Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1160/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Židiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja i predaje nekretnine u posjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ps-5/2023-35 od 23. travnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ps-5/2023-35 od 23. travnja 2024. godine, uz istovremeni ispravak te presude u uvodu, redak sedmi odozgo, tako da umjesto riječi „23. travnja 2023.“ treba pisati „23. travnja 2024.“

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana iseli iz dvoipolsobnog stana br. 34 na I katu, površine 49,78 m[2] na adresi [adresa], stambene zgrade sagrađene na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] na kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište i stambena zgrada [adresa], 4, površine 2675 m[2] , suvlasnički dio s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo (E-48), te da ga preda u posjed tužiteljici slobodnog od osoba i stvari.

2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 678,08 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 23. travnja 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, te uvida u spis javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba poslovni broj OU-79/20, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužiteljice radi iseljenja tuženika iz nekretnine-stana opisanog u točki I izreke pobijane presude, kao i zahtjev radi predaje tog stana u posjed tužiteljici slobodnog od osoba i stvari.

7. U vezi toga utvrđuje da je između Hrvatske poštanske banke d. d. kao predlagatelja osiguranja (u nastavku teksta: Banka), te tuženika i TB kao protivnika osiguranja sklopljen dana 06. lipnja 2006. godine Sporazum br. 5301714982 o prijenosu prava vlasništva predmetne nekretnine na Banku radi osiguranja njezinog potraživanja iz Ugovora o namjenskom kreditu broj 5301714982 od 01. lipnja 2006. godine kojeg je ista kao kreditor sklopila s tuženikom kao korisnikom kredita u iznosu od 80.000,00 eura preračunato u kune po srednjem tečaju Banke za valutu euro važećem na dan korištenja kredita, uvećano za eventualne zatezne kamate i eventualne troškove utvrđene u Ugovoru o kreditu, a da je tuženik dopustio Banci da na temelju navedenog Sporazuma prenese u vlasništvo predmetnu nekretninu uz zabilježbu da je upis izvršen radi osiguranja plaćanja novčane tražbine iz Ugovora o kreditu.

8. Nadalje utvrđuje da je člankom 8. naznačenog Sporazuma ugovoreno da je Banka ovlaštena u smislu odredbe članka 274.a Ovršnog zakona naknadno utvrditi visinu i dospjelost tražbine koja proizlazi iz Ugovora o kreditu, te da će visinu i dospjelost tražbine utvrditi u izjavi danoj na zapisnik pred javnim bilježnikom, a da će on zapisnik dostaviti tuženiku koji je odmah dužan podmiriti dospjelu tražbinu, pri čemu je odredbom članka 9. istog Sporazuma ugovoreno da solemnizirani Sporazum predstavlja ovršnu ispravu, te da će javni bilježnik na isti staviti potvrdu ovršnosti na zahtjev Banke nakon što mu preda na uvid zapisnik sa izjavom o visini i dospjelosti tražbine, dok je u odredbi članka 10. Sporazuma tuženik izrijekom pristao da se nakon dospjelosti tražbine i nakon što javni bilježnik na Sporazum stavi potvrdu ovršnosti radi namirenja tražbine Banke, neposredno može provesti ovrha na predmetnoj nekretnini, te da se u tom slučaju prije ovrhe radi prodaje nekretnine po ovlaštenom sudskom vještaku utvrdi vrijednost nekretnine, te da se ona proda putem javnog bilježnika na način propisan zakononom.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je navedeni Sporazum kao privatna isprava solemniziran pred javnim bilježnikom Nenadom Dolinarom dana 12. lipnja 2006. godine, te da je na isti stavljena potvrda ovršnosti s danom 12. svibnja 2012. godine, a da je isti javni bilježnik dana 21. studenoga 2020. godine zaprimio od Banke prijedlog radi unovčenja predmeta osiguranja-predmetne nekretnine, te je proveo postupak prodaje u skladu sa Sporazumom i odredbama članaka 316. stavak 3. i članka 317. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, u nastavku teksta: OZ), na način da je povjerio prodaju predmetne nekretnine Financijskoj agenciji kod koje je tužiteljica na elektroničkoj javnoj dražbi koja je završena dana 23. veljače 2022. godine bila najbolji ponuditelj sa jedinom važećom ponudom, te je javni bilježnik dana 02. ožujka 2022. godine u predmetu poslovni broj OU-79/20-21 sačinio u formi javnobilježničke isprave Zapisnik o dosudi i uplati kupovnine kojeg je dana 09. ožujka 2022. godine zaprimio i tuženik, a da je isti javni bilježnik nakon što je tužiteljica uplatila kupovninu sačinio dana 11. travnja 2022. godine pod brojem OU-79/20-29, također u formi javnobilježničke isprave, zapisnik sa ugovorom o kupoprodaji predmetne nekretnine, te nastavno dana 13. travnja 2022. godine pod brojem OU-79/20-32 i zapisnik o namirenju vjerovnika kojeg je poštom preporučeno dostavio i tuženiku.

10. S obzirom na navedeno, utvrđuje neosnovanima i nedokazanima tvrdnje tuženika o ništetnosti spomenutog Ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine od 11. travnja 2022. godine koji je zaključen između tužiteljice kao kupca predmetne nekretnine i Hrvatske poštanske banke d. d. kao prodavatelja i fiducijarnog vlasnika iste (u nastavku teksta: Ugovor), a u pogledu kojeg utvrđuje da se tužiteljica temeljem istoga uknjižila u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetnog stana, jer utvrđuje da je tužiteljica pravo vlasništva navedenog stana stekla na javnoj dražbi i u zakonito provedenom postupku prodaje te nekretnine kao predmeta osiguranja, u vezi čega utvrđuje da nisu točni navodi tuženika da je Ugovor sklopljen kao privatna isprava, te da ne postoje niti neki drugi razlozi ništetnosti Ugovora, u smislu odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

11. Pri tome utvrđuje da tuženik nije u smislu odredbe članka 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u nastavku teksta: ZV) dokazao nevaljanost upisa prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini osnovom Ugovora, niti postojanje prava koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetnog stana, u smislu odredbe članka 163. stavak 1. ZV-a.

12. Stoga utvrđuje da je tužiteljica kao zakoniti zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine ovlaštena tražiti njezinu predaju u posjed od tuženika kao prethodnog vlasnika, za kojeg utvrđuje da se očito nalazi u posjedu tog stana, jer da se inače ne bi protivio tužbenom zahtjevu, niti bi tužiteljica imala pravni interes podnositi tužbu protiv istoga da joj dopušta posjed, s time da utvrđuje neosnovanim i prigovor tuženika o neurednosti tužbe, budući utvrđuje da ista sadrži sve potrebno sukladno odredbi članka 106. stavak 2. ZPP-a.

13. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbu članka 8. ZPP-a, odlučuje kao u točki I izreke pobijane presude, dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

14. Prethodno tome, odbija prijedlog tuženika za provođenje dokaza saslušanjem javnog bilježnika Nenada Dolinara i predsjednika uprave Hrvatske poštanske banke d. d. kao nepotreban, jer utvrđuje da je iz sadržaja spisa javnog bilježnika Nenada Dolinara poslovni broj OU-79/20 potpuno razvidan tijek provedenih ovršnih radnji na prodaji predmetne nekretnine, pa da je nejasno na koje okolnosti se predlažu saslušati navedeni svjedoci, a da je nepotrebno i pribavljanje predloženih spisa zemljišnoknjižnog suda poslovni broj Z-7329/2022 i Z-4971/2022, to tim više jer da tuženik nije pružio dokaze što je točno predmet tih postupaka, budući da nije priložio nikakve isprave ili podnesak vezano za te spise.

15. Što se tiče predloženog dokaza saslušanjem parničnih stranaka, utvrđuje da taj dokaz nije proveden jer se tužiteljica i tuženik nisu odazvali ročištu na kojem je trebalo saslušati iste, niti su opravdali izostanak s tog ročišta, u vezi čega utvrđuje kako sama činjenica da tuženik koji je predložio provođenje navedenog dokaza nije pristupio na ročište na kojem su trebale biti saslušane parnične stranke ukazuje da ne postoji njegov interes za aktivno sudjelovanje u predmetnom postupku, što da proizlazi i iz ostalih njegovih dispozicija tijekom postupka, za koje utvrđuje da su očito usmjerene samo na odugovlačenje ovog postupka.

16. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

17. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer je u uvodu pobijane presude očitom pogreškom u pisanju naznačeno da je ta odluka donesena dana 23. travnja 2023. godine umjesto dana 23. travnja 2024. godine, kako je pravilno navedeno na kraju obrazloženja navedene presude, pa takva pogreška u pisanju nije sama po sebi imala za posljedicu nerazumljivost pobijane odluke.

18. Neosnovani su navodi tuženika da opis predmetne nekretnine (stana) nije usklađen sa stanjem u zemljišnoj knjizi, te da opis tog stana ne odgovara osnovnim pretpostavkama zemljišnoknjižnog prava, jer suprotno proizlazi iz sadržaja priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu, pa niti u tom pogledu nije ostvarena potonja bitna postupovna povreda.

19. Što se tiče navoda tuženika da na primjerku tužbe koja mu je dostavljena nema elektroničkog potpisa punomoćnika tužiteljice, čime posredno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 3. ZPP-a, za navesti je da bi žalbu zbog tog razloga mogla izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, tj. tužiteljica, o čemu je ovaj drugostupanjski sud već izrazio stajalište u rješenju poslovni broj Gž-426/2023-3 od 05. travnja 2023. godine kojim je ukinuta presuda prvostupanjskog suda poslovni broj 18 Ps-5/2022-7 od 25. listopada 2022. godine, te je predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje (list 52-56 spisa).

20. Nisu osnovane niti tvrdnje tuženika kojima sadržajem žalbenih navoda ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja pravilno odbio kao suvišan (nepotreban) njegov prijedlog za saslušanje javnog bilježnika Nenada Dolinara i predsjednika uprave Hrvatske poštanske banke d. d., kao i prijedlog za pribavljanje spisa poslovni broj Z-7329/2022 i Z-4971/2022, pa neprovođenjem tih dokaza tuženiku nije na nezakoniti način onemogućeno raspravljanje pred sudom.

21. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica kao zakonita zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine ovlaštena tražiti njezinu predaju u posjed od tuženika kao prethodnog vlasnika, za kojeg je pravilno utvrdio da se bez pravne osnove nalazi u posjedu tog stana, pa su neosnovane tvrdnje tuženika kojima osporava pravilnost tih utvrđenja, za koje je sud prvog stupnja naveo jasne i pravno utemeljene razloge koje kao takve prihvaća i ovaj sud, a na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tuženika, zbog čega su neosnovani navodi žalitelja da je prijenos prava vlasništva na predmetnoj nekretnini s njega na Banku izvršen temeljem ništetnog ugovora, kao i navodi o ništetnosti Ugovora, jer iz pravilnog utvrđenja prvostupanjskog suda i sadržaja Ugovora proizlazi da je isti sklopljen u skladu s odredbom članka 317. stavak 3. OZ-a, dakle u obliku javnobilježničkog akta, pri čemu tuženik ničim nije dokazao da nije sudjelovao u ovršnom postupku u kojem je tužiteljica na javnoj dražbi stekla pravo vlasništva predmetnog stana i da u tom postupku nije bio u mogućnosti štititi svoja prava kao protivnik osiguranja.

22. U vezi toga na opetovane tvrdnje tuženika kako nije u posjedu predmetne nekretnine-stana valja odgovoriti da na pravilnost suprotnog utvrđenja prvostupanjskog suda ukazuje i činjenica da je tuženik sudska pismena u ovom postupku uredno zaprimao upravo na adresi predmetnog stana: [adresa].

23. Pri tome okolnost da je tuženik podnio prigovor protiv rješenja zemljišnoknjižnog odjela suda o upisu prava vlasništva temeljem Ugovora nije od značaja za odluku u ovom predmetu, jer je odredbom članka 143. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama (“Narodne novine” br. 63/19, 128/22 i 155/23) propisano da podneseni prigovor i žalba ne odgađaju provedbu upisa. Osim toga, spisu prileži i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Zk-59/2023-2 od 26. listopada 2023. godine kojim je odbijena žalba ovdje tuženika kao protustranke kao neosnovana, te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z-7329/2022 od 20. lipnja 2022. godine (list 77-79 spisa), pa je na taj način sporno rješenje o upisu prava vlasništva tužiteljice osnovom Ugovora postalo pravomoćno.

24. Stoga je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, u smislu odredaba članaka 161. stavak 1. i 162. stavak 1. ZV-a.

25. Pravilna i zakonita je i odluka o troškovima parničnog postupka, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, pri čemu pravo tužiteljice na dosuđene zatezne kamate na dosuđeni trošak postupka od presuđenja do isplate proizlazi iz odredbe članka 30. stavak 2. OZ-a.

26. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, uz istovremeni ispravak te odluke u naznačenom dijelu njezinog uvoda, sukladno odredbi članka 342. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci, 4. ožujka 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar