Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kžzd-24/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog SĆ, zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Kzd-114/2020-16 od 07. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 03. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. optuženi SĆ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, te je na temelju citiranog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, te je na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 ,70/17 i 126/19. i 80/22. dalje: ZKP) obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 kuna / 106,18 eura i troškove postupka na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćnika djeteta žrtve čija visina će biti određena posebnim rješenjem.
2. Pod točkom II. izreke pobijane presude, na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP optuženi SĆ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude.
3. Protiv te presude u odnosu na oslobađajući dio žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da se optuženik proglasi krivim za kazneno djelo iz članka 173. stavak 1. KZ/11, odnosno podredno da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud u pogledu odlučnih činjenica došao do pogrešnog zaključka da nije bilo dostatnih dokaza u prilog optužbe za donošenje osuđujuće presude. Smatra da iz provedenih personalnih dokaza, posebice iskaza djeteta EĆ proizlazi suprotno, odnosno da je do ožujka 2020. optuženika viđala dva do tri puta u mjesecu, ali ne baš svaki mjesec, te da ga od ožujka 2020. nije uopće vidjela, a njen iskaz potvrđen je iskazom svjedokinje DĆ, majke djeteta žrtve koja je iskazala da nikada nije branila susrete oca i djeteta, ali da se optuženik nije pridržavao Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, zbog čega je njegovo ponašanje prijavila nadležnom Centru, što je rezultiralo uvođenjem mjere stručne pomoći i nadzora Centra od 1. studenog 2020., pri čemu je voditeljica mjere SĆC ispitana kao svjedok potvrdila da se do uvođenja mjere komunikacija i susreti djevojčice i optuženika nisu odvijali sukladno odluci suda. Smatra da je nepoštivanjem odluke o susretima i druženjima sa svojim djetetom optuženik svjesno i namjerno kažnjavao vlastito dijete, time što je neredovito dolazio po istu i s njom nije provodio vrijeme koje je trebao provoditi sukladno pravomoćnoj sudskoj odluci.
8. Međutim, suprotno istaknutim žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza djeteta žrtve EĆ utvrdio da su se u inkriminiranom vremenskom razdoblju održavali kontakti između nje i optuženika, da su komunicirali putem mobitela, da je odlazila kod djeda i bake i da se tada družila s optuženikom u njegovom stanu, što je potvrdila svjedokinja IĆ baka djeteta žrtve koja je navela da je od ljeta 2018. EĆ dolazila kod njih najmanje jedan puta tjedno i da se u tim situacijama ista družila i s optuženikom, osim u situacijama kada je on ostao dulje na poslu, te da se optuženik s EĆ nastojao čuti svaki dan putem mobitela ili se o djetetu raspitivao putem djeda po majci, te da su postojale poteškoće u realizaciji susreta kada je optuženik odlazio po EĆ na adresu njenog stanovanja u situacijama kada majka nije dozvoljavala da se susret realizira.
9. Prvostupanjski je sud pravilno iskaze navedenih svjedoka doveo u vezu s obranom optuženika i iskazom svjedokinje DĆ iz kojih proizlazi da su njihovi odnosi u inkriminiranom razdoblju bili narušeni, te da je izostala njihova međusobna komunikacija, pa i ona u vezi njihovog djeteta EĆ, što potvrđuje svjedokinja SĆC koja je provodila mjeru intenzivne stručne pomoći od 1. studenog 2020. čiji smisao je bio pomoći roditeljima u uspostavi međusobne komunikacije, a koja se provodila do listopada 2021. kada se prestala provoditi jer je polučila svrhu. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi državnog odvjetnika da iz provedenih dokaza proizlazi da majka nije bila ta koja je susrete i kontakte oca i djeteta priječila, s obzirom iz provedenih dokaza proizlazi da je u potpunosti izostala komunikacija majke i optuženika, koja je nužna za uredno odvijanje susreta i druženja djeteta s ocem. Tome treba dodati i podatke Centra za socijalnu skrb Rijeka (list 330 spisa) iz kojih proizlazi da se oba roditelja međusobno optužuju i nemaju adekvatnu komunikaciju.
10. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su se u inkriminiranom razdoblju susreti i druženja djeteta EĆ i optuženika održavali, međutim ne onom dinamikom koja je određena odlukom suda i Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi s time da su susreti izostali u razdoblju od ožujka do studenog 2020. te su ponovno uspostavljeni posredstvom provođenja mjere intenzivne stručne pomoći roditeljima, te da susreti oca i djeteta nisu bili u skladu s odlukom suda uslijed nedostatne volje oboje roditelja da interese zajedničkog djeteta stave ispred međusobnih nesuglasica te da uspostave nužnu komunikaciju kako bi se uredno realizirali susreti djeteta s roditeljem s kojim dijete ne živi. Jednako tako, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik u inkriminiranom razdoblju nastojao uspostaviti i održavati kontakt sa svojim djetetom EĆ, da je iskazivao interes za njeno odrastanje i zdravlje, da je s njom održavao telefonsku komunikaciju, da je uspostavio suradnju s voditeljicom mjere stručne pomoći i nadzora i u konačnici uspostavio redovne susrete sa svojim djetetom, iz čega proizlazi da njegova namjera nije bila da ugrozi razvoj svog djeteta neredovitim susretima. Stoga nije u pravu državni odvjetnik da iz dokaznog postupka proizlazi da je optuženik svjesno i namjerno kažnjavao vlastito dijete neredovitim susretima s njom, jer za takav zaključak nema uporišta u provedenim dokazima. Niti iz jednog izvedenog dokaza tijekom rasprave, iskaza ispitanih svjedoka i pročitanih isprava ne proizlazi da su radnje optuženika bile usmjerene u nakani sprječavanja provođenja rješenja Općinskog suda u Rijeci označenog u izreci pobijane presude kojim su određeni susreti i druženja s djetetom, uslijed čega ga je prvostupanjski sud osnovano oslobodio od optužbe za inkriminirano kazneno djelo.
11. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud, temeljitom analizom i pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, ispravno zaključio da na temelju provedenog dokaznog postupka nije dokazano da bi optuženik u svom postupanju ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11, pa ga je pravilno, na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP u nedostatku dokaza oslobodio od optužbe.
12. Pobijana presuda ispitana je u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 03. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Jasna Smiljanić
