- 1 -              Rev 118/2021-2

Broj: Rev 118/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. P., OIB: ..., iz S., i K. F., OIB: ..., iz S., koje zastupa punomoćnica mr. sc. G. R., odvjetnica u S., protiv tuženika S. A. iz S., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u S., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5508/2018-2 od 13. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Ps-39/2017 od 4. lipnja 2018., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

r i j e š i o j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5508/2018-2 od 13. studenoga 2018. i  presuda Općinskog suda u Splitu broj Ps-39/2017 od 4. lipnja 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku naloženo je iseljenje iz stana u S. pobliže opisanog izrekom presude te mu je naloženo tužiteljima naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kn / 265,44 EUR.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/23 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud ukine presudu drugostupanjskog suda i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju njenu dopuštenost i predlažu istu odbaciti.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za iseljenje koji zahtjev tužitelji temelje na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da tuženik kao njihov poluujak stanuje u stanu koji je njihovo suvlasništvo; da osim drugotužitelja u stanu stanuje baka tužitelja D. A., stara 88 godina, da je tužitelj u stan uselio 1979. kao član obiteljskog domaćinstva svog oca F. A. u kojem po smrti oca koristi jednu sobu i povremeno stanuje; da je u posljednje vrijeme postao nasilan prema tužiteljima i baki zbog čega je rješenjem Prekršajnog suda u Splitu broj Pp J3468/15-14 od 19. listopada 2015. proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 116/03).

7. Tužitelj tijekom postupka isticao je da je u navedenom stanu prijavljen od 1979., da u njemu živi, a povremeno da ode na djedovinu u V. na 10 do 15 dana. U žalbi protiv presude pozvao se na pravo na dom iz čl. 8. Konvencije o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda. Uz obrazloženje da tužitelj takav prigovor nije isticao pred prvostupanjskim sudom, da ispitivanje osnovanosti tog prigovora pretpostavlja utvrđenje novih činjenica, koje se konkretno ne mogu isticati u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP-a), drugostupanjski sud je taj prigovor otklonio kao neosnovan.

8. U reviziji, naznačujući pitanje "Može li posjednik biti iseljen iz stana ako isti koristi 30 godina neometano, a nema u vlasništvu drugu nekretninu pogodnu za stanovanje?" ustraje u prigovoru povrede prava na dom.

9. Ustavni sud Republike Hrvatske o postupanju sudova u slučaju makar posrednog pozivanja tuženika na pravo na dom u sudskim postupcima radi iseljenja izrazio je shvaćanje u više odluka, pa tako u odluci U III -4410/2014 od 7. veljače 2017. navodi

… "Gubitak doma najekstremniji je oblik miješanja u pravo na poštovanje doma, ali unatoč tome to pitanje ne nameće se automatski u svakom sporu vezanom uz prisilno iseljenje, već je stranka dužna pozvati se (istaknuti) na povredu tog prava. Međutim, ukoliko se tijekom postupka pred građanskim sudovima istakne prigovor miješanja (zadiranja, uplitanja) u njezino pravo na poštovanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora se osigurati da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takve predložene mjere bez obzira na (ne)postojanje pravne osnove (McCann protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 19009/04, § 50., 13. svibnja 2008.)…..

…..Pri tome Ustavni sud napominje da su sudovi dužni ispitati navode stranke iako stranka nije izrijekom navela mjerodavnu ustavnu odnosno konvencijsku odredbu (članak 34. Ustava odnosno članak 8. Konvencije), već to proizlazi iz njezinih navoda koji u svojoj biti predstavljaju pozivanje na pravo na dom (primjerice, da u stanu boravi dugi niz godina, da uredno plaća najamninu te da ishod parničnog postupka predstavlja za nju egzistencijalno pitanje)…..

…..Ustavni sud napominje da su redovni sudovi slobodni u ocjeni koje će činjenice ocijeniti kao pravno relevantne za donošenje odluke o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva. Međutim, u slučajevima poput ovog, dužni su te činjenice razmotriti i ocijeniti (i) u kontekstu navoda podnositelja koji se u svojoj biti odnose i na eventualnu povredu prava na dom……

Drugim riječima, prvostupanjski sud mora, uzimajući u obzir sve utvrđene činjenice, ispitati razmjernost i nužnost predložene mjere s obzirom na relevantna načela koja čine sadržaj prava na poštovanje doma, a sukladno temeljnim postavkama sadržanim u odluci broj: U-III-2073/2010 od 4. ožujka 2014…..".

10. Po ocjeni ovog suda pozivajući se na svoje višegodišnje stanovanje u stanu te nepostojanje drugog načina rješavanja njegovog stambenog pitanja tuženik posredno pozvao se je na svoje pravo na dom, a prvostupanjski sud propustio je u okviru tako istaknutog prigovora provesti tzv. test razmjernosti, nastojeći da se tijekom postupka iznesu sve odlučne činjenice i predlože dokazna sredstva na temelju kojih je potrebno ispitati radi li se o pravu na dom u smislu članka 8. Konvencije, dolazi li u konkretnom slučaju do miješanja u to pravo, je li to miješanje u skladu sa zakonom i s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u članku 8. stavak 2. Konvencije, pri čemu je na stranci koja ističe taj prigovor isključivo da dokaže da se radi o njezinom domu i da iseljenjem dolazi do miješanja u njezino pravo na dom, dok je na protivnoj stranci teret dokaza da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da je prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu.

11. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi propustili su raspraviti odlučne činjenice i provesti test razmjernosti zbog čega nema mjesta preinaci presude već je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 9. siječnja 2024.

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Ivan Vučemil, v.r.