Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5000/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vlasti Šteher, odvjetnici u Našicama, protiv tuženika OP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Matku Mamilović, odvjetniku u Našicama, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj Pn-46/2022-27 od 16. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj Pn-46/2022-27 od 16. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženiku AP,OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 2.194,12 EUR kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja zahtjeva 18.12.2020.g. sve do isplate, u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku AP,OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], M. [adresa] naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.023,39 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude 16. rujna 2024. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i vrati na ponovno suđenje te traži trošak sastava žalbe.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim se protivi žalbenim navodima te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Nadalje, pobijanom presudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a koju ističe žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu do 2.194,12 eura, a do koje štete je došlo u štetnom događaju od 17. srpnja 2020. kad je tuženik tužitelju nanio tjelesne ozljede.

8. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženik zadao šamar tužitelju uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu desnog uha i oštećenje sluha, dok je visinu nastale štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje utvrdio u iznosu od 2.194,12 eura te je stoga u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

8.1. Sud je utvrdio neosnovanim pozivanje tuženika na postupanje u nužnoj obrani jer smatra da tuženik nije bio napadnut od strane tužitelja, jer iz dokaznog postupka proizlazi da tužitelj nije napao tuženika da bi se tuženik morao braniti zadajući šamar tužitelju.

9. Ovakav zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Nije sporno da je tužitelj 17. srpnja 2020. udario odnosno ošamario tuženika, kao i to da je tuženik nepravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama poslovni broj Pp J-260/2020-7 od 19. veljače 2021. proglašen krivim što je dana 17.07.2020. oko 21,00 sat u [adresa] do 400 m [adresa], došao u verbalni sukob s ĆP i MP zbog toga što je navodno prethodno ogrebao osobni automobil ĆP, te u jednom trenutku udario rukom u glavu MP, koji je pao na tlo, a okrivljenik se udaljio prema svojoj kući te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 700,00 kn.

11. U žalbenom postupku tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje te s time u vezi primjenu materijalnog prava ističući da je sud, s obzirom na iskaze svjedoka, pogrešno ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor da je postupao u nužnoj obrani. Navodi da nije jasno zašto sud nije vjerovao njegovom iskazu i iskazu ČP, a vjerovao je iskazima tužitelja i svjedoka ĆP. Osim toga, osporava i visinu dosuđenog iznosa naknade štete smatrajući da je previsoko ocijenjena odnosno da tuženik nije mogao zadobiti ikakve tjelesne ozljede.

12. Prema članku 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema članku 1052. stavak 1. ZOO-a, tko u nužnoj obrani prouzroči štetu napadaču, nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne obrane. Sadržaj nužne obrane propisan je odredbom članka 21. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024, 136/2025) prema kojoj je nužna ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.

13. Dakle, da bi se radilo o nužnoj obrani, u ovom postupku u kojem je nesporno da je došlo do napada na tužitelja, tuženik je trebao dokazati postojanje istodobnog ili izravno predstojećeg protupravnog napada od strane tužitelja, a što, prema stajalištu prvostupanjskog suda, a i ovog suda, nije dokazano. Zaključak o nepostojanju nužne obrane sud prvog stupnja je donio na temelju provedenog dokaznog postupka, odnosno saslušanjem svjedoka, tužitelja i tuženika.

14. Tako su iskazi tužitelja i svjedoka ĆP suglasni cijelosti, a sud je iskaz svjedoka ĆP, koji je prisustvovao sukobu, posebno cijenio kao životan i objektivan i zaključio da je tužitelj zadobio udarac od tuženika, a da tuženik nije bi napadnut od strane tužitelja (niti od njega) pa da bi se morao braniti nanoseći šamar tužitelju.

15. S druge strane, svjedokinja UP, kći tuženika koja je također bila prisutna štetnom događaju, kazivala je da su tužitelj i svjedok ĆP napalio njeznog oca (tuženika) jer je ogrebao auto svjedoka ĆP, da su vikali na njega i unosili mu se u lice, a nakon toga da je otac zadao šamar tužitelju. Isto tako, svjedokinja navodi da se svjedok ĆP unosio tuženiku u lice dok mu je tužitelj govorio kakav je to čovjek, da je tuženik bio smiren dok ona nije počela plakati. Konačno svjedokinja je iskazala da nitko od muških osoba nije gurao njezinog oca nego su bili udaljeni od njega oko jedan metar.

16. Sam tuženik iskazao je da su ĆP i tužitelj prethodno štetnom događaju mahali rukama, vikali i nasrtali na njega na način da su mu se približili na jedan metar možda i manje, na što je on reagirao i lijevom rukom udario tužitelja u predjelu desne strane lica, jer se uplašio za djecu i rekao im da idu kući, a bio je u strahu za svoju djecu jer se kćerka nalazila pored njega i plakala, dok je sin bio udaljen desetak metara.

17. Sve navedeno upućuje na to da je postojao verbalni sukob između tuženika s jedne strane te tužitelja i svjedoka ĆP, s druge strane, a vezano za ogrebotinu na vozilu svjedoka ĆP. Međutim, iz opisanih okolnosti ne proizlazi da bi postojao istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad koji bi bio usmjeren od tužitelja prema tuženiku (ili prema njegovoj djeci), pa da bi tuženik zbog toga, braneći sebe ili djecu od istog, udario odnosno ošamario tužitelja. Sam verbalni sukob, odnosno vika kako ju opisuje tuženik, u okolnostima gdje tuženik i svjedokinja ne navode kojim bi riječima eventualna prijetnja bila usmjerena prema njemu (ili djeci), nije dovoljan za zaključak o postojanju izravno predstojećeg protupravnog napada. Osim toga, i tuženik i njegova kći koja je svjedočila udarcu, govore kako je tužitelj bio u strahu za svoju djecu koja su bila tamo pristuna, ali iz činjeničnog stanja kako ga sami opisuju, ne proizlazi da su ikakvi verbalni napadi, vika ili „unošenja“ bili usmjereni prema njegovoj djeci.

18. Dakle, kako tuženik nije postupao u nužnoj obrani, a nesporno je da je zadao udarac u glavu tužitelja, u skladu s odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO-a, odgovoran je za time nastalu štetu.

19. Opseg tjelesnih ozljeda ocijenio je medicinski vještak, specijalist kirurg te dao nalaz i mišljenje (str. 77.-81. spisa), u kojem je ocijenio da je tužitelj trpio fizičke bolove i nelagodnosti tijekom liječenja, da su fizički bolovi bili različitog intenziteta, od jakih (1 sat), srednjih (5 dana) i lakih (20 dana). Tužitelj je trpio duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti od 4% jer postoji oštećenje sluha na desnom uhu, ali ne u potpunosti nego je sluh ostao u granici čujnosti. Tužitelj je također imao pretrpljeni strah i to kratkotrajan jakog intenziteta, a sekundaran srednjeg (3 dana) i lakog (10 dana) intenziteta. Tužitelju je bila potrebna i pomoć nekvalificirane osobe tijekom pet dana u trajanju od dva sata dnevno radi istegnuća vratne kralježnice i ne mogućnosti slobode kretanja zbog Shantzovog ovratnika. Kako je tuženik (iako neodređeno) osporavao nalaz i mišljenje u cijelosti, vještak je isto dodatno obrazložio i na glavnoj raspravi 6. veljače 2024.

20. Prema članku 1095. stavak 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

21. Visinu neimovinske štete sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka te utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 EUR kao i imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu od 194,12 EUR.

22. Ovakvim utvrđenjem visine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud je, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, temeljeno na nalazu i mišljenju vještaka, pravilno primijenio materijalno pravo. Prema članku 1100. stavak 1. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. Primjenom navedenih odredbi, a uzevši u obzir prihvaćeni nalaz i mišljenje sudskih vještaka, ovaj sud zaključuje da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio ukupnu visinu naknade neimovinske štete za povredu prava osobnosti u dosuđenom iznosu od 2.000,00 EUR kao i imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu od 194,12 EUR.

24. Odluka o troškovima postupka zakonita je i osnovana, kako po osnovi tako i po visini, sukladno odredbama članka 154. stavak 4. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP- a, a žalitelj istoj određeno i ne prigovara.

25. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

26. Budući da žalitelj nije uspio u žalbenom postupku, odbija se njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe te je, primjenom članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić