Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinsko 5
Poslovni broj: Gž-864/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga predsjednika vijeća Marijana Vugića, Jasenke Grgić člana vijeća i Renate Đaković Vranković članice vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja osobe s duševnim smetnjama CŠ, sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik po službenoj dužnosti Gordan Marović, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-31/2026-9 od 4. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba prisilno smještene osobe CŠ kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-31/2026-9 od 4. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda određen je prisilni smještaj prisilni smještaj CŠ, rođenoj **.**.1974., sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u Klinici za psihijatriju [naziv], u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 2. veljače 2026.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela prisilno smještena osoba putem punomoćnika iz svih zakonskih razloga. Predlaže ukinuti prvostupanjsko rješenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Prvostupanjski sud je proveo postupak u skladu s odredbama čl. 35. i 36. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“, broj 76/14 - dalje: ZZODS), pri čemu je sudac postupio prema odredbi čl. 36. st. 1. ZZODS, posjetom prisilno zadržane osobe i njezinim saslušanjem, saslušanjem predstavnika psihijatrijske ustanove izv.prof.prim.dr.sc. CŠČ, kao i provođenjem vještačenja po vještaku psihijatru prof.dr.sc. Darku Marčinku koji se i usmeno očitovao na raspravi održanoj 4. veljače 2026.
5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da prisilno smještena osoba (žaliteljica) boluje od teže duševne smetnje – shizoafektivno poremećaja maničnog tipa (MKB-10 šifra F25) i da je nekritična i bez uvida u svoju bolest, pa je na temelju tih utvrđenja i imajući u vidu da žaliteljica kao osoba s težim duševnim smetnjama, u trenutnom stanju ozbiljno ugrožava svoju sigurnost, zdravlje i potencijalno život kao i sigurnost, zdravlje osoba iz njegovog okruženja, zbog čega joj je neophodno potrebna psihijatrijska pomoć i smještaj u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja, primjenom odredbi čl. 39. u vezi odredbe čl. 27. ZZODS donio pobijano rješenje.
6. Ova utvrđenja i odluka prvostupanjskog suda žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
7. Prema odredbi čl. 27. ZZODS za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu potrebno je kumulativno ispunjenje dva uvjeta i to: da se radi o osobi s težim duševnim smetnjama te da ta osoba zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost.
8. I po mišljenju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postavljana dijagnoza - shizoafektivno poremećaja maničnog tipa (MKB-10 šifra F25) predstavlja težu duševnu smetnju koja po svojoj naravi i intenzitetu ograničava i otežava psihičke funkcije prisilno smještene osobe tako da joj je neophodna psihijatrijska pomoć, a koje utvrđenje pravilno prvostupanjski sud temelji na prihvaćenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za psihijatriju prof. dr.sc. Darka Marčinka.
8.1. Podlogu za takvo utvrđenje prvostupanjskog suda ovaj sud nalazi također u okolnostima da se radi o osobi koja je došla u Kliniku za psihijatriju [naziv] u pratnji liječnika u kolima Hitne medicinske pomoći te da se radi o sedmom hospitalnom liječenju te da po svakom otpustu prestaje uzimati propisanu medikaciju, zbog čega joj je obzirom na aktualno psihičko stanje nužno hospitalno liječenje, budući da je iznimno bitno redovito i kontinuirano nadziranje uzimanja psihofarmakoterapije od strane stručnog tima, u zaštićenim bolničkim uvjetima.
9. Stoga je suprotno žalbenim navodima kojima se ukazuje da ne postoje pretpostavke za prisilni smještaj, prvostupanjski sud na temelju naprijed navedenog potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo i odredio prisilni smještaj u trajanju od 30 dana, budući da u okolnostima konkretnog slučaja postojanje izravne opasnosti za njezino zdravlje i sigurnost kao i osoba u njezinom okruženju, opravdava određivanje smještaja u psihijatrijsku ustanovu, bez obzira na koji način bi se moglo ugroziti zdravlje, sigurnost i potencijalno život, zbog čega i po mišljenju ovog suda postoji prijeka potreba za prisilnim smještajem žaliteljice dok se njezino destabilizirano psihičko stanje ne stabilizira i ona postane svjesna svoje bolesti i potrebe za liječenjem.
10. Valja dodati da se sukladno čl. 47. st. 1. ZZODS, prisilno smještena osoba može otpustiti iz psihijatrijske ustanove i prije isteka vremena za koji je određen prisilni smještaj, ako se utvrdi da su prestali razlozi za prisilni smještaj iz čl. 27. tog zakona, dakle kada se procesom liječenja postigne napredak da pacijent prihvati liječenje, lijekove i suradnju s liječnicima te neće biti potrebe za bolničkim liječenjem već će isto biti moguće provoditi ambulantno, a takvu odluku s obrazloženjem o prijevremenom otpustu prisilno smještene osobe donosi voditelj odjela.
11. Slijedom navedenog da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju odredbe čl. 43. st. 3. ZZODS, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 3. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
