Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-68/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1252/2024-12 od 19. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1252/2024-12 od 19. studenoga 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka sljedeće odredbe Ugovora o kreditu br.: [broj kredita], potvrđenog 21. srpnja 2008. od javnog bilježnika Ignac Vuger iz Sesveta, Karlovačka ulica 2, pod brojem OV-13491/2008, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika VOLKSBANK d.d., VARŠAVSKA 9, ZAGREB, OIB 78427478595:

- dio čl. 1. koji glasi: IZNOS KREDITA: "…kredit u iznosu CHF 26.832,00 (CHF dvadesetšesttisućaosamstotridesetdva) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate…".

- dio čl. 2.1. koji glasi REDOVNA KAMATA "….promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.".

- dio čl. 2.4. koji glasi REDOVNA KAMATA PO DOSPIJEĆU "promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.…".

- čl. 4. koji glasi: VALUTNA KLAUZULA: "kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti…".

- čl. 6. koji glasi: NAKNADE:

6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: "jednokratno 1,10 % (slovima: jedancijelihjedanposto) od iznosa kredita, minimalno kn 500,00 naplaćuje se neposredno prije isplate kredita …"

6.2. Naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva: " jednokratna uplata po premijskoj stopi od 2,1 % (dvacijelihjedanposto) na iznos glavnice uvećane za 20 % sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja sa osiguravajućom kućom..."

6.3. Naknada za vođenje računa za otplatu kredita: "naknada za vođenje računa za otplatu kredita naplaćuje se u iznosu i za razdoblje određena Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.".

- dio čl. 8. koji glasi NAČIN OTPLATE: "… u iznosu CHF 390,69 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća…".

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ugovor o kreditu zaključen 18. srpnja 2008., ništetan i bez pravnog učinka u preostalom dijelu ugovora.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OB 87939104217, da tužitelju FS, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.115,58 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 19. studenog 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 437,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 19. studenog 2025. do isplate."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena pobijajući ju u cijelosti, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. t. 2. i t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. U postupku nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

5. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, sadržajem žalbenih navoda žaliteljica osporava pravilnost pravnih shvaćanja prvostupanjskog suda.

6. Nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tužene Volksbank d.d. sklopili 18. srpnja 2008. ugovor o kreditu kojim je tužitelju za kupnju vozila odobren kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 26.832,00 CHF, po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, uz redovnu kamatu promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,90 % s rokom otplate 84 mjeseca.

7. Volksbank d.d. je 18. siječnja 2013. u registru poslovnih subjekata Trgovačkog suda u Zagrebu promijenila tvrtku u Sberbank d.d.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke, o valutnoj klauzuli u CHF, odredbi o naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita, naknadi za osiguranje kredita i naknadi za vođenje računa za otplatu kredita, također je istaknut i zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovara o kreditu.

9. Zahtjev za utvrđenje ništetnima odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF tužitelj temelji na pravnim utvrđenjima u sporu kolektivne pravne zaštite potrošača u kojima su takve odredbe utvrđene nepoštenima i ništetnima.

10. Valja odmah reći da je o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u odnosu na prednicu tužene Sberbank d.d. kao VIII. -tuženu u postupcima koji su vođeni radi kolektivne zaštite potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 odlučeno pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tom je presudom za prednicu tužene utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom osmotužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora osmotužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je osmotužena postupila suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te joj je naloženo prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

11. Prema pravnom utvrđenju suda u postupku kolektivne zaštite, ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer omogućuje vjerovniku da jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti niti zbog nepostojanja ikakvih egzaktnih kriterija može provjeriti pravilnost promjene. Bitni sastojci ugovora o kreditu svakako su predmet i redovna kamata kao naknada za korištenje novca (cijena), pa kako se sporna ugovorna odredba odnosi na cijenu kao bitni element ugovora, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Banke su nametnule sporne ugovorne odredbe korisnicima kredita, koji su kao potrošači u odnosu na banku trgovca bili u ovisnom položaju jer praktično nisu imali mogućnost drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke pod uvjetima koje su one diktirale. Pored toga, znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je nemjerljivo superiorno, zbog čega su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i parametrima o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita.

12. Nadalje, prema pravnom utvrđenju suda u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Tako iz pravnih utvrđenja proizlazi da su banke, među njima i tužena, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača a unatoč tomu su ih poticale na sklapanje ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za Eur) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo.

13. Odredbom čl. 96. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07 - dalje: ZZP 07) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između stranaka u ovome sporu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Prema odredbi st. 4. citirane odredbe, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

15. Prema odredbi čl. 102. st. 1. istoga Zakona, nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

16. Iako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primjenjuje odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. koji nije bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora, ta pogreška nije od utjecaja na zakonitost presude jer su relevantne zakonske odredbe sadržajno iste.

17. Utvrđeno je da je tužitelj kredit koristio za kupnju osobnog automobila, za osobne potrebe te da prije sklapanja ugovora o kreditu nije bilo ikakvih pregovora s djelatnicima kreditora već je sve obavljeno u auto salonu [obrt] u [adresa], ponuđen mu je jedino kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, bez ikakvih informacija o promjenama kamatne stope i riziku te valute.

18. Tužena nije predložila ikakve dokaze da je prije sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem pojedinačno pregovarala o uvjetima kredita i pojedinim, ovdje spornim odredbama i da je tužitelja informirala o rizicima tečaja CHF kao i o parametrima promjene kamatne stope.

19. Iz ovdje utvrđenih i nespornih činjenica o sadržaju odredbi o valuti glavnice i kamatnoj stopi predmetnog ugovora, razdoblju i okolnostima njegovog sklapanja, proizlazi da se citirana sudska presuda iz postupka kolektivne zaštite potrošača odnosi i na ovdje sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u ugovoru stranaka o kreditu.

20. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 57/11), stupila je na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, dakle 1. srpnja 2013. te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 10. lipnja 2019.

21. Zbog izloženih razloga pravna utvrđenja u pravomoćnoj odluci o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke vežu sud i u ovom sporu stranaka te je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnoga prava utvrdio ništetnost tih odredbi, sadržajem žalbenih navoda tužena taj dio odluke konkretno ne osporava.

22. Nadalje, pobijanom presudom utvrđena je i ništenost odredbi ugovora o plaćanju naknada u čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu koje glase:

t.6.1. naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno u visini od 1,10% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn, naplaćuje se neposredno prije isplate t.6.2. naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva, jednokratna uplata po premijskoj stopi od 2,1% na iznos glavnice uvećane za 20% sukladno ugovoru o osiguranju potraživanja sa osiguravajućom kućom

t.6.3. naknada za vođenje računa za otplatu kredita naplaćuje se u iznosu i za razdoblja određena Odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

23. Odluku o utvrđenju ništetnosti odredbe o plaćanju naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita (tzv. ulazna naknada) prvostupanjski je donio uz obrazloženje, u bitnom, da se radi o unaprijed formuliranoj odredbi ugovora o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, tužitelj je pristao na tu odredbu bez mogućnosti da utječe na njen sadržaj, pri čemu je banka iskoristila svoj položaj "jače" ugovorne strane i dovela tužitelja u poziciju da pristane na tu odredbu bez mogućnosti utjecaja na njen sadržaj i bez ikakvog obrazloženja koje stvarne troškove plaća. Tužena nije objasnila i dokazala na što se konkretno odnosi sporna naknada, sama činjenica da je njena visina određena u postotku od iznosa kredita govori da se njome ne plaćaju stvarni troškovi. Na taj način tužena je postupila protivno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu i načelu savjesnosti i poštenja i odredba kao takva je nepoštena i ništetna neovisno o tome što je razumljiva u smislu da je tužitelj iz njene formulacije mogao pri sklapanju ugovora znati njenu visinu.

24. Izloženo pravno shvaćanje ovaj sud prihvaća kao pravilno.

25. Na navode žaliteljice koja tvrdi da je sporna odredba o plaćanju naknade bila jasna i razumljiva valja reći da zahtjev transparentnosti ne podrazumijeva samo jezičnu i tekstualnu razumljivost i uočljivost, već traži da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega, ovisno o odnosu između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga. U ovom slučaju tužitelj je iz same odredbe mogao imati saznanje o obvezi plaćanja predmetne naknade i izvesti zaključak o njenoj visini (jer je određena u postotku od iznosa kredita) ali ne i o tome koje usluge njome plaća.

26. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja također treba ocijeniti je li tuženoj bilo razumno očekivati da bi tužitelj prihvatio takvu odredbu i na temelju pojedinačnog pregovora odnosno, je li tužena uzela u obzir i zakonite interese tužitelja i pri tome mogla razumno pretpostaviti da bi on pristao na spornu ugovornu odredbu. Iz utvrđenih okolnosti ovoga slučaja proizlazi da banka o tim zakonitim interesima tužitelja nije vodila računa.

27. Uzrokuje li sporna ugovorna odredba značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, ovisi ne samo o kvantitativnom odnosu iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade, već i o tome da li bi neprihvaćanjem te odredbe potrošač bio ograničen u ostvarivanju svog prava a iz okolnosti ovoga slučaja proizlazi da bi u slučaju neprihvaćanja takve odredbe tužitelju izvjesno bilo onemogućeno ostvarenje zakonitog i legitimnog interesa za ostvarenje kreditnih sredstava.

28. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, proizlazi da tužena nije postupala u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti za pregovaranje o spornoj odredbi niti za njeno eventualno neprihvaćanje, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu, stoga je zakonita odluka suda prvoga stupnja kojom je utvrđena ništetnost odredbe o naknadu za obradu zahtjeva.

29. Utvrđenje ništetnosti odredbi o plaćanju naknade za osiguranje kredita i naknade za vođenje računa temelji se prije svega na zaključku da odredbe nisu jasne i razumljive. Iz odredbe o plaćanju naknade za osiguranje kredita tužitelj nije mogao zaključiti o njenoj visini niti je tužena uopće obrazložila i dokazala s kojim osiguravajućim društvom je sklopljen ugovor o osiguranju i njegov sadržaj, tužitelju nije predočena struktura troškova osiguranja. Tužena također nije obrazložila i dokazala na koje konkretne troškove se odnosi naknada za vođenje računa i visina tih troškova.

30. Obzirom na utvrđene činjenice o okolnostima sklapanja ugovora, u svjetlu prethodno izloženih pravnih shvaćanja, zakonita je i odluka o ništetnosti odredbi o plaćanju naknade za osiguranje kredita i naknade za vođenje računa, tužena sadržajem žalbenih navoda taj dio odluke i ne osporava.

31. Prigovor zastare također je odbijen pravilnom primjenom materijalnoga prava imajući u vidu da je predmet ovoga spora samo deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi a prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 - dalje: ZOO) pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi. Stoga žalbeni navodi tužene, budući da se odnose na zastaru restitucijskog zahtjeva, nisu odlučni za ovaj spor.

32. Odluku o naknadi parničnoga troška tužitelju žaliteljica ne osporava ikakvim konkretnim razlozima.

33. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i st. 2. ZPP presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić