Poslovni broj: Usž-199/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RT, državljanina Indije, trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska 41, kojega zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik iz Zagreba, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4335/2025-8 od 9. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4335/2025-8 od 9. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/25-06/3667, URBROJ: 511-01-212-25-9 od 24. listopada 2025. Točkom II. izreke presude tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu te je u točki III. izreke presude naloženo tuženiku da isplati opunomoćeniku tužitelja, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
1.1. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je kao očito neosnovan zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv točke I. izreke pobijane presude, iz svih žalbenih razloga. Ponavlja navode kako je zanemaren individualni strah tužitelja od proganjanja od strane utjecajnog susjeda koji je fizički napao njega i njegovog oca. Smatra kako je pogrešno utvrđeno da je isključivo ekonomski migrant jer bi se povratkom suočio sa neriješenim fizičkim sukobima koje lokalne vlasti nisu u mogućnosti riješiti. Navodi kako je podnošenje zahtjeva u Prihvatilištu posljedica njegove teške životne situacije i gubitka radne dozvole, te ne znači automatski zlouporabu. Smatra kako nije adekvatno ispitana njegova mogućnost preseljenja u drugi dio Indije. Predlaže usvojiti žalbu.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te se protivi navodima tužitelja o ispunjavanju uvjeta za pružanje međunarodne zaštite. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.
6. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 20., 21. i 38. stavka 1. točke 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 – dalje: ZOMPZ).
7. Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je sukladno članku 28. ZOMPZ-a proveo postupak procjene činjenica i okolnosti, te je s obzirom na osobne okolnosti tužitelja, izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla, ocijenio pravilnim da tužitelj nije dokazao postojanje osnovanog straha od proganjanja u zemlji podrijetla (članak 20. ZOMPZ-a), kao i da ne postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, a nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (članak 21. ZOMPZ-a).
8. Prvostupanjski sud je, imajući u vidu razloge zbog kojih traži međunarodnu zaštitu i koje je tužitelj iznio u upravnom postupku i tijekom spora, svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi te pravilno zaključio da se zahtjev tužitelja može ocijeniti kao očito neosnovan.
9. Naime, tužitelj je podnio zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj tek nakon što je zatečen u nelegalnom boravku te mu je uručeno rješenje o protjerivanju i smještaju u Prihvatni centar za strance. Tijekom postupka izričito je izjavio da je zemlju podrijetla napustio isključivo iz ekonomskih razloga, a u Republiku Hrvatsku je došao temeljem dozvole za boravak i rad koja mu je kasnije ukinuta.
10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud i tuženik su prilikom donošenja odluke pravilno utvrdili da nisu osnovani razlozi za odobrenje međunarodne zaštite, kao i da prema međunarodnim izvještajima u zemlji tužiteljevog podrijetla ne postoji sigurnosti rizik, već se radi o sigurnoj zemlji.
11. Nadalje, u odnosu na žalbene navode, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako nema dokaza da bi njegov život i sloboda bili u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja te nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja. Pritom tužitelj ne spori da je Indiju napustio legalno, te je ishodio dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, a nakon ukidanja iste je nastavio boraviti u Hrvatskoj tražeći posao.
11.1. U odnosu na navode da je proganjan od strane utjecajnog susjeda koji je fizički napao njega i njegovog oca, ovaj Sud ne nalazi da bi takav događaj, na način kako ga je tužitelj opisao na saslušanju tijekom postupka, predstavljao ozbiljnu individualnu prijetnju, odnosno ugrozu života i slobode tužitelja, uvažavajući pri tom utvrđenja o stanju u zemlji podrijetla, koja tužitelj nije doveo u pitanje tijekom spora.
12. Stoga je pravilno utvrđeno da osobne okolnosti tužitelja ne upućuju na zaključak da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, a niti je utvrđeno da bi tužitelj bio životno ugrožen u zemlji podrijetla, već pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj ekonomski migrant, slijedom čega ne ostvaruje propisane uvjete za odobravanje međunarodne zaštite.
13. Imajući u vidu naprijed navedeno, provedeni dokazi u upravnom postupku i sporu ukazuju na pravilnost pobijane presude te po ocjeni ovog Suda, tužitelj navodima iz žalbe, koje je iznosio i tijekom upravnog spora, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni primjenu mjerodavnog materijalnog prava.
14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 4. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
