Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-184/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optužene PV i dr. zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.– dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-293/2022.-33 od 3. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-293/2022.- 33 od 3. veljače 2025. 1. optužena PV i 2. optuženi VV proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to svaki za četiri kaznena djela povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi sa člankom 51. KZ/11. na štetu djece BV, IV, ČV i OV te su 1. optuženoj PV na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. za svako kazneno djelo utvrđene kazne zatvora po 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 51. KZ/11. osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11. u vezi sa člankom 64. KZ/11. 1. optuženoj PV je izrečena uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom kojom je određeno da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ako 1. optužena PV u vremenu provjeravanja 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu za zaštitnim nadzorom i odrediti izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine ako 1. optužena PV ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11. 2. optuženom VV su na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. za svako kazneno djelo utvrđene kazne zatvora po 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 51. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11. u vezi sa člankom 64. KZ/11. 2. optuženom VV je izrečena uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom kojom je određeno da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ako 2. optuženi VV u vremenu provjeravanja 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu za zaštitnim nadzorom i odrediti izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine ako 2. optuženi VV ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11.
2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) 1. optužena PV i 2. optuženi VV u cijelosti su oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP na ime paušalne svote u iznosu 2.000,00 eura.
3. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi iz članka 471. stavak 1. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da optuženike osudi na kaznu zatvora ili djelomičnu uvjetnu osudu.
4. 1. optužena PV je podnijela odgovor na žalbu u kojem je predložila da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Osporavajući odluku o kazni, državni odvjetnik, ističe da prvostupanjski sud osim priznanja počinjenja djela, druge okolnosti kao što su rad, uzdržavanje članova obitelji, posjećivanje oduzete djece, kupovina kuće, nije trebao smatrati olakotnim, a posebice ne naročito olakotnim u smislu primjene instituta sudskog ublažavanja kazne. Nadalje, ističe da je sud propustio kao otegotnim cijeniti način počinjenja kaznenih djela, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, a s obzirom da su optuženici u višegodišnjem razdoblju činili na osobito bezobziran način kaznena djela na štetu svoje djece, što je u konačnici rezultiralo njihovim izdvajanjem iz obitelji. Posebno naglašava da je 1. optužena PV osim grubog zanemarivanja počinila i zlostavu djece, kao dodatni modalitet počinjenja kaznenih djela. Zanemarivanje je bilo tolikog intenziteta da su djevojčice zaostale u verbalnom, socijalnom i zdravstvenom razvoju, dijete BV je imala uši u kosi, a sva djeca čireve po tijelu, ranice i pelenski osip, a kao najteža posljedica zbog nedovoljno redovitog i raznolikog kuhanja te hranjenja djevojčice IV samo sa čokolinom nastupio je izostanak refleksa žvakanja kod djeteta IV, a zbog cjelokupnog ponašanja optuženika djeca su izdvojena iz obitelji u žurnom postupku.
8. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Naime, u pobijanoj presudi osnovano je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio da su oboje optuženika neosuđivane osobe, do sada su živjeli urednim načinom života, radili i svojim radom ostvarivali sredstava za uzdržavanje sebe i obitelji, 1. optužena PV je iskreno priznala počinjenje kaznenih djela, dok je 2. optuženi VV, iako formalno poricao počinjenje inkriminiranih kaznenih djela, u obrani je iskazao iskreno žaljenje zbog obiteljske situacije. Nakon pokretanja ovog postupka optuženici su u značajnoj mjeri promijenili svoje ponašanje, uredno posjećuju djecu koja su im privremeno oduzeta i uredno surađuju sa stručnim osobama, promijenili su mjesto boravišta, kupili kuću, istu održavaju urednom i postali su roditelji još jednog djeteta o kojem uredno skrbe. Nadalje, prvostupanjski je sud uzeo okolnosti počinjenja terećenih kaznenih djela, odnosno činjenicu je 2. optuženi VV radio po cijele dane, a 1. optužena PV nije imala pomoć za skrb oko djece, nema članova svoje obitelji, prije inkriminiranog razdoblja joj je preminuo otac, a radi se o većem broju djece, što zahtjeva posebne roditeljske i organizacijske sposobnosti da bi se o djeci na odgovarajući način skrbilo.
9. Cijeneći istaknute olakotne okolnosti, a imajući na umu da prvostupanjski sud nije utvrdio otegotne okolnosti, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud osnovano primijenio odredbe o ublažavanju kazne. Za primjenu odredbi o ublažavanju kazne nije trebao naglasiti posebno određenu olakotnu okolnost koja ga je potakla za primjenu istih, već je dostatno navesti da se radi o cijelom nizu okolnosti koje cjelovito gledano predstavljaju naročito olakotne okolnosti. Optuženici su se očito našli u teškoj životnoj situaciji, u tri godine rodilo im se četvoro djece, borba za egzistenciju uz nedostatne roditeljske kompetencije, izostanak obiteljske podrške i pomoći, međutim, nakon počinjenja djela pokazali su kritičan stav prema počinjenom i objektivan odmak od svojeg ponašanja, brinu se o novorođenom djetetu, viđaju žrtve i nastoje osigurati njihov ponovni prihvat u obitelj. S obzirom na izloženo prvostupanjski sud je opravdano primijenio odredbe o ublažavanju kazne pa imajući na umu da je za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do pet godina utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju po 6 (šest) mjeseci svakom optuženiku u odnosu na svako dijete žrtvu, odnosno u visini zakonski propisanog minimuma. Isto tako, i jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine primjerena je ukupnosti kaznenih djela, odnosno činjenici da se radi o istovrsnim kaznenim djelima, počinjenim kroz nešto više od dvije godine, kao i njihovoj osobnosti, posebno odnosu prema počinjenom i iskazanom kajanju. Imajući u vidu da su optuženici nakon počinjenja inkriminiranih djela svjesni svojih postupaka uspostavili kontakt s djecom, da su roditelji još jednog djeteta, da su pokazali kritičnost prema svojem ponašanju, pokazali spremnost da ponovo žrtve dovedu u primarnu obitelj, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije nužno izdržavanje izrečenih kazni da bi se ispunila svrha kažnjavanja pa im je osnovano i 1. optuženoj PV i 2. optuženom VV izrekao uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom iz članka 64. KZ/11. te odredio da se jedinstvene kazne zatvora neće izvršiti, ako u roku četiri godine ne počine novo kazneno djelo time da se uvjetna osuda može opozvati i ako ustrajno izbjegavaju provođenje zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11. Zaštitni nadzor, odnosno pomoć, nadzor i vođenje probacijskog tijela pomoći će optuženicima da porade na svojim roditeljskim kompetencijama, brižno skrbe o svoj svojoj djeci i ponovo žrtve uključe u svoju obitelj.
10. Slijedom navedenog, pojedinačno utvrđene kazne i jedinstvene kazne, uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom primjereni su jačini povrede zaštićenog dobra, pobudama iz kojih su optuženici postupali, načinu počinjenja kaznenih djela, prijašnjem životu optuženika, njihovim osobnim i imovinskim prilikama, ponašanju nakon počinjenja kaznenog djela te svakako pogodni za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
11. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Slijedom navedenog, kako je žalba državnog odvjetnika neosnovana, na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 3. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
