REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-22/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužiteljice CČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 1619/2023-13 od 22. prosinca 2025., 4. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1619/2023-13 od 22. prosinca 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u končanoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem ukinute su sve provedene parnične radnje koje je u ime i za račun tužiteljice poduzela Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu te je odbačena tužba.

2. Protiv rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP; da sud u dostavnoj naredbi pobijanog rješenja isto dostavlja odvjetnici kao punomoćnici, da u spisu uz tužbu prileži punomoć, da prigovore koji se tiču zastupanja stranke može izjaviti samo ona stranka koje se ti nedostaci tiču, ukazuje na odredbu čl. 98. st. 2. ZPP po kojoj sud nije postupio, ukazuje na tijek postupka, da je valjalo pozvati stranku na ročište radi očitovanja, ukazuje na odredbu čl. 97. st. 1. ZPP, da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, ukazuje na odluku VSRH posl. br. Revr-1316/12 od 25. veljače 2015. i sudsku praksu. Dodaje i da nije jasno temeljem čega je prvostupanjski sud zaključio da se radi o istoj punomoći iz drugog predmeta, a bez provođenja nužnog grafološkog vještačenja, uz pravilnu primjenu odredbe čl. 8. ZPP. Ukazuje na povredu prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže preinaku rješenja, podredno ukidanje s uputom prvostupanjskom sudu.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te ističe da nisu ostvarene bitne povrede postupka, da je odvjetnici rješenje dostavljeno u svojstvu osobe koja je sudjelovala u sporu, a ne kao punomoćnici tužitelja, da u spisu prileži punomoć u kojoj je općenito navedeno da se izdaje radi „isplate-radno“, da je identična punomoć i u predmetu koji se vodio kod istoga suda posl.br. Pr-1105/2023, da sud po službenoj dužnosti pazi na postojanje valjanog ovlaštenja za zastupanje. Ukazuje na odredbu čl. 98. ZPP, da u konkretnoj situaciji punomoć već prileži spisu, da je sud pravilno pozvao tužiteljicu da se očituje na okolnost punomoći, odnosno provedenih radnji u sporu, ukazuje na sudsku praksu. Ističe da osporava odvjetnici ovlaštenje za podnošenje žalbe jer ista nije dostavila valjanu punomoć izdanu od strane tužiteljice, da niti u vlastoručnoj izjavi tužiteljica nije izričito odobrila već provedene radnje u postupku, da nije moguće utvrditi je li izjavu potpisala tužiteljica jer ista nije ovjerena u smislu čl. 77. t. 1. Zakona o javnom bilježništvu. Ukazuje i da je na punomoći potpis osobe MČČ, a ne CČČ. Predlaže odbaciti žalbu, podredno odbiti i potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je 31. listopada 2023. podnijela tužbu radi isplate.

6. Pobijanom odlukom ukinute su sve provedene radnje, odbačena je tužba tužiteljice s obrazloženjem, u bitnom, da je rješenjem od 6. ožujka 2025. pozvana tužiteljica da se izjasni je li opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić za podnošenje predmetne tužbe, da je to rješenje tužiteljica primila dana 12. ožujka 2025., ali nije postupila po istom; da je rješenjem od 11. studenoga 2025. naređeno odvjetnici Martini Radić Šunjić da podnese ovjerenu punomoć za zastupanje tužiteljice u ovom postupku, odnosno odobrenje tužiteljice za do sada poduzete parnične radnje; da navedeno nije dostavila; da kako odvjetnica Martina Radić Šunjić nije imala punomoć za podnošenje predmetne tužbe, niti je postupila po rješenju ovog suda od 11. studenoga 2025., to je valjalo ukinuti sve parnične radnje poduzete od strane odvjetnice Martine Radić Šunjić u ime tužiteljice i tužbu odbaciti. Odluku temelji na odredbama čl. 89. st. 1., čl. 89.a, čl. 97. i čl. 98. ZPP.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje u tekstu: ZPP), utvrđenje je ovoga suda da pobijano rješenje nije pravilno i zakonito.

7.1. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP, već se radi o bitnoj povredi iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 97. i 98. ZPP, a što je bilo od utjecaja na pravilnost odluke.

8. Odredbom čl. 97. ZPP propisano je da stranka izdaje punomoć pismeno ili usmeno na zapisnik kod suda. Ako posumnja u istinitost pismene punomoći, sud može rješenjem odrediti da se podnese ovjerena punomoć. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba. Člankom 98. ZPP propisano je da punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć. Sud je dužan u tijeku cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje… Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba poduzela ako te radnje nije stranka naknadno odobrila.

9. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je rješenjem od 6. ožujka 2025. pozvao tužiteljicu osobno da se izjasni je li s punomoći koja je priložena u spisu ovlastila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić za podnošenje predmetne tužbe te, ukoliko nije, da se izjasni da li odobrava obavljene parnične radnje – podnošenje tužbe jer da će ih u suprotnom ukinuti. To je rješenje tužiteljica primila 12. ožujka 2025. te nije dostavila svoje očitovanje već je na to rješenje odvjetnica Martina Radić Šunjić dostavila podnesak kojim ukazuje da je stranka tijekom 2021. izdala više punomoći za zastupanje u sporovima protiv poslodavca te dostavlja WhatsApp komunikaciju sa strankom.

9.1. Nakon toga rješenjem od 11. studenog 2025. prvostupanjski sud naređuje odvjetnici dostaviti ovjerenu punomoć u roku 15 dana, odnosno odobrenje tužiteljice za do tada poduzete radnje u postupku, uz upozorenje da ako odvjetnica Martina Radić Šunjić nije ovlaštena za zastupanje u predmetu ukinut će provedene radnje, osim ako ih tužiteljica naknadno ne odobri.

10. Dakle, kraj činjenice da je prvostupanjski sud u rješenju od 11. studenog 2025. naznačio da ukoliko odvjetnica ne dostavi ovjerenu punomoć, ukinut će provedene radnje po istoj, osim ukoliko ih tužiteljica naknadno odobri; to nije bilo uvjeta za donošenje pobijanog rješenja jer prvostupanjski sud nije postupio po uputi iz toga rješenja, odnosno i od osobno tužiteljice zatražio odobrenje za poduzete radnje, kako je u rješenju i naznačio.

11. Neovisno o tome, valja navesti da u konkretnom slučaju, valjalo je prije svega primijetiti da punomoć dostavljena uz tužbu potpisana je od osobe MČČ, dakle ne tužiteljice CČČ, a niti OIB koji se navodi u punomoći nije OIB tužiteljice kako je naveden u tužbi, pa se radilo o situaciji kada punomoćnik nije pri prvoj radnji u postupku dostavio punomoć; stoga, valjalo je pozvati odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da dostavi punomoć za zastupanje tužiteljice CČČ u određenom roku.

12. Kako je međutim, sada odvjetnica uz predmetnu žalbu dostavila vlastoručno napisanu izjavu – punomoć kojom tužiteljica navodi da je u predmetu punomoć, dakle ovlast za zastupanje dala odvjetnici, kao i da se istoj ubuduće dostavljaju pismena; to nije više potrebno pozivati odvjetnicu na dostavu punomoći ili tražiti odobrenje stranke za poduzete radnje.

13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP u vezi sa čl. 369. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Puli-Pola 4. ožujka 2026.

Sutkinja

Alenka Paus