Poslovni broj: Usž-2017/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović u Jastrebarskom, Augusta Šenoe 2A/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Karlovac, Trg hrvatskih redarstvenika 6, OIB:36162371878, radi dozvole za boravak i rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-134/2025- 7 od 7. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-134/2025-7 od 7. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-216-02/24-09/145890, urbroj: 511-05-06-25-7 od 7. siječnja 2025., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora. Rješenjem Upravnog suda u Rijeci istog poslovnog broja i datuma odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe na način da se odgodi izvršenje rješenja tuženika od 7. siječnja 2025. do pravomoćnog okončanja upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev poslodavca HMC MONTAŽA d.o.o. za izdavanje dozvole za boravak i rad za tužitelja, rođenog **.**.1989., u mjestu [adresa], državljanstvo Uzbekistana (točka I. izreke), te je određeno da je tužitelj dužan napustiti područje EGP-a u roku od 15 dana računajući od dana izvršnosti rješenja i predati rješenje na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili ga predati diplomatskoj misiji/konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske i da će ga se ako ne postupi po izvršnosti rješenja prisilno udaljiti (točke II., III. i IV. izreke).
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude iz svih žalbenih razloga. Smatra pogrešnim shvaćanje prvostupanjskog suda da mu je u upravnom postupku omogućeno sudjelovanje u postupku radi izjašnjavanja o svim bitnim činjenicama koje su odlučne za donošenje odluke. Premda ima svojstvo stranke, prigovara da nije saslušan u upravnom postupku u kojem je saslušana samo odgovorna osoba poslodavca GČ. Smatra da se radi o bitnoj povredi postupka zbog koje je prvostupanjski sud trebao rješenje poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak. Ističe da ne može dva puta snositi istovjetne posljedice za koje je već u prekršajnom postupku osuđen i kažnjen novčanom kaznom, te da je došlo do kršenja pravila ne bis in dem. Smatra da je prvostupanjski sud trebao dopustiti da tužba odgađa izvršenje rješenja, jer bi mu se izvršenjem pojedinačne odluke mogla nanijeti šteta koja bi se teško mogla popraviti. Drži da odgoda nije protivna javnom interesu, te predlaže preinačiti pobijanu presudu. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.500,00 eura uvećano za PDV.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod razloga navedenih u osporenom rješenju i odgovora na tužbu. U bitnome navodi da je tužitelj evidentiran u prekršajnoj evidenciji Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, te je kažnjen novčanom kaznom zbog počinjenja prekršaja iz članka 88. stavka 1. Zakona o strancima, a da je protiv poslodavca HMC MONTAŽA d.o.o. podnesen optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Krku, zbog počinjenja prekršaja iz članka 88. stavka 1. Zakona o strancima kažnjivo po članku 247. stavku 2. i stavku 5. istog Zakona . Ističe da je tužitelj kažnjen jer nije vratio dozvolu za boravak i rad, nakon što mu je ista ukinuta, te je promijenio boravište a da nije prijavio promjenu u zakonskom roku. Smatra da izjava tužitelja ne bi bila od utjecaja za drugačije rješenje predmetne upravne stvari, jer odredbama Zakona o strancima, kao ni podzakonskim aktima, nije propisano da državljanin treće zemlje može opravdati svoju prekršajnu osuđivanost u Republici Hrvatskoj u svrhu utvrđivanja ispunjavanja uvjeta iz članka 93. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima. Mišljenja je da nije došlo do kršenja pravila ne bis in dem iz razloga što je osporenim rješenjem odbijen zahtjev poslodavca za izdavanje dozvole boravak i rad, za tužitelja. Također navodi da se u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad ne utvrđuje osnovanost donesenih odluka vezanih za prekršajnu odgovornost tužitelja, o čemu je odlučeno u prekršajnom postupku, a da utvrđena prekršajna osuđivanost utječe na donošenje odluke u vezi izdavanja dozvole za boravak i rad državljana trećih zemalja. Predlaže Sudu da žalbu odbije kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda i rješenje pobijaju, odnosno navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Člankom 93. stavkom 1. točka 7. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 114/22. i 151/22., dalje: Zakon o strancima) propisano je da Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za rad, ako državljanin treće zemlje krši odredbe Zakona o strancima koje se odnose na ulazak, boravak ili rad.
8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je predmetni postupak pokrenut na zahtjev poslodavca HMC MONTAŽA d.o.o. za izdavanje dozvole za boravak i rad za tužitelja. U postupku je utvrđeno je da je tužitelj na temelju odluke Državnog inspektorata od 20. listopada 2023. kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 920,00 eura zbog kršenja članka 88. stavka 1. Zakona o strancima, jer je zatečen na radu bez dozvole za boravak i rad (dopis Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 28. studenoga 2024.). Prema podacima spisa tužitelju je 25. srpnja 2023. ukinuta ranije izdana dozvola za boravak i rad, koju nije vratio, već je dalje nastavio boraviti, te je 16. listopada 2023. zatečen na privremenom radilištu na području otoka Krka, Općine Malinska, Dubašnica, investitora Ponikve vode d.o.o., bez važeće dozvole za boravak i rad. Tuženik je u postupku pribavio izjavu odgovorne osobe tvrtke HMC MONTAŽA, GČ. Imenovani je izjavio da je tužitelj samoinicijativno priskočio u pomoć jednom od radnika kada je zatečen bez dozvole za boravak i rad, te da je pogrešno naveo da je zaposlen kod poslodavca HMC MONTAŽA d.o.o. S obzirom da je tužitelj izjavio da je zaposlen kod poslodavca HMC MONTAŽA d.o.o. iz Karlovca, koji je zahtjev za izdavanjem dozvole za boravak i rad tužitelja podnio tek 26. veljače 2024., protiv poslodavca HMC MONTAŽA d.o.o. podnesen je optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Krku, zbog počinjenja prekršaja iz članka 88. stavka 1. Zakona o strancima, kažnjivo po članku 247. stavku 2. i stavku 5. istog Zakona, a prema izjavi odgovorne osobe GČ prekršajna kazna je i plaćena.
9. Slijedom navedenih podataka, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, te pravilno primijenio odredbe članka 93. stavka 1. točke 7. i 97. stavka 1. Zakona o strancima. S obzirom da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj prekršajno kažnjen radi kršenja odredaba Zakona o strancima koje se odnose na ulazak, boravak i rad, i prema ocjeni ovoga Suda pravilno je osporeno rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim.
10. U odnosu na navode tužitelja da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku ovaj Sud ocjenjuje da isti nisu osnovani. Naime tužitelju je podnošenjem tužbe te sudjelovanjem opunomoćenika tužitelja na raspravi održanoj 3. travnja 2025. omogućeno da se izjasni o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješenje predmetnog spora. Tužitelj nije uspio osporiti činjenična utvrđenja tuženika, koja su potkrijepljena materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu i to odlukama Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor, zapošljavanje i upućivanje od 20. listopada 2023., te obveznim prekršajnim nalozima Ministarstva unutarnjih poslova, Primorsko goranske županije, Policijske postaje Krk od 20. listopada 2023. Iz navedenih dokaza nepobitno proizlazi da je tužitelj pravomoćno prekršajno kažnjen radi nepoštivanja odredaba Zakona o strancima, te rada bez dozvole za boravak i rad i neprijavljivanje boravišta u Zakonom propisanom roku. Također, time što je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz saslušanjem tužitelja i ostale predložene dokaze (saslušanje poslodavca tužitelja HMC MONTAŽA d.o.o., GČ, te pribavljanje spisa predmeta prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i digitalne transformacije), nije došlo do povrede pravila postupka, s obzirom da prema članku 49. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, te nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka.
11. Također, ovaj Sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe. Tužitelj nije u prijedlogu učinio dovoljno osnovanim razloge radi kojih mu izvršenjem osporenog rješenja tuženika prijeti teško popravljiva šteta, te zbog čega odgoda nije protivna javnom interesu. Ujedno, valja istaći da odgodni učinak vrijedi do pravomoćnog okončanja spora, te i iz tog razloga s obzirom da je žalba odbijena, nema uvjeta za drugačiju odluku o žalbi tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog suda.
12. Odluka o trošku temeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS -a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da je žalba odbijena, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. U vezi s člankom 128. stavka 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 4. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Snježana Horvat-Paliska
