Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-540/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ataner projekt d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 59595845214 i Ataner gradnja d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26646258509, kao pravni sljednici Graturs d.o.o. Čakovec, M. [adresa], OIB: 17543360071, te tužitelja DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alenu Biliću, odvjetniku iz Viškova, Petrci 5b, protiv tuženog Lovačkog društva „Jedinstvo“, Vodnjan, Trg slobode 12, OIB: 80089461978, zastupanog po predsjedniku ŽC, a on zastupan po punomoćniku Mauriciu Macanu, odvjetniku iz Pule, Ciscuttijeva 15/III, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj Pn-191/2019-54 od 28. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj Pn-191/2019-54 od 28. srpnja 2020.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I - Nalaže se tuženom Lovačkom društvu ''Jedinstvo'', Vodnjan, Trg slobode 12, 52215 Vodnjan, OIB: 80089461978, da isplati prvotužitelju Graturs d.o.o. [adresa], OIB: 17543360071, s naslova naknade imovinske

štete

iznos

162.519,34

kuna

(stošezdesetdvijetisućepetstodevetnaestkunaitridesetčetirilipe), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO) tekućim od 15. travnja 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate sukladno čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, koja se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koju prosječnu kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II - Nalaže se tuženom lovačkom društvu ''Jedinstvo'', Vodnjan, Trg slobode 12, 52215 Vodnjan, OIB: 80089461978, da isplati drugotužitelju DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade neimovinske štete iznos 5.000,00 kuna (pettisućakuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućim od donošenja presude 28. srpnja 2020. godine do isplate, koja se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III - Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu

21.778,79

kuna

(dvadesetjednutisućusedamstosedamdesetosamkunaisedamdesetdevetlipa) u roku 15 dana, a odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 55.064,96 kuna.

IV - Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Nadalje, pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena sadržajno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

7. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske i imovinske štete vezano za štetni događaj od 15. travnja 2013. kada je na vozilo kojim je upravljao tužitelj naletjela divlja svinja te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

9. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

- da je dana 15. travnja 2013. oko 5,15 sati izvan naselja Vodnjan, tužitelj DC upravljao je osobnim automobilom marke VW tipa Phaeton V6 TDI proizveden 2008. godine, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja Graturs d.o.o. [adresa] i kretao se istočnim kolničkim trakom autoceste A 9 (Vodnjan-Kanfanar) desnom prometnom trakom, po suhom i hrapavom asfaltu, vedrog vremena, noću i neosvijetljenim dijelom prometnice, iz smjera juga prema smjeru sjevera i dolaskom kod stacionaže 68 kilometara + 150 metara navedene autoceste, na ravnom dijelu kolnika, iznenada je tužitelju DC s njegove lijeve strane, između dvostruke zaštitne ograde koja razdvaja istočni i zapadni kolnički trak autoceste, iz mraka na kolnik izašla divlja svinja koju je tužitelj DC udario prednjim desnim dijelom vozila, nakon čega je divljač uginula, kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu PPP Pula broja: 511-08-29/2/42/65/2013 od 19. travnja 2013. (list 34-37) i službene zabilješke PPP Pula broja: 511-08-29/2/42/65/13 od 19. travnja 2013. (list 33), a uginula divlja svinja je vidljiva i na fotografijama PPP Pula (list 86 i 87);

- da iz navedenog zapisnika o očevidu i službene zabilješke proizlazi kako su kao posljedica sudaranja u divlju svinju na predmetnom vozilu nastala oštećenja na vozilu i to: zračni jastuk vozača, zračni jastuk suvozača, prednja maska, poklopac motora, prednji desni blatobran, prednji branik, prednje desno svjetlo, prednji vezni lim s desne strane, hladnjak i prednje vjetrobransko staklo u vidu puknuća, ogrebotina plastike, loma stakla, savinuća lima te ogrebotina boje i laka, koja oštećenja se nalaze na visini od tla za 10-130 centimetara, a što je vidljivo i na fotografijama PPP Pula (list 92-97), a na oštećenim dijelovima pronađeni su tragovi dlaka i tkiva navedene divlje svinje;

- da na predmetnom dijelu prometnice dana 15. travnja 2013. nije bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“, što proizlazi iz navedene službene zabilješke PPP Pula, a i iz zapisnika o očevidu suda prvog stupnja od 29. rujna 2016. (list 62-63) takvog znaka nije bilo postavljenog niti na dan provođenja sudskog očevida;

- da je uginulu divlju svinju koja je pronađena sa istočne strane izvan kolnika, po obavijesti PPP Pula, preuzeo na licu mjesta tadašnji predsjednik Lovačkog društva „Jedinstvo“ BC, a o događaju je obaviještena Bina-Istra i na mjesto događaja je izašao i ophodar Bina-Istre, što također proizlazi iz službene bilješke

PPP Pula od 19. travnja 2013.;

- da tužitelj DC u trenutku nastanka prometne nezgode nije bio pod utjecajem alkohola, kako to proizlazi iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu PPP Pula broja: 511-08-29/2-51/614/13 od 19. travnja 2013. (list 38), a što je utvrđeno alkotestiranjem alkometrom „Drager 6810“ i utvrđeno je 0,00 g/kg koncentracije alkohola;

- da je istočni kolnički trak predmetne prometnice razdijeljen je uzdužnom isprekidanom crtom na kolniku na dvije trake namijenjene za promet vozila u jednom smjeru, sa istočne strane istočnog kolničkog traka nalazi se postavljena žičana zaštitna ograda za divljač, dok sa zapadne strane istočnog kolničkog traka nalazi se postavljena dupla metalna ograda koja fizički odvaja zapadni kolnički trak od istočnog kolničkog traka, kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu PPP Pula, a i na suprotnoj strani autoceste, odnosno na zapadnoj strani na kojoj postoje također dvije prometne trake koje idu u suprotnom smjeru Kanfanar-Pula, na dan očevida postojala je žičana ograda, kako to proizlazi iz utvrđenja ovoga suda na zapisniku dana 29. rujna 2016.;

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet, tehniku i procjene vozila ing. Antona Radolovića iz Marčane od 14. studenoga 2016. (list 105-118) proizlazi kako se nalet vozila tužitelja na divlju svinju dogodio na predmetnom dijelu autoceste A 9, gdje postoji ograničenje brzine 110 km/h, i to udarom prednje desne strane vozila u stražnju stranu tijela divlje svinje (stražnja strana tijela divlje svinje je kompletno otkinuta kako se to i vidi na fotografiji lista 87) pa je nalet bio prednji desni izlazni, odnosno divlja svinja koja je pronađena izvan desnog ruba kolnika (u smjeru kretanja vozila) kretala se s lijeva u desno trčanjem u odnosu na smjer kretanja vozila, kako je to i označeno u skici policije;

- da nadalje iz nalaza i mišljenja vještaka ing. Antona Radolovića proizlazi kako se u času naleta divljači vozilo tužitelja kretalo brzinom oko 100 km/h i za zaustavljanje vozila pri toj brzini je bila potrebna dužina puta od oko 67,80 m, odnosno vrijeme od oko 4,2 sekunde, da je od trenutka stupanja divljači na prometnicu, vozilo bilo udaljeno od mjesta naleta za oko 38,00 m, da je preglednost kolnika omogućavala tužitelju pravovremeno uočavanje stupanja divlje svinje na prometnicu, ali na dužini puta 38 m zaustavljanje vozila je moguće za sve brzine kretanja niže od 71 km/h, pa tužitelj nije imao mogućnosti izbjegavanja naleta;

- da su prema prometnom vještačenju oštećeni dijelovi za zamjenu na predmetnom vozilu bili prednji branik, rešetka branika, prednji desni blatobran, PVC obloga blatobrana, prednji vezni lim, desno, desna putna svjetiljka, okvir putne svjetiljke, ukrasna maska, amblem na maski, hladnjak turba, hladnjak ulja, hladnjak vode, okvir hladnjaka vode, prednja traverza, prednji vjetrobran, prednji zračni jastuci, upravljačka jedinica zračnih jastuka, kruškot, posuda - vode perača stakla, prednji desni naplatak i PVC nosač reg. pločica i prednja reg. pločica, a za popravak prednji unutarnji blatobran i kontrola prednjeg ovjesa, koju je visinu štete prometni vještak na temelju fotografija oštećenog vozila sa uračunatim PDV procijenio na 162.519,34 kuna, odnosno bez PDV na 130.015,47 kuna,

- da je tužitelj DC kao posljedicu predmetne prometne nezgode doživio određenu blažu reaktivnu simptomatologiju, pretrpjevši jaki strah u trenutku naleta na divljač, kao strah za život, a određene posljedice osjećao je i tijekom narednih mjesec, kako to proizlazi iz psihijatrijskog nalaz i mišljenja sudskog vještaka Petra Moscatella, dr. med.- spec. psihijatrije iz Rovinja od 12. veljače 2017. (list 129-131);

- da iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi kako tužitelj DC nema medicinskih nalaza koji bi potvrdili o kakvoj se točno simptomatici radi, ali da je životno i situacijski vjerodostojno da se prosječna osoba u takvim okolnosti u kakvim se zatekao tužitelj, osjeća u većoj opasnosti i da takav događaj može i kobno završiti, npr. zbog gubitka nadzora nad vozilom i po vještaku je medicinski opravdano pretpostaviti da se u ovom slučaju radilo o reaktivnoj stresnoj simptomatologiji nastaloj uslijed predmetnog događaja, koja u vrijeme neposredno nakon traume imala učinak na promjene raspoloženja, napetosti i strah u vožnji, poremećaj spavanja, košmarne snove, učestala razmišljanja o nezgodi i strahu da se nešto slično ne ponovi;

- da iz navedenog psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi i kako tužitelj DC nije imao nikakvih ozbiljnijih tjelesnih ozljeda kao posljedica predmetne prometne nezgode.

10. Na temelju utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako je za štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju odgovoran tuženik.

11. Naime, temeljem propisa iz čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj: 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16 – dalje: ZL) za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ZL dužan poduzeti. Temeljem čl. 83. st. 2. ZL smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta, ako lovoovlaštenik u tom lovištu ne dokaže suprotno, a u ovom slučaju tuženik to nije dokazao.

12. Divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO). Odredbom čl. 1063. ZOO propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete. Slijedom toga, lovoovlaštenik s tog područja gdje se dogodila prometna nezgoda kao vlasnik divlje svinje koji se smatra opasnom stvari, odgovora za štetu po pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po principu uzročnosti.

13. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje na odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, valja kazati kako pravna osoba koja upravlja cestom i lovačko društvo odgovaraju solidarno.

14. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev- 1547/2011. za štetu koja nastane naletom divljači na automobil na javnoj cesti (što je ovdje slučaj), sukladno odredbi čl. 1107. st. 4. ZOO, solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem i to po načelu uzročnosti (čl. 1063. ZOO i čl. 1064. ZOO) jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar te nadležna organizacija za ceste zbog neodgovarajućeg održavanja prometnice po načelu presumirane krivnje (čl. 1045. st. 1. ZOO).

15. Stoga u situaciji kada postoji solidarna odgovornost, tužitelj svoj zahtjev može postaviti u odnosu na svakog od njih, što je u konkretnoj pravnoj stvari učinjeno tužbom samo protiv lovačkog društva, a razrješenje odnosa između lovačkog društva i odgovorne pravne osobe koja upravlja cestom je stvar posebne parnice.

16. Budući tuženik u žalbi ne osporava visinu imovinske i neimovinske štete, u tom dijelu pobijana presuda nije ispitivana.

17. U odnosu na žalbene navode na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, valja kazati da isti nisu osnovani jer je sud prvog stupnja, suprotno tvrdnji tuženika odmjerio trošak tuženiku koji je zahtijevao zbog djelomičnog povlačenja tužbe te je u konačnici troškove tužitelja i tuženika prebio i tužiteljima dosudio troškove kao u t. III izreke.

18. Visinu troškova za pojedine poduzete parnične radnje tuženik također ne osporava, slijedom čega u tom dijelu pobijana t. III izreke nije ispitivana.

19. Slijedom navedenog je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

20. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka, budući sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović