Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-603/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA i ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćnicima Zoranu Šuniću i Andrei Pejnović, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šunić i Lisec d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika NOGOMETNI KLUB "VRAPČE", [adresa], OIB: 55268936281, zastupanog po punomoćniku Aleksandru Joksoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-924/2024-8 od 9. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika NOGOMETNI KLUB "VRAPČE", kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 924/2024-8 od 9. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika NOGOMETNI KLUB "VRAPČE" za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 395,93 EUR.

III. Odbija se zahtjev tužitelja VODOOPSKRBA i ODVODNJA d.o.o. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bojana Ruždjaka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-84162/23 od 16. siječnja 2024. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 3.698,09 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.994,66 eura od 27. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 1.477,71 eura od 29. travnja 2021. do isplate, na iznos od 225,72 eura od 30. studenog 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 8 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 857,18 eur sa zateznim kamatama od 9. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.“

2. Protiv točke I., II. i III. prvostupanjske presude, tj. protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tuženik smatra da tužitelj nije adekvatno dokazao da je tuženik korisnik usluge tužitelja. Detaljnije rečeno, u postupku nije utvrđeno da je tuženik vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine za koju tužitelj isporučuje vodne usluge. Naime, ispostavljeni računi i evidencija tužitelja predstavljaju jednostrane isprave koje sastavlja tužitelj te ne mogu biti jedini temelj zaključka o postojanju obveznopravnog odnosa između stranaka i postojanju pasivne legitimacije tuženika. Tužitelj je bio dužan priložiti druge dokaze, npr. ugovor, dokaz vlasništva/posjeda i slično, a kojima bi se utvrdio pravni temelj korištenja usluge. Također je prvostupanjski sud propustio utvrditi jesu li utuženi računi uredno dostavljeni tuženiku, je li tužitelj ispravno očitao potrošnju vode te je li tuženik podnio reklamaciju na utužene račune. Nadalje, prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanja zakonskog zastupnika tuženika niti je obrazložio zašto taj dokaz nije proveden, premda je tuženik taj dokaz izričito predložio. Tuženik ističe prigovor zastare, smatrajući da se na predmetno potraživanje primjenjuje jednogodišnji zastarni rok. Tuženik posljedično pobija i odluku u troškovima parničnog postupka. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 395,93 EUR.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika. Tužitelj ističe kako utuženo potraživanje zastarijeva u roku od tri godine, a ne u roku od jedne godine, kako to pogrešno tumači tuženik. Smatra da je dokazao da je stvarni korisnik usluge bio tuženik. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.698,09 EUR (27.863,26 kuna) na ime tri nepodmirena računa za isporučene vodne usluge u razdoblju od 15. siječnja 2021. do 18. veljače 2021. (račun 37485899), u razdoblju od 18. veljače 2021. do 16. ožujka 2021. (račun 37737330) i u razdoblju od 20. rujna 2021. do 18. listopada 2021. (račun 39610192), na adresi [adresa], šifra kupca: 0667056, mjerno mjesto: 0630590.

8. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, dalje u tekstu: OZ). Ovršni postupak je potom nastavljen kao parnični postupak povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.

8.1. Naime, predmetni postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a na temelju kojeg prijedloga je Javni bilježnik Bojan Ruždjak donio rješenje o ovrsi. Nakon što je ovršenik, tj. tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, predmetni je postupak potom nastavljen kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga, sve u smislu čl. 58. st. 3. OZ-a.

9. Tuženik u žalbi ističe prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije, navodeći da tužitelj adekvatno nije dokazao da je tuženik korisnik vodnih usluga, tj. vlasnik ili drugi zakoniti posjednik predmetne nekretnine gdje tužitelj isporučuje vodne usluge.

9.1. Tužitelj je u spis dostavio predmetne račune (list 44-49 spisa) te izvadak iz evidencije kupca (list 42 spisa) iz kojih proizlazi da je korisnik vodnih usluga upravo tuženik NOGOMETNI KLUB "VRAPČE".

9.2. Tuženik u tijeku prvostupanjskog postupka nije osporavao da isti nije korisnik vodnih usluga. Naime, u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se smatra odgovorom na tužbu (list 18-21 spisa), tuženik je isticao da nema dugovanja prema tužitelju, da su utužena potraživanja zastarjela i da nije trgovac niti osoba javnog prava, radi čega se ne primjenjuje kamatna stopa za trgovačke ugovore. U nastavku prvostupanjskog postupka, tuženik je isključivo isticao navode i prigovore iz njegovog odgovora na tužbu. Dakle, tuženik nije ni na koji način isticao da nije pasivno legitimiran u ovome postupku.

9.3. S druge strane, tužitelj je dostavio određene isprave iz kojih se može zaključiti da je tuženik korisnik vodnih usluga, a tuženik nije isticao da je u tim ispravama pogrešno naveden kao korisnik usluge.

9.4. Sukladno čl. 352. st. 1. i 2. ZPP-a, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Ako stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi.

9.5. Sukladno gore citiranim odredbama, prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije koji se prvi puta ističe u žalbi ne može se prihvatiti, osim ako iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da stranka nije pasivno legitimirana u određenom postupku. Međutim, tužitelj je u spis dostavio određene isprave koje ukazuju na pasivnu legitimaciju tuženika, a tuženik nije ni na koji način osporavao svoje svojstvo korisnika usluge tužitelja, stoga on to svojstvo ne može osporavati po prvi puta u žalbenom postupku.

10. Nadalje, tuženik smatra da je propušteno utvrditi jesu li utuženi računi uredno dostavljeni tuženiku, je li tužitelj ispravno očitao potrošnju vode te je li tuženik podnio reklamaciju na utužene račune. Međutim, navedene činjenice nisu bile sporne u tijeku prvostupanjskog postupka, tj. tuženik nije tvrdio da mu računi nisu dostavljeni, da je tužitelj pogrešno očitao stanje brojila za potrošnju vode ili da je na predmetne račune podnesena reklamacija. Dakle, te činjenice nisu bile sporne u tijeku prvostupanjskog postupka, stoga je njihovo isticanje u tijeku drugostupanjskog postupka protivno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a, budući da predstavljaju nove činjenice koje prvostupanjski sud nije utvrđivao jer ih parnične stranke nisu osporavale.

11. Tuženik osnovano ističe da prvostupanjski sud nije proveo dokazni prijedlog saslušanja zakonskog zastupnika tuženika, koji prijedlog je iznesen još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se smatra odgovorom na tužbu (list 18-21 spisa).

11.1. Međutim, zakonski zastupnik tuženika je predložen na utvrđivanje okolnosti da tuženik nije trgovac ili osoba javnog prava, a u pogledu prigovora tuženika da se na utuženo potraživanje ne primjenjuje kamatna stopa za trgovačke ugovore.

11.2. S obzirom da je prvostupanjski sud odredio kamatnu stopu koja vrijedi za ostale odnose, a ne za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava, a kako to proizlazi iz točke I. prvostupanjske presude, može se zaključiti da saslušanje tuženika nije bilo potrebno da se utvrdi kako se na predmetno potraživanje primjenjuje kamatna stopa koja vrijedi za ostale odnose.

11.3. Suprotno žalbenim navodima tuženika, zakonski zastupnik tuženika nije bio predložen na okolnost da se utvrdi da tuženik nije korisnik usluga koje pruža tužitelj.

12. Nadalje, tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

12.1. Naime, sukladno čl. 232. st. 1. toč 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje u tekstu: ZOO), zastarijevaju za jednu godinu tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.

12.2. Navedena odredba i zastarni rok se ne može primijeniti na tuženika. Naime, jednogodišnji zastarni rok se primjenjuje na fizičke osobe kojima se vodne usluge isporučuju u nekretninama koje služe za njihovo stanovanje, tj. kada se vodne usluge obavljaju za potrebe kućanstva.

12.3. Tuženik, kao nogometni klub i registrirana udruga, ne koristi vodne usluge za osobne potrebe stanovanja, već je koristi u okviru svoje registrirane djelatnosti.

12.4. Stoga se u odnosu na tuženika primjenjuje odredba iz čl. 226. st. 1. ZOO-a. Naime, naknada isporuke vode (vodne usluge) predstavlja tražbinu povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, a takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

12.5. Kako je račun broj 37485899 (list 44 spisa), koji predstavlja najstariji račun od tri utužena računa, dospio dana 26. ožujka 2021., a predmetni postupak je pokrenut dana 9. studenog 2023., čime je nastupio prekid zastare u smislu čl. 241. ZOO-a, jasno je da trogodišnji zastarni rok nije nastupio u konkretnom predmetu.

13. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je citirao odredbu čl. 205. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013), budući da taj Zakon nije bio na snazi u utuženom razdoblju.

13.1. U konkretnom predmetu se primjenjuje odredba čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“ broj: 66/2019) prema kojoj sredstva cijene vodnih usluga prihod su isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga.

13.2. Međutim, pogrešna primjena materijalnog prava nije od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude, budući da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

14. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik korisnik vodne usluge koju isporučuje tužitelj te da utuženo potraživanje nije podmireno, prvostupanjski sud je pravilno održao na snazi platni nalog i obvezao tuženika na plaćanje iznosa od 3.698,09 EUR, sa zateznom kamatom na pojedine iznose prema njihovom dospijeću, a sve sukladno čl. 4., čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65., čl. 80 st. 1., čl. 84. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. ZOO-a te čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama.

15. Zbog navedenoga se žalbeni navodi tuženika ne mogu prihvatiti.

16. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o parničnom trošku, sadržana u točki II. i III. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Činjenica da je prvostupanjski sud pogrešno napisao datum podneska koji je priznat tužitelju (28. travnja 2024. umjesto 28. listopada 2024.) predstavlja omašku u pisanju koja ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke o trošku postupka.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 2. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

18. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

19. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegovog odgovora na žalbu tuženika. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić