Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1927/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Franetoviću, odvjetniku iz Staroga Grada, protiv 1. tuženika ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice DH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika JH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Luki Vukšiću, odvjetniku iz Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d. Zagreb i 4. tuženice OH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1.-3. tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-1354/2022 od 28. veljače 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe od 1. do 3. tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P- 1354/2022 od 28. veljače 2025. godine.

II Odbijaju se od 1. do 3. tuženi sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom i presudom zbog ogluhe suda prvog stupnja odlučeno je:

„I/ Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina oznake: č. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, stoga je ovlašten ishoditi uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina u svoje ime u cijelosti, uz prethodni izbris u cijelosti prava vlasništva sa imena tuženika ad 1/, što je ovaj dužan trpjeti, te sa imena pok. OH ŽH ud. JH, što su tuženi ad 2/ i ad 3/ kao njezini pravni slijednici dužni trpjeti i sa pok. TH, u zemljišnoj knjizi pogrešno upisanog kao KH, što su tuženi ad 2/ do 4/ kao njegovi pravni slijednici dužni trpjeti.

II/ Ovlašten je tužitelj u odnosu na č. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ishoditi upis brisanja prava plodouživanja upisanog dana 04.01.1968. rješenjem Z.7/68, u korist sada pok. PH ud. H, a na teret 1/10 dijela prijašnjih vlasnika AH i JH pok. H, što su tuženi kao njezini pravni slijednici dužni trpjeti.

III/ Tuženi ad 1/ do 3/ dužni su naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.410,88 EUR-a (dvijetisućečetiristodeseteuraiosamdesetosam- centa), i to tuženik ad 1/ u iznosu od 1.607,26 EUR-a(tisućušestosedameuraidva- desetšestcenta), a tuženi ad 3/ i ad 4/, svaki po 401,81 EUR-a (četrstojedaneuroi- osamdesetjedancenta), sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude. “

2. Protiv ove presude žale se 1. -3. tuženici iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnome navodi sljedeće:

„Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na tuđoj stvari njezinim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme uz određene pretpostavke koje sud u postupku mora utvrditi kao izvjesne. Poštenje se presumira, dok vrijeme posje- dovanja u postupku mora dokazati tužiteljica.

Za stjecanje vlasništva dosjedanjem na suvlasničkom dijelu nekretnine vrijedi sve što vrijedi i za samostalnu stvar, jer se po odredbi čl. 37. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12. 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV).

Ocjenjujući sve dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud smatra da je u postupku utvrđeno postojanje svih pretpostavki koje Zakon traži za dosjedanje, jer je tužitelj od smrti oca ČH (**.**.1994.) postao samostalni posjednik vinograda i maslinika, te gustirne i pristupnog puta, svega što je prikazano na situaciji vještaka mjernika, te sve navedeno obrađivao, pri čemu mu nikada nitko nije u tome smetao, pa je takav miran i pošten posjed neprekidno trajao do podnošenja tužbe (6.04.2022.) preko potrebnih 20 godina.

Slijedom svega navedenog, u postupku je kod tužitelja utvrđeno postojanje svih pretpostavki za dosjedanje po odredbi čl. 159. st. 1. i 3. ZV-a, na suvlasničkom dijelu od ½ formalno upisanog tuženika ad 1/, kao i suvlasničkom dijelu od ¼ na kojemu je upisana pok. ŽH ud. JH, pravna prednica i baka tuženih ad 2/ i ad 3/, pa je valjalo u odnosu na te suvlasničke dijelove usvojiti tužbeni zahtjev, jednako kao i za preoostalu ¼ na koju se odnosi presuda zbog ogluhe.“

5. U odnosu na žalbene navode da je u zemljišnim knjigama kao suvlasnik u 1/4 dijela upisana KH pok. JH, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se radi o osobi ĆH pok. JH, a da je to tako jasno proizlazi, a da je to tako jasno proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. JH u odnosu na 1/2 dijela z. ul. [broj ZK uloška] (a u kojoj se nalaze upisane nekretnine koje su predmet tužbe), a iz kojeg proizlazi da je nasljednik u 1/2 dijela JH ĆH pok. JH, sin ostavitelja, kao što to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog EH (nom. ĆH) Moškatela kojeg je naslijedila supruga OH (ovdje 4. tuženica u odnosu na koju je donesena presuda zbog ogluhe), dok su se ovdje označeni 2. i 3. tuženici odrekli od nasljedstva.

6. Pokojnog JH koji je bio suvlasnik u 1/2 dijela naslijedili su OH ŽH u 1/2 dijela, dakle u 1/4 dijela kako je upisana u zemljišnim knjigama, te OH ĆH u 1/2 dijela dakle u 1/4 dijela kako je upisan u zemljišnim knjigama a kako je to sve razvidno iz rješenja o nasljeđivanju sa stranice 121 spisa.

7. Pokojnog ĆH prema rješenju o nasljeđivanju (strana 61 spisa) naslijedila je njegova supruga OH u odnosu na koje je donesena presuda zbog ogluhe, a 2. i 3. tuženi su se odrekli nasljedstva kako to proizlazi iz tog rješenja.

8. U tužbi tužitelj tvrdi da pokojna ŽH koja je upisana u 1/4 dijela u zemljišnim knjigama je naslijedio njezin sin ĆH, pa makar u spisu ne prileži rješenje o nasljeđivanju iza ŽH, tuženi to nisu osporavali, već su samo osporavali da su se odrekli nasljedstva.

9. U tijeku postupka, a što ponavljaju u žalbi, 2. i 3. tuženici su isticali da nisu pasivno legitimirani jer da oni nisu nasljednici iza pok. ĆH.

10. Naime, u tužbama kao što je ova, pasivno legitimirani su upisani zemljišnoknjižni vlasnici, a ukoliko su oni pokojni, kao u ovom slučaju, tada su pasivno legitimirani njihovi nasljednici, ali ne i oni koji su se odrekli nasljedstva.

11. Naime, ukoliko se nasljednik posluži svojim pravom na odricanje od nasljedstva, pa se valjano odrekne svog nasljednog prava, njegovo nasljedno pravo prestaje, i to s učinkom ex tunc kao da nikada i to pravo nije stekao.

12. Odgovara da rješenjem o nasljeđivanju nisu obuhvaćene i nekretnine koje su predmet tužbe (iako valja reći da se u našem nasljednom pravo nasljeđuje temeljem Zakona u trenutku smrti ostavitelja i u odnosu na sve pravne entitete ostavitelja), kao i da odricanje vrijedi kao odreknuće od nasljedstva samo u pogledu onog dijela ostavine koji je bio poznat u trenutku odricanja.

13. Međutim, treba reći da odricanje od nasljedstva je formalni čin koji se poduzima pred ostavinskim sudom ili javnim bilježnikom u sklopu ostavinskog postupka.

14. U parničnom se postupku se ne može dati nasljednička izjava pa niti u odnosu na naknadno pronađenu imovinu, niti takva izjava otklanja pasivnu legitimaciju 2. i 3. tuženika u ovom postupku. Ako oni žele otkloniti svoju pasivnu legitimaciju u ovom postupku, mogli su inicirati u ostavinskom postupku donošenje rješenja o naknadno pronađenoj imovini i tamo se ponovo odreći nasljedstva i u odnosu na spornu nekretninu.

15. Naime, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude sud je tužbeni zahtjev tužitelja smatrao osnovanim primjenom instituta izvanredne dosjelosti iz čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) po kojem samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

16. Pri tome, valja reći da posjed nije nepošten samo iz razloga što je neka treća osoba upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine, već sukladno čl. 18. st. 3. i 4., posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripadne pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, pri čemu se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno.

17. Dakle, prvostupanjski sud ne utvrđuje da je posjed tužitelja zakonit, a u smislu čl. 18. st. 1. ZVDSP, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), pa stoga nije pravno odlučno to što je tužitelj dostavio samo u preslici nagodbeni ugovor bez naknade iz 1973. godine sklopljen između njegovog oca ČH te EH i Š o zamjeni nekretnina, a u kojem, osim kč. br. [katastarska čestica], nisu navedene i druge utužene nekretnine, kao što je dostavio samo u preslici izjavu pok. PH iz 1967. godine, jer, kao što je to prethodno navedeno, prvostupanjski sud nije pružio tužitelju pravnu zaštitu temeljem redovne, već izvanredne dosjelosti, iako se i iz tih isprava može zaključivati o poštenju posjeda.

18. Također, nije odlučno to što iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. oca tužitelja ČH ne proizlazi da je tužitelj naslijedio i izvanknjižno vlasništvo utuženih nekretnina (kao što je prethodno navedeno nasljeđuju se svi pravni entiteti ostavitelja, pa i oni koji su izvanknjižno vlasništvo, jer, kod instituta izvanredne dosjelosti je odlučno postojanje samostalnog i poštenog posjeda tužitelja, s tim da u smislu čl. 160. st. 2. ZVDSP u vrijeme potrebno za dosljednost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali nekretninu kao pošteni i samostalni posjednici.

19. Na žalbene navode koji se odnose na podnesak tužitelja od 5. rujna 2023. (strana 55 spisa), valja reći da iz podneska tuženika od 9. rujna 2023. proizlazi da su taj podnesak primili, a taj podnesak tužitelja s prilozima je dostavljen sudu prije nego što je zaključen prethodni postupak dana 11. rujna 2023.

20. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je tužitelj svakako bio u samostalnom i poštenom posjedu od smrti oca 1994. godine, pri čemu pravilno takvo utvrđenje izvodi ne samo iz saslušanja tužitelja, već i saslušanja dva svjedoka i to LH i NH, koji na tom području imaju svoje nekretnine, a koji svjedoci jasno i jednako iskazuju da je i otac tužitelja zajedno s tužiteljem, a nakon smrti oca samo tužitelj posjedovao i obrađivao utuženu nekretninu u razdoblju od oko 50 godina.

21. Dakle, u konkretnoj situaciji, kada je i otac tužitelja prije svoje smrti posjedovao nekretninu kao samostalni i pošteni posjednik, a nakon njegove smrti s tom kvalitetom nastavio posjed i tužitelj, kada su oni na utuženim nekretninama vršili sva vlasnička prava (obrada vinograda i maslina), a u tome ih nitko nije ometao, kako upisani zemljišnoknjižni vlasnici tako ni njihovi nasljednici, dakle, kada su posjedovali utužene nekretnine kao svoje, a do podnošenja tužbe je proteklo više od 20 godina samostalnog i poštenog posjedovanja, onda je pravilno prvostupanjski sud pružio tužitelju traženu pravnu zaštitu, primjenom instituta izvanredne dosjelosti.

22. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 1. ZPP, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

23. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 3. ožujka 2026. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić