljsku mirovinu i koristiti se tim pravom nakon navršene 15. godine života ako je u trenutku smrti osiguranika na redovitom školovanju ili započne takvo školovanje nakon smrti osiguranika. To pravo pripada djeci do kraja redovitog školovanja, ali najduže do navršene 26. godine života.

9. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu upravnog postupka. Žaliteljica zahtjev za obnovu postupka temelji na uvjerenju Nezavisnog univerziteta Banja Luka od 17. srpnja 2022. o obnovi, ne o redovnom upisu, prve godine studija njezine kćerke za akademsku godinu 2016./2017. i na uvjerenju Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Banja Luka o zaposlenju kćerke od 1. studenoga 2016. Slijedom navedenog, dostavljena dokumentacija nije takve naravi da bi mogla dovesti do drukčije odluke u upravnoj stvari, što predstavlja nužan uvjet za dopuštenje obnove postupka.

10. Dokumentacija priložena uz prijedlog za obnovu ne predstavlja nove činjenice ili nove dokaze na temelju kojih bi se tužiteljici, u obnovi postupka prema članku 134. ZOMO-a, moglo utvrditi pravo na obiteljsku mirovinu po osnovi obavljanja roditeljske dužnosti u smislu članka 67. stavku 1. točke 3. ZOMO-a i ponovno uspostaviti isplata mirovine od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva, odnosno od 1. rujna 2022. Tužiteljica u trenutku prestanka prava na obiteljsku mirovinu nije navršila 45 godina, stoga ne ispunjava uvjete za priznanje prava na obiteljsku mirovinu prema članku 67. stavku 3. ZOMO.

11. Stoga nije ni prema ocjeni ovoga Suda bilo osnove da se udovolji tužbenom zahtjevu. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Razlozi žalbe ponovljeni su razlozi tužbe čiju je osnovanost valjanim obrazloženjem, koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća, otklonio prvostupanjski sud.

12. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS -a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

13. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i njen zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić