Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-410/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Andrei Boras-Ivanišević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-1826/2023-21 od 03. studenog 2025., dana 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tuženika i pobijana presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-1826/2023-21 od 03. studenog 2025.

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici s osnove razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 26. ožujka 2023. do 1. ožujka 2024. u iznosu od 1.086,58 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom te odlučeno o troškovima postupka ( točka II. izreke),

- preinačava u preostalom dijelu točke I. izreke kojim je tužiteljici dosuđena razlika plaće za svibanj 2024 u iznosu od 0,06 EUR-a i lipanj 2024. u iznosu od 0,16 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos pobliže naveden u dijelu točke I. izreke i u tom dijelu njen tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženja

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od studenog 2018.g. do rujna 2024.g. u ukupnom iznosu od 1.086,58 EUR zajedno s pripadajućom: zakonskom kamatom koja na iznos od 12,69 EUR teče od 15. siječanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 7,16 EUR teče od 15. veljača 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 5,49 EUR teče od 15. ožujak 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 7,84 EUR teče od 15. travanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 4,99 EUR teče od 15. svibanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 14,32 EUR teče od 15. lipanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 97,53 EUR teče od 15. srpanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,97 EUR teče od 15. kolovoz 2019.zakonskom kamatom koja na iznos od 15,03 EUR teče od 15. rujan 2019.zakonskom kamatom koja na iznos od 149,51 EUR teče od 15. listopad 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 129,55 EUR teče od 15. studeni 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 13,63 EUR teče od 15. prosinac 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 46,73 EUR teče od 15. siječanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 40,69 EUR teče od 15. veljača 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 26,99 EUR teče od 15. ožujak 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 22,55 EUR teče od 15. travanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 7,07 EUR teče od 15. lipanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 85,97 EUR teče od 15. srpanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 20,44 EUR teče od 15. kolovoz 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 10,82 EUR teče od 15. listopad 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 5,65 EUR teče od 15. studeni 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. travanj 2021.zakonskom kamatom koja na iznos od 25,52 EUR teče od 15. rujan 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 5,57 EUR teče od 15. prosinac 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,07 EUR teče od 15. siječanj 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 63,98 EUR teče od 15. veljača 2022.zakonskom kamatom koja na iznos od 15,14 EUR teče od 15. rujan 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 35,46 EUR teče od 15. veljača 2023.zakonskom kamatom koja na iznos od 63,20 EUR teče od 15. travanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 88,68 EUR teče od 15. svibanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 51,13 EUR teče od 15. studeni 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,06 EUR teče od 15. lipanj 2024. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,16 EUR teče od 15. srpanj 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

1.1. U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.484,20 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić, koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1.. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika te osporila navode žalbe u cijelosti i predložila žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

3.Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu dodataka na plaću za otežane uvjete rada, kao i naknada za godišnji odmor i bolovanje u ukupnom iznosu od 1.086,58 EUR-a,, u razdoblju od studenog 2018.godine do rujna 2024.

4. U sporu male vrijednosti o čemu se predmetno radi, na što upućuju odredbe članka 458. stavak 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467. stavci 1. i 2. ZPP-a).

4.1.. Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.

4.2. Suprotno navodima žalbe u konkretnom slučaju tužiteljica je podneskom 1. listopada 2024. postavila zahtjev za isplatu iznosa od 1.065,00 EUR-a potražujući za utuženo razdoblje navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos, da bi nakon provedenog financijskog vještačenja preinačila tužbu podneskom od 18. srpnja 2025., sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a, potražujući ukupno iznos od 1.086,58 EUR-a pa su utoliko neosnovani navodi žalbe kako se u konkretnom slučaju radi o uvjetima djelomičnog povlačenja tužbe čemu se tuženik izričito protivio , pa time i povredi odredaba članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 193. stavak 2. ZPP- a

5. U ovom stadiju postupka nije bilo sporno da je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove radnog mjesta pomoćne radnice, radeći u otežanim uvjetima rada i prekovremeno.

6. Sporno je u postupku između stranaka valjalo raspraviti i utvrditi pripada li tužiteljici pravo na utužene dodatke i za razdoblje prekovremenog rada sukladno Kolektivnom ugovoru, te posljedično tomu i je li tuženik pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici naknadu za godišnji odmor i bolovanje.

7. Naime, u utuženom razdoblju radni odnos tužiteljice reguliran je Zakonom o radu (NN, 127/17 i 98/19), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, dalje: Dodatak I. KU), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18, dalje KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 35/19; u daljnjem tekstu: Dodatak I.) kojim je ugovoreno je da će se KU/2018 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019., Izmjenom Dodatka I. KU/2018 („Narodne novine“, broj 78/19) do 31. listopada 2019. a Dodatkom II. KU/2018 („Narodne novine“, broj 92/19; dalje: Dodatak II.) do 31. prosinca 2022. Odredbom članka 21. Dodatka II. izmijenjena je odredba članka 55. KU/2018 na način da je propisan zbog posebnih uvjeta rada dodatak u visini od 28% i na koncu Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17).

8. Tako je odredbom čl. 47. KU/13 te čl. 45 KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

9. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, odnosno čl. 53. TKU/17, i čl. 49 KU/18 propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. Sukladno navedenim odredbama, tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo.

10. Odredbom čl. 57. t.1. KU/13 i čl. 55. st. 1 KU/18 propisano je da tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće za 25% (otežani uvjeti rada). Odredba čl. 59.a Dodatka I KU, koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. propisuje da iznimno od čl. 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

11. Čl. 81. ZR-a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Čl. 36. KU/13 propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

12. Odredbom čl. 58. st. 2. TKU/17 je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja od 42 dana pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

13. S obzirom da je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove u otežanim uvjetima rada, pa joj sukladno čl. 94. ZR/14 pripada pravo na povećanu plaću.

14. Sud prvog stupnja je tako osnovom valjano provedenog dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku dipl. oec. Ivana Buljana, na temelju evidencije o radnome vremenu tužiteljice i obračunske liste plaća, utvrdio kako je ukupan iznos dodataka na plaću (za otežane uvjete rada, kao i posljedično naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana,) koje tuženik nije isplaćivao tužiteljici u utuženome razdoblju,. iznosio ukupno bruto 1.086,58 EUR-a ( specificirano po mjesecima prema koloni 18 pripadajuće Tablice br.2.) .

15. Kako je tužiteljica upravo navedi iznos i potraživala osnovom sukladno nalazu vještaka podneskom od 18. srpnja 2025., koliko je istoj i dosuđeno pobijanom presudom uz pripadajuće zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) te Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22) to su neosnovani navodi žalbe o prekoračenju tužbenog zahtjeva i počinjenoj bitnoj povredi postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a. Naime, suprotno navodima žalbe, temeljem odredbe članka 190.stavak 2. ZPP-a dopuštena je preinaka tužbe povećanjem postavljenog tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

16. Osnovano, međutim, tuženik žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude u dijelu kojim je tužiteljici priznata ova naknadu za razdoblje nakon prestanka važenja odredaba KU-a. Naime, prema javno dostupnim podacima o vremenskom važenju Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja bio je zaključen s vremenskim važenjem do 31. prosinca 2022. Stoga su dana 30. prosinca 2022. Vlada Republike Hrvatske te Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske zaključili Dodatak IV. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kojim se važenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatka I., Dodatka II. i Dodatka III. produljilo do 25. ožujka 2022.. Nakon toga uslijedila je produžena primjena pravnih pravila sadržanih u Kolektivnom ugovoru, a ista je trajala do 25. lipnja 2023. da bi 15. ožujka 2023. započeli pregovori o sklapanju novog granskog kolektivnog ugovora, no isti nisu dovršeni do isteka produžene primjene pravnih pravila sadržanih u Kolektivnom ugovoru. Stoga je Odlukom Vlade od 21. lipnja 2023. osigurana primjena svih materijalnih i nematerijalnih prava zaposlenika ostvarenih temeljem Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (n/n 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23) čije važenje je isteklo. No, 20. ožujka .2024. godine Vlada RH donijela je Odluku o produljenju primjene odredbi o materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora (n/n 35/24) čijom točkom V. se radnicima priznaju sva prava predmetnog ugovora u istoj visini i opsegu počev od 01.ožujka .2024. godine osim prava iz članaka 45., 46., 55, 5., 57., 58 i 58a., koji normiraju upravo isplatu dodataka na plaću (Uvećanja plaća s osnova posebnih uvjeta rada.) što znači da se navedenom odlukom Vlade RH ne produljuje.

17. Stoga je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo dosudivši tužiteljici pravo na utuženu isplatu na ime dodatka na plaću za razdoblje od 1. ožujka 2024. Naime, pravo na isplatu svih vrsta dodataka na plaću i uvećanja plaća s osnova posebnih uvjeta rada regulirano je upravo Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (n/n 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23), čije važenje je nekoliko je puta produživano sklapanjem dodataka, zadnji puta Dodatkom IV (n/n 3/23) kojim je njegovo važenje produženo, suprotno navodima žalbe do 1. ožujka 2024.pa je stoga u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se potražuje isplata ovih dodataka nakon 1. ožujka 2024.. godine pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti kao neosnovan.

17. Dakle, ispitujući prvostupanjsku presudu, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitna povreda odredbi iz članka 354. stavak 2. točke 11. i 12. ZPP-a, na koje se u žalbi posebno poziva tuženik.

18. Slijedom naprijed izloženog, djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika pobijanu presudu suda prvog stupnja je valjalo preinačiti u ovom dijelu te zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbiti kao neosnovan temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu pobijanu presudu valjalo potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.

19. Iako je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući da se po ocjeni ovoga suda radi o neznatnom neuspjehu tužiteljice temeljem odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Pri tome neosnovano pravilnost primjene prava prvostupanjskog suda radi njegove odluke da dosuđeni iznos parničnog troška tuženik isplati na bankovni račun punomoćnika tužiteljice – odvjetnika, za navesti je kako je odredbom članka 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a propisano je da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći „od protivne stranke primiti dosuđene troškove.“ Iz punomoći koju je tužiteljica izdala punomoćniku, Martini Radić Šunjić, odvjetnci u Splitu, za zastupanje u ovom postupku, jasno je navedeno kako ga je ovlastila „da prima novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde“. Dakle, prvostupanjski sud pravilno primijenio pravo kada je naložio tuženiku da suprotno navodima žalbe pravilno obračunati parnični trošak temeljem Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.) sukladno Tbr. 7. toč.1., te Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. i 3., u ukupnoj visini od 1.484,20 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama (koji je dosuđen tužiteljici) isplati baš na bankovni račun njezinog punomoćnika - odvjetnika, a kako je to točno navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja.

20. Kako parnični trošak tužiteljice sastava odgovora na žalbu tuženika nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, to je njen zahtjev za naknadu parničnog troška u valjalo odbiti kao neosnovan, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu, 3. ožujka 2026

Sutkinja

Andrea Boras-Ivanišević