Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-682/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog AV i drugih, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja - iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-752/2023-115 od 8. travnja 2025., podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu ZKP), oslobodio je optužbe 1. optuženog AV i 2. optuženog UV da bi počinili kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu podnio je 1. optuženi AV po braniteljici Kristini Abramović, odvjetnici iz Zagreba, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

3. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

4. Državni odvjetnik u žalbi iznosi sadržaj iskaza oštećenice i utvrđenja iz službenih zabilješki o dojavi te izvješća službenika policije nakon njihove intervencije po tim dojavama bez podrobnije analize i ocjene svih provedenih dokaza u međusobnoj vezi, a upravo onako kako je to iznio prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke, pa time državni odvjetnik nije s uspjehom osporio pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda niti zaključak suda da nije dokazano da bi optuženici počinili inkriminirano im kazneno djelo. Naime, prvostupanjski sud prihvaća iskaz oštećenice da su joj bile upućene inkriminirane prijetnje, međutim, taj njezin iskaz ne dovodi u vezu s iskazom 1. optuženog AV te iskazom svjedoka DV i iskazom službenika policije koji su bili na intervenciji po prijavi oštećenice. Iz iskaza oštećenice proizlazi da su u susjednom stanu, kojim se koristio DV, bile najmanje tri osobe i da su joj prijetnje upućivale najmanje dvije osobe, s time što je jedna od osoba koja joj je uputila inkriminirane prijetnje bio DV. Oštećenica to pojašnjava da DV poznaje četiri godine i da je s njime više puta razgovarala pa je prepoznala njegov glas. Iz iskaza svjedoka DV te 1. optuženog AV (2. optuženi UV osim što je porekao počinjenje kaznenog djela nije sadržajno iznio svoj iskaz) proizlazi da su inkriminirane večeri osim optuženika i DV u stanu bili ŠV i IV, s time što službenici policije, koji su bili na intervenciji po prijavi oštećenice, nisu ulazili/pretraživali stan već su utvrdili identitet njega (1. optuženog AV) i 2. optuženog UV, dok su DV, ŠV i IV bili u drugoj prostoriji, a što u svom iskazu potvrđuje i svjedok DV, dok iz iskaza službenika policije OV proizlazi da se ne sjeća je li ulazio u stan u kojem je zatekao optuženike, dok službenica policije SV navodi da se zbog protoka vremena ne sjeća detalja događaja, ali misli da osim optuženika u stanu nisu zatekli druge osobe. Međutim, kada se ima na umu naprijed naveden iskaz oštećenice koja ne dvoji da su u stanu bile najmanje tri osobe i da su joj prijetile najmanje dvije osobe od kojih je jedna bio svjedok DV, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se s pouzdanom sigurnošću, potrebnom za donošenje presude kojom se optuženike proglašava krivima (izvan svake razumne sumnje), ne može izvesti zaključak da su i optuženici oštećenici upućivali prijetnje, pa ih je prvostupanjski sud pravilno oslobodio optužbe. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenice te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).

6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak