REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1591/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vandi Mostovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ETOS - TRGOVINA d.o.o. za trgovinu, proizvodnju i usluge iz Gornje Stubice, Hum Stubički 7 a, OIB: 44893725614, kojeg zastupa punomoćnik Marko Mučnjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, dana 3. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ETOS - TRGOVINA d.o.o. za trgovinu, proizvodnju i usluge iz Gornje Stubice, Hum Stubički 7 a, OIB: 44893725614, iznos od 149.154,67 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 3. ožujka 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju ETOS - TRGOVINA d.o.o. za trgovinu, proizvodnju i usluge iz Gornje Stubice, Hum Stubički 7 a, OIB: 44893725614, troškove parničnog postupka u iznosu 3.800,41 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. ožujka 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,
sve
u roku od
dana. Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik bio zaposlenik tužitelja, te je za istog kao radnik obavljao poslove skladištara, trgovca, poslove prodaje i nabave, i ostale poslove u dogovoru s poslodavcem. Tužitelj se bavi se prodajom robe te posjeduje trgovinu u kojoj je radio tuženik. Tuženik je robu u vlasništvu tužitelja prodavao kupcima, međutim kupovninu koju je primio za isporučenu robu nije nikada položio u blagajnu društva, već je istu zadržao za sebe. Pregledom stanja skladišta i knjigovodstvenih isprava tužitelj je utvrdio manjkove robe koji odgovaraju računima i to računu br. 1519/PJ1/10 od 17.07.2022. iznosa 324.100,90 kuna / 43,015.58 EUR sa uključenim PDV -om, računu br. 817/PJ1/10 od 29.04.2023. iznosa 32.412,56 EUR sa uključenim PDV-om, računu br. 965/PJ1/10 od 16.5.2023. iznosa 26.865,58 EUR sa uključenim PDV -om, te manjak robe koji odgovara računu br. 969/PJ1/10 od 16.05.2023. iznosa 11.969,81 EUR s uključenim PDV-om, a iz kojeg razloga je tužitelj navedene račune fakturirao tuženiku. Ističe kako je tuženik je priznao tužitelju odgovornost za učinjeni manjak robe, a s time u vezi i dugovanje iznosa po računima koji su mu fakturirani, i u tu svrhu potpisao fakturirane račune, otpremnice kao i zapisnike o utvrđenim manjkovima skladišta tužitelja. Potpisanim zapisnicima, tuženik se obvezao isplatiti tužitelju sveukupno 114.263,53 EUR kao osoba odgovorna za uzrokovani manjak robe. Ističe da je tužitelj također fakturirao račune tuženiku, koje je isti priznajući svoju odgovornost i potpisao, a koji odgovaraju utvrđenim manjkovima isporučene robe kupcima za koju tuženik nikada nije predao kupovninu u blagajnu društva već ju je protupravno zadržao za sebe, pa tako postoji dugovanje tuženika i osnovom računa br. 998/PJ1/10 od 17.05.2023. iznosa 8.032,05 EUR sa uključenim PDV-om, računa br.1003/PJ1/10 od 17.05.2023. iznosa 9.291,93 EUR sa uključenim PDV-om, računa br.1012/PJ1/10 od 17.05.2023. iznosa 8.486,15 EUR sa uključenim PDV-om, računa br.1221/PJ1/10 od 15.06.2023. iznosa 2.375,64 EUR sa uključenim PDV-om, računa br. 1038/PJ1/10 od 23.05.2023. iznosa 10.262,24 EUR sa uključenim PDV-om, računa br. 2820/PJ1/10 od 15.12.2022. iznosa 11.111,47 kuna / 1.474,74 EUR sa uključenim PDV-om. Slijedom navedenih računa tuženik duguje tužitelju još i iznos od 39.922,75 EUR. Što se tiče samog ponašanja tuženika i načina na koji je isti oštetio tužitelja, tužitelj obrazlaže nadalje kako slijedi. Predmetna roba se dostavljala kupcima ili bi kupci sami preuzimali robu na skladištu tužitelja. Kada bi roba bila isporučena, kupci bi dolazili u trgovinu gdje je radio tuženik, ili bi već prilikom dostave robe dali novac tuženiku radi naplate i polaganja u blagajnu društva. Tuženik bi potom tako primljeni novac uzeo sebi, dok bi u blagajni izdao račun za stvarno dostavljenu robu, ali bi odmah na istom gotovinskom računu stavio i povrat robe koja ne postoji, često izmišljenog naziva, a koji odgovara vrijednosti iznosa stvarno izdane robe. Na taj način manjak novca u blagajni tužitelja ne bi bio vidljiv, jer bi konačno izdani račun iznosio razliku 0,00 eura / kuna ili minimalnu razliku od nekoliko centi / lipa. Time bi i stanje skladišta odgovaralo stvarnom stanju robe, dok bi nepostojeća roba bila vidljiva samo u digitalnoj evidenciji te bila znatno veća, a koju tužitelj nije mogao lako primijetiti, kao niti ostali zaposlenici tužitelja, jer je bila zavedena pod nazivom i šifrom proizvoda koji ne odgovara stvarnoj i standardnoj oznaci koja se upotrebljava u društvu tužitelja. Isto tako tuženik je za robu koju bi osobno ili putem djelatnika tužitelja dostavljao kupcima, uzimao novac, a iz razloga da „naplati“ robu „na blagajni“, međutim novac je ostavljao sebi, a potom bi u kompjuterskom programu isporučenu robu stavio na otpremnicu na neku tvrtku ili osobno ime tako da je stanje skladišta odgovaralo. Time inicijalno niti novac nije nedostajao u blagajni, jer računi ne bi bili još fakturirani. Kada bi radio račune za izdanu robu, a za koju je već uzeo novac, tuženik bi ih prenosio u novi mjesec i novu otpremnicu, kao da nisu naplaćeni, ili ih u tom periodu ne bi niti izdavao, već bi ostavljao robu na otpremnici. Prema navedenim osnovama tužitelj ističe kako mu tuženik duguje ukupan iznos od 154.186,28 EUR. Tuženik je međutim manji dio nastalog dugovanja ipak vratio tužitelju, međutim tuženik i dalje duguje tužitelju sveukupan iznos od 149.154,67 EUR. Tužitelj ističe kako je više puta pozvao tuženika na dobrovoljno ispunjenje, kao i na uplatu dužnih iznosa na račun tužitelja, čemu je tuženik samo djelomično udovoljio i to izvršivši manji dio uplata osnovom dugovanju po računu br.1519/PJ1/10 od 17.07.2022., a na način da je uplatio dio dugovanja u iznosu od: - 20.000,00 kn / 2654,46 EUR – uplatom putem kartice na POS uređaju, tijekom 2022.g.;- 140,80 EUR – prijenosom sredstava na račun tužitelja osnovom aktivirane zadužnice tijekom 2023.g.;- 1197,65 eur - prijenosom sredstava na račun tužitelja osnovom aktivirane zadužnice tijekom 2024.g.; - 1038,70 eur - prijenosom sredstava na račun tužitelja osnovom aktivirane zadužnice tijekom 2025.g.; čime je tuženik do sada tužitelju na ime predmetnog dugovanja uplatio ukupan iznos od 5.031,61 EUR. Tuženik se na pozive tužitelja za uplatom preostalog iznosa predmetnog dugovanja oglušio. Tuženik do današnjeg dana nije izvršio uplatu dužnog iznosa tužitelju, za robu u vlasništvu tužitelja, a iz kojeg razloga tužitelj ovom tužbom potražuje iznos od 149.154,67 EUR zajedno sa zateznom kamatom te troškove postupka.
2. Sud je tužbu s prilozima, uz dopis kojim se tuženik poziva na davanje odgovora na tužbu sukladno članku 284 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025- dalje u tekstu: ZPP-a), rokom za odgovor na tužbu od 15 dana, te upozorenjem o posljedicama propuštanja istog, dostavio tuženiku 29. listopada 2025. ( list 91 spisa), a tuženik u podijeljenom roku nije dostavio odgovor na tužbu.
3. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje je tužitelj podnio, niti sa opće poznatim činjenicama, te kako ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, kako je to propisano u čl. 331 b st. 1 ZPP-a, a u svezi sa čl. 338 st. 5 istog Zakona, valjalo je donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove odluke.
4. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na osnovi odredbe čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima tekuće od dana donošenja odluke, dok je visina stope zatezne kamate određena sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a.
5. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju je dosuđena naknada parničnih troškova za zastupanje po punomoćniku. Trošak je odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te u skladu sa vrijednošću predmeta spora od 149.154,67 eura. Kao potreban u skladu sa odredbom čl. 155. ZPP- a tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife) u iznosu od 1122 boda, što uz vrijednost boda i trošak PDV-a iznosi 2.805,00 eura, Tužitelju je također dosuđen trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 euro, te na presudu zbog ogluhe 331,80 eura, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 3.800,41 eura. Kamata na parnični trošak određena je od dana donošenja ove odluke, u visini prema odredbi čl 29. st 1 ZOO-a
6. Slijedom navedenog odučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 3. ožujka 2026.
Sutkinja:
Vanda Mostovac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana primitka pismenog otpravka ove presude.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353 st. 2 ZPP-a).
DNA:
- tužitelju po pun.
- tuženiku
