Poslovni broj: Usž-723/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava na isplatu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 Us I-1408/2022-5 od 22. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 Us I-1408/2022-5 od 22. studenoga 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-04/22-01/36, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 23. svibnja 2022. (točka I. izreke) i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I- 502-04/21-01/111, URBROJ: 338-17-02-01-22-2 od 31. siječnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice da joj se na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prizna pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu od 11. kolovoza 2021. do 3. listopada 2021.

3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da su svi doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje u konačnici podmireni te da za eventualne neusklađenosti u evidencijama nije znala niti je mogla znati prije nastupa osiguranog slučaja. Smatra da je tuženik bio dužan raspolagati podacima o uplati doprinosa te da eventualni propust Porezne uprave ne može ići na njezinu štetu. Za postojanje duga ona nije znala niti je za isti mogla znati jer te obaveze nisu bile dospjele jer, u smislu propisa o obveznim odnosima, vjerovnik nije poduzimao radnje radi naplate, niti ju je upozorio na eventualni dug. Drži da su javnopravna tijela propustila međusobno surađivati i pravodobno je obavijestiti o stanju obveza, zbog čega joj se neosnovano uskraćuje pravo na naknadu plaće od dana nastupa privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu.

3.1. Tužiteljica predlaže ovom Sudu da preinači pobijanu presudu i prizna joj naknadu plaće za sporno razdoblje, podredno da predmet vrati prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak. Predlaže Sudu da je oslobodi obveze plaćanja sudske pristojbe.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

8. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.

9. Materijalno pravo mjerodavno za rješavanje ovog spora je Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19.; dalje: Zakon) i Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, 49/14., 51/14., 11/15., 17/15., 123/16., 129/17. i 9/21.; dalje: Pravilnik).

9.1. Zakonom je propisano da se u smislu istoga zdravstveno osigurane, između ostalih i osobe koja samostalno u obliku slobodnog zanimanja obavljaju profesionalnu djelatnost (članak 7. stavak 1. točka 6.).

9.2. Zakon u članku 81. propisuje da osiguranicima, između ostalog iz 7. stavka 1. točke 6., tog Zakona, obveznicima obračunavanja i plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, a koji nisu uplatili doprinos za najmanje 30 dana prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ograničavaju se na pravo na hitnu medicinsku pomoć (stavak 1), te da se puni opseg prava iz stavka 1. tog članka uspostavlja unaprijed, od dana podmirenja dužnog iznosa doprinosa s pripadajućim kamatama (stavak 2.).

9.3. Pravilnik u članku 49. stavku 6. propisuje da je osiguranik koji obavlja gospodarsku djelatnost, odnosno samostalno u obliku zanimanja obavlja profesionalnu djelatnost obvezan uz zahtjev za isplatu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti priložiti dokaz da je podmirio sve dospjele obveze doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje.

10. Nesporno je da je tužiteljica obvezno zdravstveno osigurana temeljem članka 7. stavka 1. točke 6. Zakona kao osoba koja samostalno u obliku slobodnog zanimanja obavlja profesionalnu djelatnost. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je na zahtjev tužiteljice od 3. studenoga 2021. da joj se na teret sredstava tuženika isplati naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad zbog priznate joj ozljede na radu za razdoblje od 11. kolovoza do 3. listopada 2021.

11. Rješavajući o zahtjevu tužiteljice prvostupanjsko upravno tijelo je pravilno utvrdilo da je tužiteljica na dan 11. kolovoza 2021., početni dan privremene nesposobnosti za rad, imala dug na ime doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, od čijeg je dospijeća prošlo najmanje 30 dana, koji je podmirila 4. listopada 2021. Tužiteljičin dug je proizlazio iz dokumentacije Porezne uprave, Ispostave Kaštela, račun 8605 - doprinos za zdravstveno osiguranje po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti, a radilo se o dugovanjima za 2018. godinu (2.646,60 kn), za 2020. godinu (četiri uplate od 1.588,67 kn) te za 2021. koji je mjesečno iznosio 1.666,35 kuna, a razmatrao se do mjeseca svibnja 2021.

12. Stoga nije ni prema ocjeni ovoga Suda bilo osnove da se udovolji tužbenom zahtjevu jer iz izvedenih dokaza u upravnom postupku proizlazi da je na strani tužiteljice postojao dug u odnosu na početni dan privremene nesposobnosti za rad , a što je zapreka za ostvarivanje traženog prava.

13. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Okolnost da vjerovnik tužiteljicu nije upozoravao na postojanje duga nije od utjecaja na dospjelost obaveze. Vjerovnik je to pravo imao, ali ga nije morao iskoristiti.

14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

15. Zahtjev tužiteljice da ju sud oslobodi plaćanja sudske pristojbe nije posebno razmatran zbog predmeta ovog spora. Naime, prema članku 11. stavku 1. točki 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, 118/18.), plaćanja pristojbe oslobođene su, između ostalih, stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja. Na navedeno oslobođenje ne utječe rezultat ishoda spora.

U Zagrebu 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić