Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-783/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. MJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ĐJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koje po punomoći zastupa Mladen Smoljan odvjetnik u Zagrebu, Klaićeva 48, protiv tuženika 1. OJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg po punomoći zastupa Davor Drugović odvjetnik u Zagrebu, Augusta Šenoe 1/II, 2. RJ, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], 3. ĆJ, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg po punomoći zastupa Zorica Škopić odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva ulica 41, 4. TJ, [adresa] sada u Njemačkoj, Hoelderlinweg Am Neckear, OIB [osobni identifikacijski broj], koju po punomoći zastupa Zorica Škopić odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva ulica 41, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv djelomične presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3566/2024-33 od 13. lipnja 2025., u sjednici održanoj dana 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje djelomična presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3566/2024-33 od 13. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica, kao i zahtjevi treće tuženika ĆJ i četvrto tužene TJ, za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom djelomičnom presudom odbijen je glavni zahtjev za utvrđenje da su tužiteljice, temeljem kupoprodajnog ugovora od 18. kolovoza 1941. sklopljen između ŠJ, IJ i GJ kao prodavatelja i IJ kao kupca, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, br. O-4307/76, od 13. srpnja 1977. iza pok. IJ, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, br. O-5287/90 od 11. studenoga 1991. iza pok. IJ M te rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, br. O-8018/93, od 16. veljače 1994. iza pok. ŽJ, stekle pravni naslov za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] oranica Armica od 2459m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su prvo tuženik OJ kao zakonski nasljednik iza pok. OJ r. ĆJ SJ (u zemljišnoj knjizi upisane kao OJ r. ĆJ SJ iz [adresa]), te kao pravni sljednik iza pok. ŠJ IJ i ŠJ GJ, drugo tužena RJ r. CJ (u zemljišnoj knjizi upisana na adresi [adresa]), osobno i kao pravni sljednik iza pokojnih LJ i GJ, treće tuženik ĆJ kao pravni sljednik iza pokojnih LJ i GJ te kao nasljednik iza pok. KJ, i četvrto tužena TJ kao pravni sljednik iza pokojnih GJ LJ i GJ te kao nasljednik iza pok. KJ, dužni trpjeti da tužiteljice temeljem ove presude ishode u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na prethodno navedenoj i opisanoj nekretnini na svoje ime i vlasništvo u korist prvo tužiteljice u omjeru od 3/4 dijela a drugotužiteljice u omjeru od 1/4 dijela, i to u dijelu od 32/48 suvlasničkog udjela cijele nekretnine kč. br. [katastarska čestica], oranica Armica od 2459m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke). Pored toga, odbijen i podredni zahtjev za utvrđenje da su tužiteljice dosjelošću stekle pravo vlasništva navedene nekretnine pa su prvo tuženik kao zakonski nasljednik iza pok. OJ r. MJC (u zemljišnoj knjizi upisane kao OJ r. MJC iz [adresa]) te kao pravni sljednik iza pokojnih LJ i GJ, drugo tužena (u zemljišnoj knjizi upisana na adresi [adresa]) osobno i kao pravni sljednik iza pokojnih LJ i GJ, treće tuženik kao pravni sljednik iza pokojnih LJ i GJ te kao nasljednik iza pok. MJC KJ, četvrto tužena kao pravni sljednik iza pokojnih GJ LJ i GJ te kao nasljednik iza pok. KJ, dužni trpjeti da tužiteljice temeljem ove presude ishode u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na prethodno navedenoj i opisanoj nekretnini na svoje ime i vlasništvo i to prvo tužiteljica u omjeru od 3/4 dijela u odnosu na cijelo a drugo tužiteljica u omjeru od 1/4 dijela u odnosu na cijelo u dijelu od 32/48 suvlasničkog udjela cijele kč. br. [katastarska čestica] oranica Armica od 2459m upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka II. izreke), te određeno da će o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na 16/48 suvlasničkog udjela navedene nekretnine odnosno podrednoga zahtjeva u odnosu na 16/48 dijela iste nekretnine, kao i o naknadi troška parničnog postupka biti odlučeno presudom (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobijaju tužiteljice zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 – dalje: ZPP). Predlažu preinačiti presudu i usvojiti osnovni tužbeni zahtjev, podredno eventualni, ili presudu ukinuti i vratiti predmet na ponovan postupak. Zahtijevaju troškove sastava žalbe od 342,16 EUR i pristojbe žalbe od 395,25 EUR.

3. U odgovoru na žalbu treće tuženik i četvrto tužena predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijevaju troškove sastava predmetnog podneska i sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 301,55 EUR.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno tužiteljice prvostupanjsku presudu pobijaju zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP , jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i li zapisnika, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tužiteljica podnesena zbog tog žalbenog razloga nije mogla biti prihvaćena.

6. Neosnovano predmetnu presudu žaliteljice osporavaju i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članak 329. stavak 1. ZPP, jer protivno njihovim navodima, u zapisniku od 13. svibnja 2025. nije izričito navedeno da je glavna rasprava zaključena za oba istaknuta zahtjeva, pa kada je prvostupanjski sud djelomičnom presudom odlučio samo u odnosu na suvlasnički dio za kojeg je ocijenio da tuženici nisu pasivno legitimirani, time je u okviru djelokruga svojih ovlaštenja koja se odnose na upravljanje postupkom o tom dijelu zahtjeva mogao odlučiti na navedeni način, nastavno čemu djelomična odluka o zahtjevima koji su predmet spora nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

7. Nisu u pravu tužiteljice ni kada presudu osporavaju zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 299. stavak 2. i 3. ZPP smatrajući da je prvostupanjski sud protivno navedenoj odredbi uzeo u obzir nepravovremene prigovore treće i četvrto tužene kojima navode kako nisu nasljednici odnosno pravni sljednici upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika LJ i VJ ukazujući pravilno da su to po prvi put istaknuli tek na ročištu glavne rasprave od 13. svibnja 2025. odnosno nakon 13 godina trajanja spora. Međutim, protivno navodima žaliteljica, tuženici time nisu istaknuli novu činjenicu, već materijalno pravni prigovor kojim osporavaju svoju pasivnu legitimaciju, a kojeg je dopušteno isticati do zaključenja glavne rasprave u smislu članka 288.a stavak 6. ZPP, s tim što su se radi njegova opravdanja mogle isticati nove činjenice ili predlagati novi dokazi u stadiju glavne rasprave samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli istaknuti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je prvostupanjski sud ocjenu promašene pasivne legitimacije svih tuženika u odnosu na zahtjeve koji se odnose na navedene zemljišnoknjižno suvlasnike temeljio na pravomoćnoj presudi broj: P-10193/07 od 17. prosinca 2007. koju su tužiteljice dostavile već uz tužbu i priložile kao jedini dokaz pravnog sljedništva, vidljivo je da time nije povrijeđena odredba članka 299. stavak 2. ZPP odnosno navedeni tuženici nisu prekludirani u iznošenju tog prigovora. Jednako tako, navod treće tuženika s ročišta glavne rasprave od 5. listopada 2020. o tome kako se ne protivi tužbenom zahtjevu, nema značaj priznavanja činjenice pravnog sljedništva, već sadržajno predstavlja očitovanje u odnosu na osnovu zahtjeva, zbog čega, protivno navodima žalbe, nije riječ o okolnosti da je time navedena stranka najprije priznala tu činjenicu a potom je porekla na ročištu od 13. svibnja 2025.

8. Nisu ostvareni ni daljnji žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao oranica Armica od 2459 m2, za cijelo, od kojih je prvi (glavni) zahtjev upravljen na utvrđenje i uknjižbu tog prava temeljem kupoprodajnog ugovora od 18. kolovoza 1941., te drugi (eventualni) u smislu članka 188. stavak 2. ZPP po osnovi dosjelosti.

10. U ovom stadiju postupka, jednako kao i u prvostupanjskom, sporno je - je su li tuženici pravni sljednici GJ i DJ, po osnovi naprijed navedenog kupoprodajnog ugovora ili nasljeđivanja, što su tužiteljice isticale u postupku iz kojeg proistječe pobijana presuda, temeljeći tvrdnju o njihovom sljedništvu na pravomoćnoj presudi na temelju priznanja istog suda poslovni broj P-10193/07-8 od 17. prosinca 2007., u čemu ustraju i u žalbi.

11. Iz razloga prvostupanjske presude, kao i podataka predmeta, proizlazi:

- da je između ZJ kao kupca, te ŠJ, LJ i VJ kao prodavatelja, sklopljen kupoprodajni ugovor 18. kolovoza 1941. kojim su prodavatelji prodali a kupac kupio dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini jednog rala, bez navođenja kupoprodajne cijene, u koje vrijeme su prodavatelji u zemljišnoj knjizi iste k.o. bili upisani suvlasnici svaki u 16/48 dijela,

- da prema podacima katastra, navedena katastarska čestica iz zemljišne knjige odgovara onoj u katastru, upisana kao kč. br. [katastarska čestica] Armica oranica od 2411 m2 (list 70 i 193 spisa),

- da je prema daljnjim podacima katastra (Uvjerenje Gradskog ureda za katastar i Geodetske poslove Klasa: 935-08/2007-02/933 Urbroj: 251-15-02/4-2007-2 od 15. listopada 2007.) kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 5708 m2 snimljena u postupku katastarske izmjere 1968. kada je kao korisnik u katastarskom operatu bio evidentiran ZJ,

- da je rješenjem istog ureda Klasa UP/4187/69 iz 1969. od navedene katastarske čestice formirana kč. br. [katastarska čestica] od 2696 m2 koja je ostala i dalje evidentirana kao posjed ZJ, a eksproprijacijom za potrebe auto puta Zagreb - Karlovac preostali dio od ukupne naprijed navedene površine te katastarske čestice (5708 m2), dakle, u površini od 3012 m2, je pripojen kč. br. [katastarska čestica] (auto put),

- da je prema rješenju istog ureda Klasa: UP/4469/78 iz 1978., dio kč. br. [katastarska čestica] poništen i spojen u kč. br. [katastarska čestica], a kč. br. [katastarska čestica] iste k.o. je ostala u površini od 2459 m2 i dalje upisana na ime korisnika i posjednika ZJ,

- da je temeljem rješenja suda O-5278/90 navedena kč. br. upisana u katastru na PL na ime korisnika MJ (Franje) Ankice i MJ (Baltazara) Josipa, a rješenjem istog Ureda Klasa: 932-07/94-01/351 uz prilog rješenja suda O-8018/93 kao korisnici su evidentirani JJ i Đ ĐJ r. MJ (tužiteljice), kakav je upis i danas odnosno u vrijeme podnošenja tužbe,

- da su time tužiteljice pravne sljednice ZJ kao univerzalni sukcesori,

- da je prema rješenju o nasljeđivanju O-721/66 na suvlasničkom dijelu ŠJ od 16/48 uknjiženo suvlasništvo u korist FJ,

- da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 19. kolovoza 1969. umjesto njegova suvlasničkog dijela upisano suvlasništvo u korist EJ od 16/48 dijela, kojeg su prema rješenju o nasljeđivanju O-4772/76 naslijedili HJ tj. NJ i RJ svaki u 6/48 dijela, te BJ u 4/48 dijela, dok je nju naslijedio prvo tuženik prema rješenju o nasljeđivanju broj O-1837/11 od 21. ožujka 2011 ,

- da je temeljem navedenog, na ranijem suvlasničkom dijelu od 16/48 koje je bilo upisano u korist ŠJ (jednog od prodavatelja po ugovoru iz 1941.), sada u zemljišnoj knjizi upisano suvlasništvo u korist HJ od 6/48 dijela, BJ rođ. HJ od 6/48 dijela, i RJ rođ. HJ od 4/48 dijela (drugo tužena), dok su svi tuženici iz ovog postupka nasljednici EJ koji i je kupio samo 16/48 ili 1/3 dijela predmetne nekretnine od FJ, koji je toliko suvlasništva stekao od ŠJ kao jednog od prodavatelja po ugovoru o kupoprodaji od 18. kolovoza 1941. godine.

12. Nadalje, prema razlozima prvostupanjske presude, što nije niti sporno, proizlazi:

- da je u postupku pred istim prvostupanjskim sudom poslovni broj: P-10193/07 u pravnoj stvari tužitelja Auto Hrvatska d.d., protiv tuženika BJ (prednice prvotuženika OJ), te RJ, ĆJ i ČJ (koji su tuženici i u ovom postupku), tužitelj iz tog postupka navedene tuženike označio kao pravne sljednike LJ i VJ glede kč. br. [katastarska čestica] (što odgovara u katastru upisanoj kč. br. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] u odnosu na njihov suvlasnički dio od 32/48 (2/3),

- da je povodom predmetne tužbe donesena presuda na temelju priznanja poslovni broj: P-10193/07 17. prosinca 2007., jer su navedeni tuženici priznali tužbeni zahtjev, te je isključivo temeljem priznanja (bez kontradiktornog raspravljanja, izvođenja dokaza, ocjene odlučnih činjenica i primjene materijalnog prava) u izreci presude utvrđeno da je tužitelj (Autohrvatska d.d.) dosjelošću stekao suvlasništvo od 32/48 dijela kč. br. [katastarska čestica] pa su navedeni tuženici kao sljednici LJ i GJ dužni trpjeti uknjižbu tog prava u korist tužitelja u zemljišnoj knjizi navedene nekretnine, koja presuda je i provedena u zemljišnoj knjizi, dok je navedena katastarska čestica (uspostavljena od temeljne kč. br. [katastarska čestica] jednako kao i sporna iz ovog postupka) još ranije otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška] u novi zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o., dok je u zk. ul. [broj ZK uloška] i nakon otpisa ostao upis prava suvlasništva kč. br. [katastarska čestica] u korist tuženika iz ovog postupka.

