Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2662/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tužene Erste&Steiermaerkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4537/2020-34 od 19. ožujka 2025. godine, ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-4537/2020 od 16. rujna 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4537/2020-34 od 19. ožujka 2025. godine, ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P- 4537/2020 od 16. rujna 2025. godine pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda pod točkom II. izreke te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4537/2020-34 od 19. ožujka 2025. godine, ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P- 4537/2020 od 16. rujna 2025. godine te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

III Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj izreci.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o [broj kredita], zaključen između tužiteljice i tuženika, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti- vratiti tužiteljici iznos koji će tužiteljica odrediti kada tuženik preda svu dokumentaciju vezanu za Ugovor o kreditu zaključen između tužiteljice i tuženika posebno obračunske liste, odluke-obavijesti o promjenjivoj kamatnoj stopi, evidencije uplata po kreditu izvršenih od strane tužiteljice i nakon što isti bude utvrđen knjigovodstveno- financijskim vještačenjem, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate."

II. Usvaja se podredni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.8 Ugovora o [broj kredita] te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su izvršene nakon 24. ožujka 2006.godine."

i

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u dijelu podrednog tužbenog zahtjeva pod točkom II koja glasi:

"Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa i ništetne valutne klauzule odnosno promjene u tečaju CHF iznos koji će tužiteljica konačno precizirati po provedenom vještačenju po vještaku financijske struke a nakon što tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju sa zakonskom zateznom kamatom počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 425,00 eura sa kamatom koja teče od dana presuđenja isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 29. prosinca 2022., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

2. Protiv ove presude pod točkom I. izreke te rješenja tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Protiv ove presude pod točkom II. izreke te točke II. rješenja u dijelu u kojem njemu nije u cijelosti prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška, žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda ukine odnosno preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana dok je žalba tuženika osnovana.

5. Sud prvog stupnja u bitno utvrđuje da je između stranaka dana 24. ožujka 2006. godine zaključen ugovor o kreditu, pa u odnosu na prvo postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da je u cijelosti ništetan taj ugovor o kreditu odbija tužiteljicu sa traženom pravnom zaštitom s obrazloženjem da eventualna ništetnost odredbi u dijelu ugovorene zaštitne klauzule i zaštite mijenjanja kamatne stope nisu bitni elementi ugovora, te ugovor može opstati i bez njih.

6. Prvostupanjski sud usvaja drugo postavljeni tužbeni zahtjev, postavljen u vidu eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva pozivom na pravomoćne presude donesene u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, dok odbacuje tužbu u dijelu podrednog tužbenog zahtjeva pod točkom II. izreke a koji se odnosi na restitucijski zahtjev navodeći kako je u tijeku postupka tužiteljica pravomoćno odbijena sa svojim manifestacijskim zahtjevom za dostavom dokumentacije, da je određeno knjigovodstveno vještačenje ali da je vještak prilikom vraćanja spisa izjavio da može napraviti rekonstrukciju otplate putem prometa po računu tužiteljice, a što je komplicirano i skupo, a u slučaju ukoliko ne bude dostavljena dokumentacija koju je tražila za potrebu izrade vještva, da je tužiteljica na ročištu od 6. veljače 2025. predložila da sud dostavi spis vještaku radi izrade vještva, da se ovlasti vještak da po potrebi dodatnu dokumentaciju zatraži od tuženika a sve kako bi tužiteljica mogla urediti tužbeni zahtjev, da bi tužiteljica zatražila rok radi očitovanja i dostave potrebne dokumentacije za izradu vještva, a što je sud odbio pa obzirom i na činjenicu što je sudu određen rok da riješi predmet u roku od 12 mjeseci od dana dostave odluke obzirom da je usvojen zahtjev tužiteljice za suđenje u razumnom roku.

7. Neosnovana je žalba tužiteljice kojom pobija presudu pod točkom I. izreke.

8. Dakle, valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, pa makar u dijelu u kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1065. i čl. 1066. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle, uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je i valjana ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tužena kao banka stavila na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (u kojem slučaju treba primijeniti onaj tečaj važeći u vrijeme sklapanja ugovora) ustanovljeni su upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen od tih odredbi, pa stoga, predmetni ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati.

Pritom ovaj sud upućuje na presudu suda EU C-118/17 gdje je istaknuto da čl. 6. st. 1. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način:

- da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala i

- da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbi o tečajnom riziku kad je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

Drugim riječima, u skladu su s direktivom odredbe nacionalnog zakona koji dopušta odbijanje zahtjeva za utvrđenjem ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala. Jednako tako, nisu u skladu s direktivom odredbe nacionalnog prava koje onemogućuju prihvaćanje zahtjeva za utvrđenjem ništetnim ugovora o kreditu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, kad je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

Pritom je posebno potrebno ukazati da već u spomenutoj presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019., točka 51., istaknuto da "članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 želi ponovno uspostaviti ravnotežu između stranaka, a ne poništiti sve ugovore koji sadržavaju nepoštene odredbe.

9. Dakle, obzirom da tužiteljica u ovom postupku traži i da je ugovor o kreditu djelomično ništetan eventualnim usvajanjem tužbenog zahtjeva će se uspostaviti ravnoteža između stranaka pa nije potrebno tražiti da se utvrdi da je ništetan u cijelosti ugovor o kreditu.

10. U odnosu na točku II. presude kojim je usvojen podredni tužbeni zahtjev za utvrđenjem djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, u pravu je tuženik kada u žalbi navodi da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a to je da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

11. Naime, tuženik je u tijeku postupka, a to i ponavlja u žalbi, osporio tužiteljici status potrošača predlažući pri tom i dokaze na te svoje tvrdnje (list 30 spisa), pri čemu valja reći da je na tužiteljici teret dokaza da ima status potrošača, a ukoliko tuženik tvrdi suprotno, onda je na njemu da to dokaže.

12. Nadalje, valja reći da ako se odluka o nepoštenosti odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnije formularnim ili standardnim ugovorima) ipak na drugi način dali odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze, i da potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno je pristao na sklapanje takvog ugovora.

13. U ovom predmetu je tuženik isticao takve tvrdnje, predlagao saslušanje svjedoka, zaposlenika banke te dostavio u spis opsežnu dokumentaciju koja bi ukazivala na osnovanost njegovih tvrdnji, međutim, u pobijanoj presudi su izostali bilo kakvi razlozi o tome, a na što žalba tuženika i ukazuje.

14. Pri tom, glede statusa tužiteljice kao potrošača ukazuje se na to da iz ugovora o kreditu i proizlazi da se radi o stambenom kreditu, ali spisu i prileži ugovor o prodaji gdje se kao kupac javlja UG a koji je u ugovoru o kreditu sudužnik i založni dužnik, a radi se o kupnji nekretnine koja u naravi predstavlja apartman u zgradi u [adresa].

15. U odnosu na rješenje pod točkom I. izreke, potrebno je reći da činjenična da je određen rok za rješenje predmeta, pa makar je zahtjev za suđenje u razumnom roku i postavila tužiteljice, ne može biti razlog za nepotpuno ili pogrešno utvrđeno stanje unutar činjenica i dokaznih prijedloga koji su stranke stavile u tijeku postupka, a niti za pogrešnu primjenu materijalnog prava.

16. Međutim, ono što je odlučno je to da u situaciji ako se utvrditi da manifestacijski zahtjev sadržan u stupnjevitoj tužbi iz čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP nije osnovan, a što je ovdje utvrđeno, sud o tom zahtjevu ne donosi odmah (odbacujuću ili odbijajuću) odluku, nego će rješenjem, koji zapravo ima značenje rješenja iz čl. 109. ZPP, a kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe, tužitelju odrediti rok radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa a što ovdje prvostupanjski sud nije učinio (tako VSRH Rev -677/2021 od 2. veljače 2022.).

17. Na navode žalbe tuženike koji se odnose na "eventualno izuzeće suda" treba reći da se ne konkretizira u tim žalbenim navodima osoba suca, a niti opisuje situacija u kojoj se nalaze članove ovog vijeća ili njima bliske osobe, a koja bi odgovarala poziciji u kojoj su i stranke ovog postupka, pa da bi time bila vjerojatna njihova pristranost, pa je utoliko takav zahtjev neosnovan.

18. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1., čl. 369. st. 1. i čl. 380. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci s tim da će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud otkloniti one bitne povrede odredaba parničnog postupka na kojemu je ovaj sud ukazao svojim rješenje, vodeći pri tom računa i o drugim prigovorima koji su stranke iznijeli u tijeku ovog postupka (sklapanje Anexa ugovora, prijeboj, zastara i dr.).

19. Obzirom da za sada nije poznat uspjeh stranaka u sporu, to je temeljem čl. 166.

3. ZPP odlučeno da će se o troškovima u povodu pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.

U Zagrebu, 3. ožujka 2026. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić