Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-648/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 284, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćnici Mateji Vidaković-Sertić, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4853/2024-9 od 30. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4853/2024-9 od 30. listopada 2025. u točki I., II. i III. izreke.

II Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu točke III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 eura.

III Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 eura i odlučuje:

Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 62,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 3. ožujka 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak žalbe u iznosu od 15,62 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Odredba članka 3. naknada, ugovora o kreditu broj 029-50-3896240, od 29. siječnja 2007. godine zaključenog između tužitelja OT, [adresa], Lučelnica Tom, Lučelnica Tom 6, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju OT, [adresa], Lučelnica Tom, Lučelnica tom 6, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, isplati iznos od 393,24 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3.2.2007. do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema zakonu o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju OT, [adresa], Lučelnica Tom, Lučelnica tom 6, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.106,18 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne Novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

4. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu točke III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu do125 eura, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

5. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim članka 3. Ugovora o kreditu od 29. siječnja 2007. zaključenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a koji glasi: „3,30% od iznosa kredita jednokratno naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“ te zahtjev za isplatu iznosa od 393,24 eura.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa ona nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 326.a ZPP i čl. 186.c ZPP koju također ističe tuženik, a jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio navedene zakonske odredbe pošto se ovdje radi o tražbini koja je dospjela.

9. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužiteljica kao korisnik kredita te tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu 29. siječnja 2007. a kojim je tužiteljici odobren iznos kredita kunska protuvrijednost 19.715,66 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, da je namjena kredita kupnja novog vozila, da je u čl. 3. istog Ugovora o kreditu ugovorena naknada za prvo korištenje kredita u iznosu od 3,30% od iznosa kredita, jednokratna; da je tužiteljici ugovoreni iznos kredita umanjen za iznos od 393,24 eura dana; da je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit, da tužiteljica ima status potrošača, da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

11. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I i II pobijane prvostupanjske presude tj. kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

13. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

14. S obzirom na to da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati.

15. S tim u vezi radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

16. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO).

17. Kako je pravilno utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

18. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim.

19. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo jer je utvrdio da tuženik nije dokazao da se o predmetnoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, da tužitelju nije bilo obrazloženo na što se konkretno odnosi ta naknada, da takva ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tužitelja kao potrošača cijeneći pri tome da je tužitelj isplatio na ime te naknade iznos koji je utužen a s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao obvezu prema tužitelju kao i da tuženik nije niti obrazložio koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji bi trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

21. Međutim, sud prvog stupnja je odmjeravajući visinu tog troška u dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužiteljici nije priznao trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku za pristup ročištu za objavu 30. listopada 2025. Naime, navedeni trošak ukazuje se potrebnim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP te stoga tužiteljica ima pravo na naknadu tog troška prema čl. 154. st. 1. ZPP i Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) – 25 bodova tj. 50,00 eura što uvećano za iznos PDV-a daje iznos od 62,05 eura.

22. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP), odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke III izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,05 eura (čl. 380. toč. 2. ZPP) te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke III izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 eura i naložiti tuženiku tužiteljici naknaditi daljnji parnični trošak u iznosu od 62,50 eura (čl. 380. toč. 3. ZPP).

23. O zateznim kamatama odlučeno je temeljem čl. 151. st. 3. ZPP.

24. Trošak žalbe tužiteljice sukladno čl. 154. st. 2. ZPP i Tbr. 10. toč. 4. Tarife sastoji se od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku – odvjetniku – sastav žalbe 12,5 bodova tj. 25,00 eura što uvećano za iznos PDV-a daje iznos od 31,25 eura te prema uspjehu u žalbenom postupku (50%) iznos od 15,62 eura.

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić