- 1 -              Rev 1020/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1020/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz D. kod Š., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u Š., protiv I-tuženika P. R. iz S., i II-tuženika B. J., V., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i partneri, Š., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, posl. br. Gž-1181/14-2 od 27. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, posl. br. P-2179/2010 od 6. ožujka 2014., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja M. L. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 8,056.105,20 kn za pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 23. kolovoza 2008. (točka 1. izreke) te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 408.000,00 kn (točka 2. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu ukinuti, podredno preinačiti.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete, koja će tužitelju kao bivšem članu Trgovačkog društva P. T. d.o.o. Š., nastati prodajom nekretnine tog Trgovačkog društva u visini tržišne vrijednosti te nekretnine opterećene hipotekom zbog nevraćanja kredita od strane T. D. d.o.o. K., a u kojem društvu su tuženici bili članovi uprave a I-tuženik i član Društva.

 

Nije prijeporno da je Trgovačko društvo P. T. d.o.o. Š. vlasnik nekretnine opterećene hipotekom u iznosu od 500.000,00 EUR uvećano za kamate i sporedna potraživanja temeljem ugovora o kreditu, da je tužitelj u trenutku podnošenja tužbe već bio bivši član tog društva, da je hipoteka upisana 1. travnja 2008. nakon sklapanja ugovora o prijenosu poslovnog udjela 11. veljače 2008. s tužitelja na tuženike i B. L. prije sporazuma o raskidu ugovora o ustupu poslovnog udjela između tužitelja i tuženika 21. svibnja 2008., da je tužitelj s B. L. sklopio Ugovor o prijenosu poslovnog udjela 21. svibnja 2008. čime je B. L. postao jedini član Društva P. T. d.o.o. Š., da je pokrenut ovršni postupak na nekretnini založnog dužnika zbog nevraćanja kredita, te da je nad založnim dužnikom otvoren stečajni postupak 14. studenoga 2012.

 

7. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud prilikom odlučivanja o reviziji ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je unutar tih granica pobijana presuda i ispitana.

 

8. Revident ističe i novu činjenicu da se njegova šteta sastoji u umanjenju vrijednosti poslovnog udjela u Trgovačkom društvu P. T. d.o.o. Š., a što je u suprotnosti s odredbom čl. 387. ZPP, pa ovu novu činjenicu ovaj sud nije razmatrao prilikom odlučivanja.

 

9. Neosnovano revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa tako ne nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama jer su dani jasni razlozi zbog čega tužitelj nije aktivno legitimiran. Naime, u pravnoj situaciji kada se traži naknada štete zbog neosnovanog opterećenja imovine Trgovačkog društva P. T. d.o.o. i nevraćanja kredita, tužitelj kao bivši član trgovačkog društva nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe radi naknade štete protiv štetnika. Aktivno je u takvoj pravnoj situaciji isključivo legitimirano oštećeno trgovačko društvo, kao što to, u pobijanoj odluci, pravilno ističe Županijski sud u Šibeniku.

 

10. Naime, članovi društva, ne mogu umjesto društva potraživati štetu od štetnika, već je odluka hoće li se potraživati naknada štete, na upravi trgovačkog društva, koja je dužna voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika (čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (“Narodne novine” br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 i 152/11 - dalje: ZTD).

 

11. Revident ne navodi, u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, propisana odredbom čl. 354. st. 1. ZPP, učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, jer ne navodi koju to odredbu ZPP-a drugostupanjski sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio, a da je to bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne drugostupanjske presude.

 

12. Zbog navedenog, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

13. Već na temelju činjeničnih navoda tužbe da tužitelj, kao bivši član društva, potražuje naknadu štete zbog potencijalnog umanjenja imovine trgovačkog društva odnosno umanjenja vrijednosti poslovnih udjela, proizlazi da tužitelj nije aktivno legitimiran.

 

14. Tužitelj niti kao aktivni član društva, nije mogao štiti imovinu društva, već je to moglo učiniti samo društvo odnosno uprava društva, ali nakon otvaranja stečajnog postupka nad Trgovačkim društvom P. T. d.o.o. D. aktivnu legitimaciju imao je samo stečajni upravitelj.

 

15. Slijedom navedenog, sud drugog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo, kada je zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju odbiti i na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 9. siječnja 2024.