Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2017/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, koju zastupa punomoćnik Šime Petrić, odvjetnik u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-834/2024-8 od 5. ožujka 2025. godine, u sjednici vijeća održano dana 3. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-834/2024-8 od 5. ožujka 2025. godine po točkama I. i II. izreke.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnom odredba čl. 19.toč. 3. Ugovora o kreditu [broj kredita] od 8. kolovoza 2006., solemniziranog 25. kolovoza 2006. kod Anđelka Stanića, javnog bilježnika u Dubrovniku, pod poslovnim brojem OU-947/2006. koja glasi: ¨Korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno uz uvjete dogovorne s Bankom sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke.¨

II. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 872,27 eura sa zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2014. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 375,00 eura."

2. Protiv ove presude pod točkama I. i II. izreke žali se tuženica iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22.- dalje ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Nesporno je među strankama:

-da su prednica tuženice i tužitelj 8. kolovoza 2006. sklopili predmetni ugovor o kreditu,

- da je tužitelj prijevremeno platio kredit i

- da mu je tuženica pri otplati kredita naplatila naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

Čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da se radi o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru, pisanom na 13 stranica teksta bez proreda, u kojem je na 11 stranici ugovora pod naslovom ¨ostale odredbe¨ čl. 19., pod točkom 3. navedeno:

Korisnik kredita može kredit prijevremeno vratiti uz uvjete dogovorene s Bankom sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke¨.

Iz sadržaja navedene odredbe prosječni potrošač može shvatiti da ima pravo prijevremeno vratiti kredit, no uz nepoznate i neodređene uvjete. Naime, iz sadržaja iste nije razvidno koja je to konkretno odluka banke (datum, broj) niti koje su to naknade, a još manje što ta naknada predstavlja u smisnlu cijene pružene usluge ili pak naknade štete ili pak odustatnine. Već iz same formulacije ove odredbe je jasno da tužitelj nije uopće bio informiran sadržaju i značenju ove odredbe ugovora pa da na nju pristane. Naime, cijena usluge, osim kvalifikacije same usluge, mora sadržavati određeni ili odredivi iznos obveze, a što ova odredba ne sadrži. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003), a koji je bio na snazi u vrijeme ugovaranja predmetnog ugovora o kreditu, je propisano ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. istog članka, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, s tim da je, sukladno stavku 4. ovog članka, trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati. Tuženica ničim ne dokazuje da bi se o ovoj odredbi ugovora pregovaralo, a potpuno je nelogično i neživotno da bi potrošač informirano i s pravom voljom pristao preuzeti neodređenu i neodredivu obvezu, uz uvjete koji nisu navedeni u ugovoru, a koje prema formulaciji odredbe banke određuje jednostranom, nedovoljno određenom odlukom.

Pri tome se ukazuje, a kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-673/23-2, da iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije niti moglo pregovarati, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade), kao i da prema odredbi čl. 83. ZZP, treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

Uzimajući u obzir da se radi o nejasnoj i nerazumljivoj odredbi ugovora, a kojoj stranke nisu prethodno pregovarale i na čiji sadržaj tužitelji nije mogao utjecati niti je informiran o učincima iste, zaključak je ovog suda da je predmetna odredba ugovora nepoštena i ništetna.

U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja, ukazuje se da pravo na isticanje ništetnosti sukladno čl. 328. ZOO-a nikada ne zastarijeva, dok sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, izraženom na sjednici Građanskog odjela tog suda 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Obzirom je ništetnost predmetne odredbe ugovora o kreditu utvrđena tek ovom presudom, jasno je da restitucijski zahtjev tužitelja kojim zahtjeva vraćanje iznosa plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita nije zastario."

6. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju,a radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje pobijane presude.

7. Ipak na navode žalbe treba ukazati na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH, izraženo na sjednici građanskog odjela toga suda od 30. siječnja 2020., a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud kao svoje, da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna druge sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom joj je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a ona je upravo utvrđena točkom I. izreke pobijane presude, tako da nije u zastari restitucijski zahtjev tužitelja za vraćanje iznosa plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita.

8. Na navode žalbe da su tužitelji i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se o spornoj odredbi nije prigovaralo, a što jasno proizlazi iz iskaza tužitelja, dok tužena suprotno nije dokazala.

9. Na daljnje žalbene navode valja reći da prema odredbi čl. 83. ZZP, treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe i/ili usluga koje predstavljaju predmet ugovora, a sve obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

10. Iz odredbe čl. 9. Ugovora je razvidno da je upravo tužitelj obvezan snositi sve izdatke nastale sastavljanjem, potvrđivanjem i izvršavanjem tog ugovora i očuvanjem prava kreditora, dužan pratiti sve ostale obračunate naknade prema aktima (odlukama), kreditora koje uređuju upravljanje kreditima, naknadama i troškovima, tužitelj je morao tuženiku omogućiti zasnivanje založnog prava na njegovoj nekretnini kao osiguranje radi povrata iznosa kredita, a na propust tuženika u postupanju u dobroj vjeri, ovaj sud ukazuje na presude donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u dijelu kojim je utvrđeno da su banke, ovdje prednik tuženika, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak te ugovaranjem promjenjive redovne kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama banke, a koje presude se odnose na razdoblje u kojem je sklopljen i predmetni ugovor o kreditu.

11. Dakle, kako se o odredbi za plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja te ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čak neovisno o iznosu naknade makar se ovdje radi o naknadi u iznosu od 872,27 eura), te obzirom da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te za uzvrat pruženih usluga, te da tuženik ničim nije dokazao koju je to štetu pretrpio time što je tužitelj vratio kredit i prije roka određenog za vraćanje, onda je pravilno prvostupanjski sud pružio tužitelju traženu pravnu zaštitu.

12. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).

13. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu 3. ožujka 2026. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić