Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-170/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Zečeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba, Trg Nikole Šubića Zrinskog 11, OIB: 61989185242, zastupane po predsjedniku ĆT, Akademiku, a isti zastupan po punomoćnici Nadi Ogresta, odvjetnici iz Dubrovnika, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6318/2025-20 od 14. studenoga 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6318/2025-20 od 14. studenoga 2025. godine u točkama I., III. i IV. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 18.923,36 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2024. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za tijek kamata na iznos dosuđen točkom I. izreke ove presude od 05. lipnja 2024. godine do 24. rujna 2024. godine.

3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.803,52 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. studenoga 2025. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

4. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

5. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na točke I., III. i IV. izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa od 18.923,36 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama, kojeg temelji na tvrdnjama da je tuženik taj iznos stekao bez osnove.

9. U vezi toga utvrđuje da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-620/14-32 od 12. siječnja 2016. godine naloženo brisanje uknjižbe za 4/8 dijela dopuštene rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z-917/03 od 16. travnja 2003. godine na ime tuženika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zagreb, vrhu cjeline prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], koje su pripisane iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te je naložena uspostava ranijeg

zemljišnoknjižnog stanja prije brisanja HTCZ za 16/32 dijela. Nadalje utvrđuje kako je istom presudom odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na brisanje uknjižbe za 4/8 dijela dopuštene rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z-917/03 od 16. travnja 2003. godine na ime tuženika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zagreb, vrhu cjeline prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da je u točki III. izreke spomenute presude naloženo tuženiku da naknadi tužiteljima troškove parničnog postupka, i to BT iznos od 157.666.66 kuna, IT iznos od 381.666,66 kuna, te JT iznos od 157.666,66 kuna, sve sa zateznim kamatama tekućima od 12. siječnja 2016. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

10. Nadalje utvrđuje da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk- 415/16-4 od 13. srpnja 2017. godine prihvaćena žalba tuženika, te je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-620/14-26 od 12. siječnja 2016. godine u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, te je zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan i naloženo je tužiteljima da u roku od 15 dana naknade tuženiku parnični trošak, i to tužitelj HT u iznosu od 142.578,12 kuna, tužiteljica ĐT u iznosu od 278.906,25 kuna i tužiteljica JT u iznosu od 142.578,12 kuna, a da je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-186/2018-2 od 08. prosinca 2020. godine odbio kao neosnovanu reviziju tužitelja izjavljenu protiv potonje drugostupanjske presude, te da je Ustavni sud Republike Hrvatske dana 04. lipnja 2024. godine donio Odluku broj U-III-851/2021 kojom je usvojena ustavna tužba, te su ukinute presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-186/2018-2 od 08. prosinca 2020. godine i presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-415/16-4 od 13. srpnja 2017. godine i predmet je vraćen Županijskom sudu u Splitu na ponovno odlučivanje.

11. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj dana 31. listopada 2017. godine uplatio na račun tuženika iznos od 142.578,12 kuna (sada iznos od 18.923,36 eura) pozivom na opis plaćanja „Gž Zk-415/16-4“, dakle temeljem naknadno ukinute presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-415/16-4 od 13. srpnja 2017. godine, a da je punomoćnik tužitelja dana 27. lipnja 2024. godine zatražio od tuženika (njegove punomoćnice) povrat potonje uplaćenog novčanog iznosa na ime dosuđenih parničnih troškova, po kojem dopisu tuženik nije postupio.

12. S obzirom na navedeno, utvrđuje da tužitelju koji je tuženiku isplatio novčani iznos od 142.578,12 kuna temeljem naznačene presude Županijskog suda u Splitu koja je ukinuta spomenutom Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske pripada u skladu s odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO) pravo na povrat navedenog novčanog iznosa, kao i pravo na zatezne kamate na taj iznos u skladu s odredbama članaka 29. stavak 2. i 1115. ZOO-a, i to od 25. rujna 2024. godine kao dana podnošenja predmetne tužbe i dana saznanja tuženika za spomenutu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, pa do isplate.

13. Naime, sud prvog stupnja u tom pogledu utvrđuje neosnovanima tvrdnje tuženika da tužitelj nema pravo na isplatu utuženog novčanog iznosa jer da parnični postupak iz kojeg potječe sporna ukinuta presuda na temelju koje je tužitelj isplatio tuženiku iznos parničnih troškova od 142.578,12 kuna nije okončan, te da očekuje da će u ponovljenom odlučivanju biti donesena ista odluka, jer utvrđuje da je pravomoćna i ovršna presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-415/16-4 od 13. srpnja 2017. godine, koja je ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 851/2021 od 04. lipnja 2024. godine, u vrijeme kada je tužitelj isplatio tuženiku naznačeni novčani iznos predstavljala valjanu pravnu osnovu tuženikovog stjecanja navedenog iznosa, ali da je ukidanjem te presude navedena osnova otpala, pa da je na temelju odredbe članka 1111. stavak 3. ZOO-a upravo tada nastala obveza tuženika na povrat navedenog iznosa tužitelju, i to neovisno o rezultatu ponovnog suđenja, budući će presuda u tom ponovljenom postupku predstavljati samostalnu osnovu na temelju koje će tužitelj eventualno biti dužan namiriti tuženiku tražbinu u skladu s tom presudom, ili tome neće biti tako.

14. Iz navedenih razloga usvaja tužbeni zahtjev u dijelu opisanom u točki I. izreke pobijane presude, dok u točki II. izreke odbija naznačeni dio tužbenog zahtjeva.

15. Odluku o parničnim troškovima (točka III. i IV. izreke) temelji na odredbama članaka 154. stavak 1., 155. i 151. stavak 3. ZPP-a.

16. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pri čemu tuženik niti indirektno (sadržajem žalbe) ne ukazuje na neku drugu bitnu postupovnu povredu.

17. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je donošenjem Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-851/2021 od 04. lipnja 2024. godine (list 15-29 spisa), kojom su ukinute presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 186/2018-2 od 08. prosinca 2020. godine i presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-415/16-4 od 13. srpnja 2017. godine, te je predmet vraćen Županijskom sudu u Splitu na ponovno odlučivanje, prestala egzistirati pravna osnova na temelju koje je tužitelj isplatio tuženiku novčani iznos od 142.578,12 kuna na ime parničnih troškova dosuđenih tuženiku na teret tužitelja spomenutom presudom Županijskog suda u Splitu, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredaba članaka 1111., 29. stavak 2. i 1115. ZOO-a naložio tuženiku da izvrši povrat (isplatu) tog iznosa (sada izraženog u eurima) tužitelju, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama počev od podnošenja predmetne tužbe pa do isplate.

17.1. Naime, odredbom članka 22. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u nastavku teksta: OZ) propisano je da se ovrha određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, a prema odredbi članka 23. OZ-a ovršnu ispravu između ostalog predstavlja i ovršna sudska odluka, u vezi čega je odredbom članka 25. stavak 1. OZ-a propisano da je sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, pri čemu rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno.

17.2. Budući da je tužitelj isplatio tuženiku utuženi novčani iznos temeljem presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-415/16-4 od 13. srpnja 2017. godine, a ta presuda je donošenjem spomenute Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske prestala pravno egzistirati kao ovršna isprava, to su neosnovane tvrdnje tuženika koji pitanje povrata utuženog novčanog iznosa tužitelju veže uz konačni ishod postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Dubrovniku u predmetu poslovni broj P-620/14-26, sve to iz razloga koje je u pobijanoj presudi pravilno obrazložio prvostupanjski sud, zbog čega je neosnovano pozivanje tuženika na sudsku praksu koju citira u žalbi, dok su za odluku o tom pravnom lijeku neodlučni preostali žalbeni navodi.

18. Pravilna i zakonita je i odluka o troškovima parničnog postupka, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 154. stavak 1., 155. i 151. stavak 3. ZPP-a.

19. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

20. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

21. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 4. ožujka 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar