Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-221/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Bariću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Klinike za psihijatriju Sveti Ivan iz Zagreba, Jankomir 11, OIB: 39696562783, zastupane po punomoćnici Sanji Tarfa, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja pogrešno postavljene dijagnoze i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-286/2024-12 od 27. kolovoza 2025. godine, dana 4. ožujka 2026. godine,
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-286/2024-12 od 27. kolovoza 2025. godine, te se predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je da se taj sud oglašava apsolutno nenadležnim u odnosu na točke I. i II. tužbenog zahtjeva, te su u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva ukinute provedene radnje i odbačena je tužba od 09. veljače 2024. godine.
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi utvrđenja pogrešno postavljene dijagnoze od strane tuženika, zatim izdavanja naloga za izdavanje isprave podobne za brisanje upisane dijagnoze, kao i zahtjev za naknadu štete.
6. U vezi toga pozivom na odredbu članka 4. Zakona o liječništvu („Narodne novine“ br. 121/03 i 117/08, u nastavku teksta: ZL) utvrđuje kako za odlučivanje o zahtjevu tužitelja radi utvrđenja pogrešno postavljene dijagnoze od strane tuženika, te izdavanja naloga za izdavanje isprave podobne za brisanje upisane dijagnoze nije nadležan sud već drugo domaće tijelo.
7. Stoga primjenom odredbe članka 16. stavak 2. ZPP-a odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane odluke nije počinjena neka od tih povreda.
9. Međutim, osnovano tužitelj sadržajem žalbe ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbama članaka 16. stavak 2. i 187. stavak 1. i 2. ZPP-a.
10. Naime, tužitelj u predmetnom parničnom postupku osim zahtjeva za naknadu neimovinske štete postavlja i zahtjev radi utvrđenja da je pogrešno postavljena dijagnoza od strane tuženika od 11. ožujka 2022. godine pod šifrom F 22.0 sumanuti poremećaj, kao i zahtjev radi izdavanja naloga tuženiku radi izdavanja isprave podobne za brisanje upisane dijagnoze F 22.0 iz medicinskog kartona tužitelja, jer će u suprotnom takvu ispravu zamijeniti presuda.
11. Stoga gore navedeni tužbeni zahtjevi u svojoj cjelini predstavljaju zahtjev radi utvrđenja neistinitosti utvrđene činjenice (podatka), tj. navedene dijagnoze postavljene tužitelju koja je evidentirana i u njegovoj medicinskoj dokumentaciji-medicinskom kartonu, a koja isprava u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZPP-a predstavlja javnu ispravu, te je u skladu s odredbom stavka 3. istog članka ZPP-a dopušteno dokazivati da su u istoj neistinito utvrđene činjenice, pa takvi zahtjevi tužitelja po svojem sadržaju predstavljaju zahtjev za pružanje deklaratorne pravne zaštite propisane odredbom članka 187. stavak 1. ZPP-a, pri čemu njegov pravni interes za podizanje takve tužbe (članak 187. stavak 2. ZPP-a) proizlazi iz činjenice da eventualno pogrešno utvrđena dijagnoza (sumanuti poremećaj) može utjecati na njegova osobna prava i položaj, npr. u odnosu na buduće liječenje, mogućnost zaposlenja i dr.
12. U vezi toga pogrešno sud prvog stupnja svoju nadležnost za postupanje po naznačenim tužbenim zahtjevima otklanja pozivom na odredbu članka 4. ZL-a, jer sadržaj te odredbe kojom je propisan način obavljanja liječničke djelatnosti, a niti sadržaj preostalih odredaba tog Zakona i drugih propisa, ne isključuje mogućnost osporavanja sporne dijagnoze koja je tužitelju postavljena i evidentirana u njegovoj medicinskoj dokumentaciji.
13. Dakle, iz svega navedenog za zaključiti je da je za odlučivanje o naznačenim tužbenim zahtjevima nadležan sud, u smislu odredbe članka 1. ZPP-a, jer se radi o zahtjevima koji se odnose na osnovna prava tužitelja kao građanina, u smislu odredbe članka 2. Zakona o zaštiti prava pacijenata („Narodne novine“ br. 169/04 i 37/08), kojom je propisano da se svakom pacijentu jamči opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju, sukladno općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenta uz poštivanje njegovih osobnih stavova.
14. Budući je prvostupanjski sud s obzirom na navedeno pogrešno primijenio odredbu članka 16. stavak 2. ZPP-a, a propustio je primijeniti odredbu članka 187. stavak 1. i 2. tog Zakona, što je bilo od neposrednog utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, to je uvaženjem žalbe tužitelja i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu odluku i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
15. U nastavku postupka prvostupanjski sud će provesti odgovarajući postupak po tužbi i svim tužbenim zahtjevima, nakon čega će odlučiti o njihovoj (ne)osnovanosti.
U Rijeci, 4. ožujka 2026. godine.
S U D A C :
Alen Perhat