Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-31/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljice LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnicima i zaposlenicima ĐČ i LČJ, dipl. pravnicima, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenima protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-276/2023-13 od 17. prosinca 2025. godine, dana 4. ožujka 2026. godine,
r i j e š i o j e
I Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-276/2023-13 od 17. prosinca 2025. godine u dijelu izreke u kojem je odbijen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 93,75 eura, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na taj iznos tekućih od 17. prosinca 2025. godine do isplate, te se rješava:
Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 93,75 eura, na račun odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d. d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], uvećan za zateznu kamatu tekuću na taj iznos od 17. prosinca 2025. godine do isplate koja se obračunava po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-276/2023-13 od 17. prosinca 2025. godine u dosuđujućem dijelu odluke o parničnim troškovima sadržane u izreci rješenja.
III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 eura.
IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u zatraženom iznosu od sveukupno 125,00 eura.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 702,87 eura, na račun odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d. d. vodi pod brojem IBAN:
[broj bankovnog računa], uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja rješenja do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da iz cjeline obrazloženja proizlazi da je u istoj točki izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka, tj. u preostalom zatraženom iznosu od 515,88 eura, kao i njezin zahtjev za isplatu pripadajućih zateznih kamata na taj iznos od donošenja tog rješenja do isplate.
2. Protiv tog rješenja pravovremene žalbe podnose tužiteljica i tuženik.
3. Tužiteljica pobija rješenje u dijelu izreke u kojem je odbijen preostali dio njezinog zahtjeva za naknadu troškova zastupanja na ročištu od 23. rujna 2025. godine, tj. u zatraženom iznosu od 93,75 eura, kao i zahtjev za isplatu pripadajućih zateznih kamata na taj iznos od donošenja tog rješenja do isplate, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te sadržajem žalbe predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu preinači, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane, te predlaže da se žalba odbije, a u prilogu dostavlja dokumentaciju na koju se poziva u odgovoru na žalbu.
5. Tuženik pobija naznačeno rješenje u dosuđujućem dijelu odluke o parničnim troškovima, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP-a, te predlaže da se pobijano rješenje preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, s time da prilaže isprave na koje se poziva u žalbi.
6. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i predlaže da se njegova žalba odbije, te podnosi zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u sveukupnom iznosu od 125,00 eura.
7. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba protivne stranke (tuženika) neosnovana.
8. Sud prvog stupnja u bitnome utvrđuje da je u predmetnom parničnom postupku dana 12. studenoga 2025. godine donesena presuda na temelju priznanja kojom je usvojen zahtjev tužiteljice radi isplate troškova prijevoza, a da je tuženik u istom predmetu podnio protutužbu u povodu koje je formiran spis poslovni broj Pr-123/2025, u kojem je dana 07. ožujka 2025. godine doneseno rješenje o presumiranom povlačenju protutužbe, a dana 17. prosinca 2025. godine i odluka o trošku tog postupka.
9. Nadalje utvrđuje da tužiteljici u skladu s odredbama članaka 94. stavak 1., 155., 164. stavak 8. i 9. ZPP-a, te odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa), pripada pravo na naknadu troškova postupka na teret tuženika u ukupnom iznosu od 702,87 eura, i to uplatom na račun njezine punomoćnice-odvjetnice, kao i pravo na pripadajuće zatezne kamate na taj iznos od donošenja pobijanog rješenja do isplate, slijedom čega u tom dijelu usvaja zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka, dok u preostalom dijelu odbija njezin zahtjev po toj osnovi.
10. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, pri čemu tužiteljica niti indirektno (sadržajem žalbe) ne ukazuje na neku drugu bitnu postupovnu povredu.
11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužiteljici koja je s obzirom na činjenicu da je u ovom predmetu dana 12. studenoga 2025. godine donesena presuda na temelju priznanja poslovni broj Pr-276/2023-11 kojom je u cijelosti usvojen njezin tužbeni zahtjev pripada pravo na naknadu troškova tog postupka na teret tuženika, jer takvo pravo tužiteljice proizlazi iz odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, pri čemu je istoj pravilno dosuđen pobijani trošak, jer je isti i po stajalištu ovog suda bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
11.1. Naime, neosnovano tuženik između ostalog osporava pravo tužiteljice na naknadu troškova sastava podneska od 07. listopada 2025. godine, za koji je tužiteljici priznat i dosuđen trošak u sveukupnom iznosu od 187,50 eura, a to stoga jer je ista taj podnesak u kojem je uredila (specificirala) tužbeni zahtjev sačinila i dostavila u spis u skladu s nalogom iz rješenja prvostupanjskog suda koje je doneseno na ročištu od 23. rujna 2025. godine (list 32 i 33 spisa), pa je takav podnesak bio nužan za donošenje odluke o glavnoj stvari, a kao takav i potreban za vođenje predmetne parnice.
11.2. Pri tome su neosnovani navodi tuženika koji osporava da bi predmetna tužba ispunjavala uvjete iz odredbe članka 186.b ZPP-a da bi se smatrala tzv. „stupnjevitom tužbom“, pa da bi slijedom toga tužiteljica bila kriva za troškove koji su joj nastali sastavom gornjeg podneska, jer da je propustila podnijeti urednu tužbu, a to stoga jer upravo okolnost da tuženik tijekom predmetnog postupka nije dostavio tužiteljici isprave koje je zatražila u tužbi da bi mogla postaviti određeni zahtjev za isplatu, tj. tražene platne liste, evidenciju rada i raspored (plan) rada, pri čemu nema razloga sumnjati da bi ista već u tužbi postavila određeni zahtjev za isplatu da je rapolagala tim ispravama, odnosno podacima iz istih, ukazuje na to da je tužiteljica osnovano podnijela predmetnu tužbu, u smislu odredbe članka 186.b stavak 3. ZPP-a.
12. Nisu osnovani niti navodi tuženika kojima osporava pravilnost pobijanog rješenja u dijelu u kojem je istome naloženo da dosuđene parnične troškove isplati na račun punomoćnice-odvjetnice tužiteljice, jer iz sadržaja priložene punomoći proizlazi da je tužiteljica ovlastila svoju punomoćnicu da između ostalog u njezino ime prima novac i novčane vrijednosti, pa je pobijana odluka u tom dijelu utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe članka 94. stavak 1. ZPP-a.
13. Nasuprot tome, osnovano tužiteljica ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu izreke pobijanog rješenja u kojem je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova zastupanja na ročištu od 23. rujna 2025. godine u preostalom zatraženom iznosu od 93,75 eura, kao i zahtjev za isplatu pripadajućih zateznih kamata na taj iznos od donošenja tog rješenja do isplate.
14. Naime, iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da se na tom ročištu također raspravljalo o glavnoj stvari, pa je tužiteljici za zastupanje na tom ročištu osim već dosuđenog troška postupka od ukupno 93,75 eura s pripadajućim zateznim kamatama, trebalo primjenom odredbe Tbr. 9. toč. 1. Tarife, umjesto pogrešno primijenjene odredbe Tbr. 9. toč. 2. Tarife, dosuditi daljnji trošak zastupanja u iznosu od 75,00 eura, kao i trošak u visini od 18,75 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), tj. 93,75 eura, a pozivom na odredbu članka 151. stavak 3. ZPP-a i zatražene zatezne kamate na taj trošak od donošenja pobijanog rješenja do isplate.
15. Stoga je uvaženjem žalbe tužiteljice i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a valjalo preinačiti naznačeni (pobijani) dio prvostupanjske odluke, te odlučiti kao u točki I izreke ovog rješenja, a pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu izreke u kojem je usvojen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.
16. Budući je tužiteljica u cijelosti uspjela sa žalbom, pripada joj pravo na naknadu troškova tog dijela žalbenog postupka, i to u iznosu od 25,00 eura za sastav žalbe po punomoćnici-odvjetnici (Tbr. 10. toč. 4. Tarife), te u iznosu od 6,25 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), dakle sveukupno 31,25 eura, pa je odlučeno kako je naznačeno u točki III izreke ovog rješenja.
17. S druge strane, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu tuženika u zatraženom iznosu od sveukupno 125,00 eura, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, pa je primjenom odredbe članka 155. stavak 1. ZPP- a donesena odluka naznačena u točki IV izreke rješenja.
U Rijeci, 4. ožujka 2026. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