13. Prvostupanjski sud je, imajući u vidu naprijed navedeno, suprotno žalbenim navodima žaliteljica, pravilno ocijenio da sadržaj izreke navedene presude, nije dokaz pasivne legitimacije tuženika u ovom postupku, odnosno pravnog sljedništva u odnosu na LJ i VJ, ali ne iz razloga koje prvostupanjski sud daje u točki 12. i 19. obrazloženja, jer s obzirom na učinak pravomoćnosti te presude (članak 333. stavak 1. ZPP), u ovom postupku nije moguće ocjenjivati njezinu pravilnost i zakonitost, pa niti zašto je prihvaćeno priznanje zahtjeva bez dokaza o sljedništvu, kao i time što je presuda, kako to proizlazi iz iste, donesena na temelju članka 333. stavak 1. ZPP dakle, isključivo zbog priznanja tužbenog zahtjeva, te ne potječe iz kontradiktornog parničnog postupka.

14. Međutim, tužiteljice s pravom ukazuju u žalbi da je izreka navedene pravomoćne presude na temelju priznanja pravno relevantna činjenica. Stoga prema samom pojmu pravomoćnosti, tu činjenicu treba smatrati istinitom i nije moguće dokazivati i osporavati suprotno od sadržaja izreke predmetne presude, pa niti u ovom postupku. Međutim, pri tome tužiteljice ispuštaju iz vida da navedena presuda nema pravni učinak prema njima kao trećim osobama koje nisu sudjelovanje u postupku u kojem je presuda donesena, pa ovaj i postupak P-10193/07 nemaju značaj parnice među istim strankama (članak 333. stavak 2. ZPP), nastavno čemu izreka navedene presude sama za sebe nije dokaz o spornoj pasivnoj legitimaciji tuženika u ovom postupku u odnosu na upisane suvlasničke dijelove navedenih suvlasnika, kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud. Nastavno tome, protivno navodima žaliteljica, neodlučna je okolnost da su tuženici u postupku P- 10193/07 priznali pravno sljedništvo između istih upisanih suvlasnika i sebe, a u ovom postupku to osporavaju. Stoga, kako nema dokaza o pravnom slijedu između tuženika i u zemljišnoj knjizi upisanih suvlasnika, niti po osnovi nasljeđivanja niti pravni slijed proizlazi iz kupoprodajnog ugovora od 18. kolovoza 1941. niti su tuženici upisani u tim suvlasničkim udjelima, imajući u vidu da su tuženici odnosno njihovo prednici, sukladno naprijed navedenom, upisani u zemljišnoj knjizi neovisno od predmetnog ugovora na preostalom suvlasničkom dijelu od 16/48 o kojem će biti odlučeno konačnom presudom), na pravilnost i zakonitost navedene djelomične presude nije od utjecaja okolnost na koju tužiteljice dalje ukazuju u žalbi da su obje katastarske čestice odnosno ona iz postupka P-10193/07 i sporna iz ovog, bile upisane u istom zk. ul. navedene k.o. u korist istih upisanih suvlasnika i da su parcelacijom (diobom) obje nastale od površine iste kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nakon čega je kč. br. [katastarska čestica] otpisana iz predmetnog u novi zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o., a sporna iz ovog postupka ostala u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dalje upisana na tuženicima odnosno njihovim prednicima u dijelu od 16/48, jer to može biti od utjecaja na preostali dio zahtjeva o kojem će biti odlučeno konačnom presudom, a ne i sporni o kojem je odlučeno predmetnom djelomičnom presudom.

15. Kako tužiteljice, unatoč prigovoru tuženika na okolnost pravnog sljedništva u odnosu na navedene suvlasnike, od čega ovisi njihova pasivna legitimacija, nisu predložile izvođenje niti jednog drugog dokaza osim pregleda navedene presude, te kako je teret dokazivanja te sporne činjenice na tužiteljicama u smislu članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP, primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP) pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da ta činjenica nije dokazana, na čemu zakonito temelji ocjenu o neosnovanosti kako glavnog tako i podrednog zahtjeva u odnosu na 32/48 dijela upisana u njihovu korist. Pri tome imajući u vidu, kao to pravilno zaključuje prvostupanjski sud i da uknjiženi suvlasnici, u ovom postupku, nisu jedinstveni i nužni suparničari u smislu članka 201. ZPP, jer svatko od njih može samostalno raspolagati svojim idealnim dijelom sukladno članku 37. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), slijedom čega je o predmetnom suvlasničkom dijelu, prvostupanjski sud mogao odlučiti djelomičnom presudom odbijajući zahtjev u tom dijelu, dok će o preostalom suvlasničkom dijelu sporne nekretnine od 16/48 odlučiti konačnom presudom u nastavku postupka.

16. Zbog svega navedenog, budući nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužiteljica valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke, jer ne ovisi od konačne odluke i konačnog uspjeha stranaka u postupku, temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, a zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti jer s podnesenom žalbom nisu uspjele (članak 154. stavak 1. ZPP), dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu jednako trebalo odbiti budući da ta parnična radnja nije bila potrebna radi odlučivanja o žalbi (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi članka 359. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku 3. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić