Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3991/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasni Preložnjak-Bedić, odvjetnici u Čakovcu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-549/2023- 22 od 30. srpnja 2025., u sjednici održanoj 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-549/2023-22 od 30. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužtelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o [broj kredita], sklopljen između tužitelja i tuženika 2. prosinca 2005., potvrđen – solemniziran kod javnog bilježnika Zvjezdane Rauš – Klier iz Varaždina, Anina 2, 5. prosinca 2005. pod brojem OU- 1226/05-2, pa stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za davatelja osiguranja.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka, prema troškovniku sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d.,OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (sedamsto pedeset eura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 30. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 125,00 EUR odbija.

III. Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija se kao neosnovan."

2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a). Tužitelj zahtijeva trošak sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako u postupku nije došlo do povrede ustavnih prava tužitelja kao niti povrede prava iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odluka je dovoljno obrazložena i može se provjeriti ispravnost argumentacije suda prvog stupnja kada obrazlaže neosnovanost tužbenog zahtjeva. Prvostupanjska presuda nije niti proizvoljna niti arbitrarna. Daje jasne razloge o tome zbog čega sud prvog stupnja smatra da cijeli ugovor o kreditu nije ništetan.

Sudska praksa na koju se tužitelj tijekom postupka poziva nije primjenjiva u ovom sporu. Sudska praksa nije konstanta već se mijenja i razvija, a pozivanje posebno na sudsku praksu koja datira od prije 20 godina je potpuno neprimjereno u okolnostima kada se odlučuje o zaštiti prava potrošača koje područje prava se tek posljednjih 10- ak godina intenzivno razvija u pravnom sustavu Republike Hrvatske te su se povodom zaštite tih prava mnoga pravna shvaćanja hrvatskih sudova značajno promijenila, a da do te promjene nije došlo upitno je bi li tužitelj uspio u prethodno vođenom sporu vezanim uz isti ugovor o kreditu koji je predmet ovog spora. Sud prvog stupnja je i potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Tužitelj tužbom radi utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenog s tuženikom.

6. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik sklopili su Ugovor o [broj kredita] od 2. prosinca 2005. potvrđen-solemniziran kod javnog bilježnika u Varaždinu Zvjezdane Rauš-Klier 5. prosinca 2005. pod brojem OU1226/05-2, koji je ugovor unaprijed pripremio tuženik. Presudama Visokog Trgovačkog Republike Hrvatske, odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske, po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača (kolektivni spor) već je pravomoćno utvrđeno da su odredbe o ugovorima o kreditu 8 banaka u odnosu na koje je podignuta kolektivna tužba (među kojima je i tuženik), kojim odredbama je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke-tuženika, kao i odredbe o klauzuli CHF nepoštene i time ništetne, tako da u pojedinačno pokrenutim postupcima pred sudom, pa tako i u ovom postupku, nije potrebno provoditi ponovno dokazni postupak radi utvrđivanja jesu li odredbe o predmetnom ugovoru o kreditu tuženika nepoštene i time ništetne, jer su dakle to pravno pitanje već pravomoćno riješeno. Također nije niti dopušteno ponovno utvrđivati ono što je već pravomoćno riješeno. Također nije niti dopušteno ponovno utvrđivati ono što je već pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu, o čemu je već pravno shvaćanje zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske.

U pravomoćno okončanom kolektivnom sporu ujedno je već utvrđeno da je tuženik nepošteni stjecatelj.

Iz ovdje predmetnog ugovora o kreditu vidljivo je da on sadrži upravo nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, a također je vidljivo da taj ugovor sadrži i nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF.

Odredba u ugovoru o kreditu o kamati, kamatnoj stopi je bitni sastojak ugovora o kreditu (cijena), bez koje ugovor o kreditu ne može opstati. Također je odredba u ugovoru o kreditu o valuti, valutnoj klauzuli CHF (predmet) bitan sastojak ugovora o kreditu bez koje ugovor o kreditu ne može opstati.

Na ništetnost sud treba paziti po službenoj dužnosti prema propisima Republike Hrvatske i prema EU.

Tužitelj navodi da ima pravni interes na podnošenje ove tužbe za utvrđenje predmetnog ugovora o kreditu ništetnim u cijelosti kako bi se donijela presuda kojom će se zaštititi prava i pravni interesi tužitelja. Na temelju presude, donijete po tužbi za utvrđenje, tužitelj za ubuduće osigurava svoja prava i pravni interes. Tužitelj ima pravni interes na podnošenje ove tužbe za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, s obzirom da je predmetni ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, kako bi tužitelj mogao ostvariti od tuženika prava koja mu je pripadaju po osnovi ništetnosti ugovora o kreditu.

Naprijed navedene nepoštene i ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu su odredbe ugovora o kreditu o cijeni i predmetu ugovora o kreditu, te predstavljaju bitne sastojke ugovora o kreditu, bez kojih odredbi ugovor o kreditu ne može opstati. Čak i kada bi bila samo nepoštena i ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke-tuženika, predmetni ugovor o kreditu je ništetan u cijelosti, kako prema važećim propisima nacionalnog prava, tako i prema pravu EU i odlukama suda EU C-70/17 i C-655/20.

U ovom konkretnom slučaju, u ovdje predmetnom ugovoru o kreditu, osim što je nepoštena i ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke tuženika (što je već pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu), već je pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu također da je nepoštena i ništetna odredba ugovora o kreditu i valuti. Tako da je predmetni ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, jer je ništetan u cijelosti već i kada bi samo jedna od predmetnih odredbi ugovora o kreditu bila nepoštena i ništetna, s obzirom da je svaka od tih odredbi bitan sastojak ugovora o kreditu, bez koje (kojih) odredbi ugovor o kreditu ne može opstati i posljedica je ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti. Da je predmetni ugovor o kreditu ništetan u cijelosti proizlazi iz propisa nacionalnog prava te prava EU.

Ovakva pravna shvaćanja o ništetnosti cijelog ugovora zauzeta su, osim u već naprijed navedenim odlukama EU i u odlukama EU C-118/17 i C-260/18. Sudovi u Republici Hrvatskoj dužni su primjenjivati pravo EU i odluke suda EU.

Ujedno se ističe da pravo EU propisuje da su nacionalni sudovi dužni pružiti pravnu zaštitu potrošaču na način na koji to potrošač zatraži pred nacionalnim sudom, u pojedinačnoj tužbi. Čak i neovisno utvrđenjima o kolektivnom sporu, prema odredbi čl. 269. Zakona o obveznim odnosima, činidba iz ugovora mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Čankom 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Čak i neovisno o utvrđenjima u kolektivnom sporu, prema odredbi čl. 269. Zakona o obveznim odnosima, činidba iz ugovora mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96./03), kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja.

Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi protiv tuženika (i još dakle drugih sedam banaka), podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Odluka sada donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji pokrene potrošač.

Ugovorna odredba kojom se kamatne stope čine ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji, već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva primjenu nekih kriterija i kojih, u samom ugovoru o kreditu, na zakonu neosnovano, nije navedeno. Obveza tužitelja u pogledu cijene – kamate po predmetnom ugovoru o kreditu nije odrediva, te je predmetni ugovor o kreditu ništetan i po ovoj osnovi.

Tuženik prema propisima RH i prema pravu EU nije ovlašten određivati odnose s korisnikom kredita suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva, a tuženik nije niti ovlašten uređivati odnose s korisnikom kredita suprotno pravu EU. U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza tuženik se nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, a što je već pravomoćno utvrđeno u pravomoćno okončanom sudskom postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku usvoji postavljeni tužbeni zahtjev.

7. U predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-1134/2019 pravomoćnom presudom poslovni broj P-1134/2019-34 od 24. lipnja 2022. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplaćeni iznos s osnove kamate i tečaja u iznosu 6.545,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama zbog toga što je sud u tom postupku utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe ugovor o [broj kredita] od 2. prosinca 2005 sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji ugovor je i predmet ovog postupka. No, predmet postupka u ovom sporu je utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, pa pravilno sud prvog stupnja zaključuje da predmet postupka u ovom sporu nije zahtjev o kojemu je već pravomoćno odlučeno.

8. Sud prvog stupnja pravilno je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, a prema čl. 324. st. 1. tog zakona, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

10. Predmetni ugovor o kreditu egzistira i bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle bez obveze plaćanja anuiteta obračunatih na temelju naknadno jednostrano po tuženiku naknadno promijenjenih kamatnih stopa te kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika.

11. Pravilno sud prvog stupnja ističe i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-744/2023-2 od 4. veljače 2025. zauzeo isto pravno shvaćanje. U toj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio je sljedeće: „Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge.“

12. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (čl. 1021. ZOO-a).

U ovom slučaju je bila ugovorena početna kamatna stopa od 5,50 %, koja se, zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao bitan element ugovora o kreditu, primjenjuje. Nadalje, kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo (čl. 21. ZOO-a).

Odredbom čl. 22. ZOO-a dopušteno je sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, dakle, dopuštena je ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

U ovoj pravnoj stvari, načelno dopuštena odredba o valutnoj klauzuli, ocijenjena je ništetnom, kao što je utvrđena ništetnom i pravomoćnim presudama donesenima po kolektivnoj tužbi.

Unatoč ništetnosti navedene odredbe egzistiraju ugovorne odredbe o kunskom iznosu koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji iznos primljenog je korisnik kredita dužan vratiti.

Prema čl. čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, a tako je propisano i gore citiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

Ništetnost odredbi spornog ugovora o kreditu ne odnosi se na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO-a, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

Odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu, ali ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tužena banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen te odredbe i da bi vrijedio bez nje.

13. Dakle, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora, slijedom čega predmetni ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati, pa je stoga na temelju čl. 322. st. 1. i čl. 324. ZOO-a, tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora pravilno sud prvog stupnja odbio kao neosnovan. Pri tome je pravno nevažno što ugovor o kreditu nije sklopljen s fiksnom kamatnom stopom. Naime, tužitelj je u prethodno vođenom postupku radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi obeštećen na način da se stečeno bez osnove tužitelju vraćeno prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Jedino je ona bila pravno relevantna za zaštitu prava tužitelja, pa je ugovor mogao i jest ostao s tako ugovorenom kamatnom stopom. Pozivanje tužitelja na primjenu čl. 270. st. 1. ZOO-a da je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, neosnovano je. Sud prvog stupnja naveo je da predmetni ugovor može opstati i bez ništetnih odredbi, a navedeno ujedno znači i da činidba nije niti nemoguća, niti nedopuštena, niti neodređena niti neodrediva. Ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, valjana je i ugovorna odredba o kunskom iznosu isplate kredita, ugovor i bez odredbe o valutnoj klauzuli vrijedi, pa se ne može zaključiti da bi činidba bila nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

14. Slijedom navedenoga žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, a primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe. Naime, tužitelj sa žalbom nije uspio pa mu ne pripada pravo na naknadu tog troška.

U Zagrebu, 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević