Poslovni broj: Usž-388/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja JU iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi priznavanja prava na starosnu mirovinu , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Us I-27/22-4 od 10. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Us I-27/22-4 od 10. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke III. rješenja tuženika, KLASA: UP/II-140-10/21-02/03019331727, URBROJ: 341-99-11/2-21-7825, broj spisa: 732213 od 10. prosinca 2021. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2. Prvostupanjskim upravnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, KLASA: UP/I 140-10/21-02/03019331727, URBROJ: 341-24-11/2-21-10689 od 27. rujna 2021. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu se u mirovinski staž kao staž osiguranja utvrdi razdoblje od 17. travnja 1984. do 8. listopada 1991. kod poslodavca Trio Obrovac.
3. Rješenjem tuženika uvažena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja od 27. rujna 2021. (točka I. izreke); tužitelju je utvrđen mirovinski staž kao staž osiguranja u razdoblju od 17. travnja 1984. do 3. svibnja 1984. kao vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca Trio Obrovac (točka II. izreke) . Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da mu se u mirovinski staž kao staž osiguranja utvrdi razdoblje od 4. svibnja 1984. do 8. listopada 1991. kao vrijeme provedeno u radnom odnosu kod navedenog poslodavca.
4. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na vrijeme prestanka radnog odnosa, i pogrešne primjene materijalnog prava, Zakona o mirovinskom osiguranju i ranije važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju.
4.2. Ističe da je u postupku nesporno utvrđeno da mu je u razdoblju od 24. srpnja 1978. do 16. travnja 1984. bilo priznato svojstvo osiguranika, kao i da iz radne knjižice i arhivske dokumentacije proizlazi da je od 16. travnja 1984. bio zaposlen kod poslodavca Trio Obrovac. Činjenica zasnivanja radnog odnosa je nedvojbena, međutim završetak radnog odnosa ni sud ni tuženik nisu pravilno utvrdili. Pogrešno su zaključili da postojanje radnog odnosa temelji isključivo na iskazima svjedoka . Ističe da je saslušanje svjedoka predložio radi utvrđivanja vremena prestanka radnog odnosa, a ne kao jedino dokazno sredstvo za dokazivanje postojanja radnog odnosa. Određeni materijalni dokazi su pribavljeni (radna knjižica, arhivska očitovanja, djelomično priznati staž) slijedom čega je trebalo provesti cjelovitu ocjenu svih dokaza, uključujući i iskaze svjedoka. Navodi da ne može snositi štetne posljedice zbog eventualnog propusta poslodavca u pogledu prijave i odjave na osiguranje, osobito imajući u vidu da je dio staža već priznat, što prema njegovu mišljenju upućuje na postojanje radnog odnosa i u spornom razdoblju.
4.3. Tužitelj predlaže ovom Sudu da uvaži njegovu žalbu, poništi pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.
5. Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Odredbe primijenjenog materijalnog prava, Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; dalje: ZOMO), Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju („Narodne novine“, 26/83., 48/93., 5/86., 42/87., 34/89., 57/89., 40/90., 9/91., 71/91., 26/93., 96/93., 29/94., 37/94., 44/94., 59/96., 20/97., 102/98.), Zakona o matičnoj evidenciji o osiguranicima i uživaocima prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, („Službeni list SFRJ“, 34/79. i 68/88., preuzet „Narodne novine“, 53/91), Uputstva o radnoj knjižici („Narodne novine“, 12/83.), prvostupanjski sud je citirao u pobijanoj presudi, detaljno opisujući tijek rješavanja o zahtjevu tužitelja. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
9. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
10. Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno je da je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 15. siječnja 2018. podnesenim putem nadležnog tijela u Republici Srbiji, radi priznavanja prava na starosnu mirovinu. U upravnom postupku je utvrđeno da ne postoje materijalni dokazi o postojanju i trajanju radnog odnosa tužitelja od 4. svibnja 1984. do 8. listopada 1991. kod poslodavca Trio Obrovac. U smislu provjere postojanja radnog odnosa tužitelja u navedenom razdoblju kod navedenog poslodavca izvršen je uvid u ovjerenu presliku tužiteljeve radne knjižice iz koje proizlazi da je za tužitelja kod poslodavca Trio Obrovac upisan početak radnog odnosa s danom 16. travnja 1984., a prestanak nije upisan niti ga je poslodavac ovjerio pečatom. Zatim je izvršen uvid u matičnu evidenciju koju Hrvatski zavod za mirovinskog osiguranje obvezno vodi o svim osiguranicima, potvrdu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, potvrdu Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Benkovac, prema kojima navedena tijela ne raspolažu podacima o postojanju radnog odnosa tužitelja kod poslodavca Trio Obrovac. Podataka o radnom odnosu nema ni pravni slijednik tužiteljevog poslodavca, Navalia marin d.o.o. u stečaju, kao ni Državni arhiv u Zadru.
11. Stoga nije ni prema ocjeni ovoga Suda bilo osnove da se udovolji tužbenom zahtjevu. Materijalni dokazi koji su pribavljeni tijekom upravnog postupka i spora su takvi da iz njih proizlazi da se isti ne odnose na sporno razdoblje. Suprotno stavu tužitelja, svjedoci u ovom postupku ne bi dokazivali završetak već upravo postojanje radnog odnosa u vremenu za koje tuženik nije nakon iscrpno provedenog postupka uspio pribaviti dokaz o postojanju niti je tužitelj, na kojem je osim pravnog interesa i teret dokaza, pribavio niti jednu ispravu o istome. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na članak 122. stavak 3. ZOMO-a kojim je propisano da se za utvrđivanje činjenica iz stavka 2. toga članka (mirovinski staž, plaća) ne mogu kao jedino dokazno sredstvo koristiti izjave svjedoka, a koje je stajalište sukladno praksi ovog Suda, presude poslovni broj: Usž-38/21-2 od 27. travnja 2021., Usž-1790/20-2 od 13. travnja 2021., Usž-3164/20-2 od 15. prosinca 2020.
12. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi i tijekom sudskog postupka, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.
13. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS -a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 4. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
