REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1088/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja Učilišta Janus, Osijek, Gundulićeva 5/III, OIB: 76641648074, kojeg zastupa ravnateljica SNN, a istu opunomoćenica Sibila Jagar Marčik, odvjetnica u Osijeku, Kapucinska 28, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ureda za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije, Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 91547293790, kojeg zastupaju službene osobe SN i BN, radi financijske korekcije, 03. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje Odgovora Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ureda za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije, KLASA: 102-06/19-04/190, URBROJ: 344-156/5-23-61 od 16. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadnom troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Aktom tuženika, označenim u točki I. izreke presude, odbijen je prigovor tužitelja od 24. travnja 2023.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako se temeljem Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava ,,Znanjem i inovacijama prema rastu konkurentnosti turizma kontinentalne Hrvatske" Kodni broj UP.02.2.2.03.0053 u okviru prioritetne osi 2 "Socijalno uključivanje" Europskog socijalnog fonda Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. - 2020., Poboljšanja pristupa ranjivih skupina tržištu rada u sektoru turizma i ugostiteljstva, broj poziva UP.02.2.2.03, sklopljenog između Ministarstva turizma, Posredničkog tijela razine 1 (PT1), i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Posredničkog tijela razine 2 (PT2), zajednički obuhvaćeni pojmom PT-ovi, s jedne strane, i Korisnika bespovratnih sredstava iz Europskog socijalnog fonda - Učilišta Janus s druge strane, provodio projekt ,,Znanjem i inovacijama prema rastu konkurentnosti turizma kontinentalne Hrvatske" (Kodni broj UP.02.2.2.03.0053. od 23. travnja 2019. do 23. travnja 2021.

2.1. Tužitelj je u cijelosti i u svim Ugovorom određenim rokovima izvršio sve obveze po sklopljenom Ugovoru i prijavljenom i odobrenom projektu. Suprotno tome, tuženik kao ugovorno tijelo nije izvršio svoje obveze određene Ugovorom, nije se pridržavao odredbi ugovora i zadanih rokova, nije se pridržavao Smjernica o upravljanju nepravilnostima za provedbu Europskih socijalnih fondova. Tuženik se nije pridržavao ni europskog ni nacionalnog zakonodavstva, Pravila i Uredbi EU u provedbi Ugovora, ni Zakona o općem upravnom postupku, niti Ustava RH.

2.2. Tužitelj je u projektnom prijedlogu prijavio da će razviti i provesti 4 programa: izraditi i provesti 2 verificirana programa - osposobljavanje za jednostavne poslove u zanimanju slastičar i osposobljavanje za sommeliera i izraditi i provesti 2 programa: osposobljavanje za jednostavne poslove u zanimanju konobar i jednostavne poslove u zanimanju kuhar. Tuženik je prihvatio tužiteljev projektni prijedlog i donio odluku o financiranju projekta. Tužitelj je, odmah nakon sklapanja ugovora započeo sa provođenjem projekta i provodio ga kroz vrijeme od 2 godine. Tužitelj je, u skladu sa projektnim prijedlogom koji je usvojen, izradio i proveo 2 verificirana programa - osposobljavanje za jednostavne poslove u zanimanju slastičar i osposobljavanje za sommeliera; proveo nastavu iz ta 2 programa i izradio i proveo druga 2 programa: osposobljavanje za jednostavne poslove u zanimanju konobar i jednostavne poslove u zanimanju kuhar. Dakle, tužitelj je dva programa (slastičar i sommelier) verificirao i proveo, a dva postojeća programa (kuhar i konobar) razvio - unaprijedio i uskladio s relevantnim Uputama za prijavitelje, te proveo. Tužitelj je u cijelosti poštovao 30% teorije i 70% praktične nastave i vježbi u korist praktičnog dijela kako je navedeno u Ugovoru i Uputama za prijavitelje, te popratnim dokumentima koji su služili za pripremu i provedbu projekta (Odgovori na pitanja). Tužitelj je navedene programe uskladio i sadržajno i metodološki i satnicom sa zahtjevima iz Ugovora i Uputama za prijavitelje, te popratnim dokumentima koji su služili za pripremu i provedbu projekta (Odgovori na pitanja), a njegovi predavači i mentori su tako razvijene, unaprijeđene, usklađene i sukladno tome povećane satnice posebno praktične nastave, uz posebno prilagođene sadržaje za ranjivu skupinu, provodili za dva programa osposobljavanja: Jednostavni poslovi u zanimanju kuhar i Jednostavni poslovi u zanimanju konobar.

2.3. Poseban fokus je bio na usklađenosti sa specifičnim ciljem Poziva: 1. Poboljšanje stručnih i pedagoških vještina i znanja stručnjaka iz turističko-ugostiteljskog sektora, odnosno predavača i mentora; 2. Stjecanje stručnih znanja ranjivih skupina potrebnih za rad u sektoru turizma i ugostiteljstva kroz razvoj i provedbu programa osposobljavanja i/ili usavršavanja te organiziranu praktičnu nastavu na radnom mjestu kod poslodavaca; 3. Stjecanje općih kompetencija i mekih vještina (poput vještina komunikacije, elementarne pismenosti, proaktivnog stava i profesionalnog ponašanja, poduzetništva, gostoljubivosti i multikulturalnosti) ranjivih skupina kroz razvoj i provedbu programa osposobljavanja i/ili usavršavanja te organiziranu praktičnu nastavu na radnom mjestu kod poslodavaca.

2.4. Upravo na navedenom se temeljio projekt i njegova provedba, a s obzirom da projektnu prijavu i provođenje projektnih aktivnosti provedbena tijela nisu komentirala niti osporila, tužitelj nije ni mogao postupati drugačije. Osnova za navedeno (da dva programa nije potrebno verificirati) sadržana je u „Odgovorima-na-postavljena-pitanja- br.-1-19.04.2017.“ Dakle, tužitelj je, provodeći navedene programe kroz vrijeme od 23. travnja 2019. do 23. travnja 2021. postupao u cijelosti u skladu sa prijavljenim projektom i u skladu sa sklopljenim ugovorom. Tužitelj je tuženiku u sklopu ZNS-ova dostavljao izvještaje, dokumente, nastavne planove, dnevnike rada, imenike, dnevnike, matične knjige i uvjerenja o osposobljenosti, u zadanim rokovima i bez odgode.

2.5. Isplata bespovratnih sredstava odvijala se u etapama. Obveza tužitelja bila je redovito i u skladu sa odredbama članka 16. dostavljati tuženiku Zahtjeve za nadoknadom sredstava. Tužitelj je u cijelosti postupao prema navedenim odredbama Ugovora i tuženiku dostavljao Zahtjeve za nadoknadu sredstava. Sukladno članku 16.3. Ugovora, troškove navedene u Zahtjevima za naknadom sredstava provjerava i potvrđuje tuženik u roku od 45 dana od primitka istog. Vrijeme potrebno za dostavu dodatnih informacija, dokumentacije ili pojašnjenja od Korisnika ne utječe na tijek roka unutar kojeg tuženik provjerava Zahtjev za nadoknadom sredstava. Sukladno članku 16.5. Ugovora, troškove navedene u Završnom zahtjevu za nadoknadom sredstava provjerava i potvrđuje tuženik u roku od 60 dana od dana primitka istog. Vrijeme potrebno za dostavu dodatnih informacija, dokumentacije ili pojašnjenje od Korisnika ne utječe na tijek roka unutar kojeg tuženik provjerava Završni zahtjev za nadoknadom sredstava.

2.6. Tužitelj je tuženiku 12. kolovoza 2019. podnio prvi Zahtjev za nadoknadom sredstava (ZNS). Tuženikova obveza bila je donijeti odluku o navedenom ZNS-u najkasnije do 26. rujna 2019. Tuženik je tek 6. travnja 2020. odobrio prvi Zahtjev za nadoknadom sredstava (ZNS), odnosno više od 6 mjeseci kasnije u odnosu na rok iz Općih uvjeta ugovora o bespovratnim sredstvima. Drugi ZNS tužitelj je podnio 6. studenog 2019. Tuženikova obveza bila je donijeti odluku o navedenom ZNS-u najkasnije do 21. prosinca 2020. Tuženik je tek 20. svibnja 2020. odobrio drugi Zahtjev za nadoknadom sredstava (ZNS), odnosno 5 mjeseci kasnije u odnosu na rok iz Općih uvjeta ugovora o bespovratnim sredstvima. Tužitelj je tuženiku podnio treći ZNS 7. veljače 2020. Tuženikova obveza bila je donijeti odluku o navedenom ZNS-u najkasnije do 22. ožujka 2020., a o navedenom je donio odluku tek 6. srpnja 2020., odnosno tri i pol mjeseca kasnije. Tužitelj je tuženiku podnio četvrti ZNS 8. svibnja 2020. Tuženikova obveza bila je donijeti odluku o navedenom ZNS-u najkasnije do 15. lipnja 2020., a o navedenom je donio odluku tek 24. rujna 2020., odnosno tri i pol mjeseca kasnije. Tužitelj je tuženiku podnio peti ZNS 10. kolovoza 2020. Tuženikova obveza bila je donijeti odluku o navedenom ZNS-u najkasnije do 24. rujna 2020., te je navedenog dana i donio odluku. Tužitelj je tuženiku podnio šesti ZNS 10. studenog 2020. Tuženikova obveza bila je donijeti odluku o navedenom ZNS-u najkasnije do 25. prosinca 2020., a o navedenom je donio odluku tek 3. veljače 2021., odnosno jedan i pol mjesec kasnije. Tužitelj je tuženiku podnio sedmi ZNS 9. ožujka 2021. Tuženikova obveza bila je donijeti odluku o navedenom ZNS-u najkasnije do 24. travnja 2021., a o navedenom je donio odluku tek 6. prosinca 2021., odnosno sedam i pol mjeseci kasnije. Dan završetka projekta Znanjem i inovacijama prema rastu konkurentnosti turizma kontinentalne Hrvatske bio je 23. travnja 2021. Tužitelj je tuženiku podnio Završni ZNS 27. svibnja 2021. Tuženikova obveza bila je donijeti odluku o navedenom ZNS-u najkasnije do 26. srpnja 2021., a o navedenom je donio odluku tek 3. ožujka 2022., odnosno sedam i pol mjeseci kasnije.

2.7. Nakon završetka projekta, protivno odredbama Ugovora, tuženik 8. studenog 2021. dostavlja tužitelju Obavijest o utvrđenoj nepravilnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za troškove podnesene u okviru ZNS-a br. 6, u iznosu od 55.858,87 HRK, 9 mjeseci nakon odobrenog ZNS-a, odnosno 11 mjeseci kasnije od propisanog isteka roka iz Općih uvjeta ugovora o bespovratnim sredstvima i 6,5 mjeseci nakon završetka provedbe projekta.

2.8. Iz navedenog je razvidno da je tuženik u provođenju sklopljenog ugovora koji obvezuje i tužitelja i tuženika kršio odredbe Ugovora, zadane rokove, odredbe Smjernica o upravljanju nepravilnostima za provedbu Europskih socijalnih fondova, odredbe europskog i nacionalnog zakonodavstva, Pravila i Uredbe EU u provedbi Ugovora, Zakon o općem upravnom postupku, te Ustav RH.

2.9. Tuženik tužitelju nije dostavljao Odluke koje je donosio u svezi provedbe upravnog ugovora i projekta, a kojim Odlukama je odlučivao o pravima i obvezama tužitelja, a koje odluke su akti na koje tužitelj ima pravo ulaganja propisanih pravnih lijekova. Tužitelju nisu dostavljene slijedeće odluke: 1. Odluka o nepravilnosti, klasa: 052-04/21- 01/239, Ur.broj: 344-127/1-21-03 – datum donošenja Odluke Učilištu Janus nije poznat (ova odluka unatoč stalnim zahtjevima tužitelja za dostavu odluka nikada nije dostavljena tužitelju), 2. Odluka o nepravilnosti, klasa: 052-04/23-01/67, urbroj: 344- 219/1-23-03.

2.10. Tužitelj je tijekom provedbe projekta od tuženika višekratno i ponavljano tražio dostavljanje odluka i dokumentacije. Odgovor tuženika na navedene zahtjeve je glasio da su to interni dokumenti provedbenog tijela, te da ih neće dostavljati. Tužitelj je od tuženika ponovljeno 18. travnja 2023. zahtijevao dostavu Odluke klasa: 05204/23- 01/67, urbroj: 344-219/1-23-03, te 20. travnja 2023. od osoba za kontakt tuženika BN i HN. Tuženik je odgovorio da je navedena odluka Interni dokument tuženika. Tužitelj je tuženiku podnio prigovor ističući da Odluke, posebno one o financijskim obvezama i korekcijama, ne mogu biti interni dokumenti, te ih je prema pravu na pristup informacijama zahtijevao od tuženika (od BN, osobe koja je vodila tužiteljev projekt kod tuženika). Tuženik je uputio tužitelja na javljanje službenicima za informiranje u HZZ-u. Tužitelj se obratio Službi za informiranje tuženika 21. travnja 2023. S obzirom na šutnju tuženika, tužitelj je 15. svibnja 2023. podnio zahtjev Povjereniku za informiranje Republike Hrvatske tražeći isti dokument. Tek nakon traženja Povjerenika za informiranje RH, tuženik je tužitelju 7. lipnja 2023 . dostavio općenit odgovor na pitanje o dostavljanju odluke klasa: 052-04/23-01/67, urbroj: 344-219/123-03, i priložio Odluku o odobravanju Smjernica o upravljanju nepravilnostima za provedbu ESF Ministarstva financija RH, te naveo:„ …Odluka kojom se odobravaju Smjernice o upravljanju nepravilnostima za provedbu Europskog socijalnog fonda KLASA: 011-01/21-04/16, URBROJ: 513-08-08-21-1 od 15. travnja 2021. Navedenim dokumentom izrijekom je propisano: Odluka o nepravilnosti mora sadržavati sljedeće informacije: utvrđeno činjenično stanje, dokaze na kojima se takvo utvrđenje temelji, pravni temelj na kojem se temelji odluka, te detaljno obrazloženje koje, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, upućuje na nužnost utvrđivanja nepravilnosti te shodno tome pripadajuće financijske korekcije i/ili privremene mjere i/ili mjere povrata. Također, u Odluci se mora navesti i uputa o pravnom lijeku te se, ako je u projektu utvrđeno više nepravilnosti, utvrđuje jasna podjela i sva neophodna obrazloženja u odnosu na svaku utvrđenu nepravilnost.“ Tužitelj je ponovljeno zahtijevao dostavu tražene odluke, te je tuženik 14. lipnja 2023. konačno dostavio Odluku o nepravilnosti, klasa: 052-04/23-01/67, urbroj: 344-219/1-23-03 s datumom nastanaka 08. ožujka 2023.

2.11. Iz navedenog postupanja tuženika i pobijane Odluke vidljivo je da je tuženik prilikom donošenja i dostavljanja Odluka prema tužitelju počinio niz povreda zakona, ugovora, smjernica i podzakonskih akata (povrijedio je pravila o rokovima donošenja odluka i dostave odluka, povrijedio je pravila o utvrđivanju činjeničnog stanja, povrijedio je pravila o detaljnom obrazloženju i opisima nepravilnosti, o pravnim temeljima i pravnim lijekovima...) te ilustrira način na koji je tuženik postupao sa tužiteljem kao korisnikom sredstava EU u navedenom projektu te kršio načela, dokumente i smjernice pri provedbi projekta. S obzirom da pobijana Odluka ne sadrži formalne dijelove - propisane informacije određene Smjernicama o upravljanju nepravilnostima za provedbu Europskog socijalnog fonda, ne sadrži uputu o pravnom lijeku, odluka je nezakonita i neosnovana, te ju treba poništiti odnosno oglasiti ništavom.

2.12. Tužitelj je 27. travnja 2023. tuženiku i drugim nadležnim tijelima (Čelniku Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Čelniku tijela Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ureda za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije, Upravljačkom tijelu za Operativni program „Učinkoviti ljudski potencijali” 2014.-2020.: Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava, Komisiji za odlučivanje o prigovorima, Upravi za upravljanje operativnim programima Europske unije, i Čelniku Ministarstva turizma RH) preporučeno poštom s povratnicom podnio prigovore zbog neispunjavanja ugovornih obveza javnopravnog tijela (Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ureda za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije, Posredničkog tijela razine 2, PT2); zbog povrede pravila o obavješćivanju o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava; zbog povrede prava iz čl. 156. Zakona o općem upravnom postupku, te zbog nezakonitog postupanja javnopravnog tijela (Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ureda za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije, Posredničkog tijela razine 2, PT2) u provedbi ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.13. Tuženik je 19. lipnja 2023. dostavio tužitelju odluku/očitovanje o prigovorima KLASA: 102-06/19-04/190, UR.BROJ: 344-156/5-23-61 od 16. lipnja 2023. Tužitelj ovom tužbom traži poništenje / oglašavanje ništavim tuženikove odluke o prigovoru, odnosno tuženikov odgovor na prigovor, klasa: 102-06/19-04/190, urbroj: 344-156/5- 23-61 od 16. lipnja 2023.

2.14. Tužitelj je prigovor izjavio: 1. zbog neispunjavanja ugovornih obveza od strane tuženika - javnopravnog tijela, protupravnog postupanja, nepoštovanja rokova i nedostavljanja odluka i dokumenata pozivajući se na članak 23. točku 1. Ugovora, na postojanje odgovornosti tuženika (posredničkog tijela) u odnosu na obradu, provjeravanje i potvrđivanje Zahtjeva za odobrenjem sredstava u Ugovorom određenim rokovima, odnosno za nastalu štetu Korisniku koja je posljedica ili namjernog postupanja ili krajnje nepažnje tuženika. Tuženik je svojim nezakonitim postupanjem, protivno ugovorom i zakonom određenih rokova, prvo odobravanjem Zahtjeva za nadoknadom sredstava 6. više od dva mjeseca kasnije od određenog roka, te naknadnim poništenjem odobrenja devet mjeseci kasnije od izvršenog odobrenja i 6 i pol mjeseci nakon završetka projekta, tužitelju počinilo direktnu i namjernu štetu, jer da je tuženik svoj posao obavljao zakonito, u rokovima i u skladu s ugovorom, tužitelj bi za vrijeme trajanja i provođenja projekta mogao pravovremeno reagirati te uskladiti svoje projektne aktivnosti u skladu sa naputcima i zahtjevima tuženika. Tužitelj je tuženiku podnio treći ZNS 7. veljače 2020. Tuženikova obveza bila je donijeti odluku o navedenom ZNS-u najkasnije do 22. ožujka 2020., a o navedenom je donio odluku tek 6. srpnja 2020., odnosno tri i pol mjeseca kasnije. Na ovaj način je tužitelju počinjena šteta u iznosu od 41.495,66 EUR (312.649,08 HRK), te u iznosima od 55.858.87 HRK i 46.174,11 HRK. Šteta koju je tuženik učinio tužitelju u iznosu od 41.495,66 EUR (312.649,08 HRK), predstavlja financijsku korekciju tuženika koji je tužitelju umanjio konačan iznos financiranja za 20% za neostvarivanje minimalne ciljane vrijednosti 40 za pokazatelj „COOI Nezaposleni, uključujući dugotrajno nezaposlene", koju tuženik neosnovano potražuje od tužitelja. Tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete zbog nezakonito nepriznatih iznosa iz ZNS 7 od 55.858.87 HRK i 46.174,11 HRK kojim su se provodili programi osposobljavanja kuhar i konobar.

2.15. Tužitelj je prigovor izjavio: Zbog povrede pravila o obavještavanju o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava, Kod subordiniranih ugovora (kakav je sklopljen među strankama) ugovorne strane nemaju jednak položaj već se nalaze u odnosu podređenosti i nadređenosti. Javni interes zbog kojeg se ugovor sklapa opravdanje je činjenice jače pravne pozicije jedne strane. Ovlastima koje proizlaze iz nadređenog položaja posrednička (javnopravna) tijela mogu se koristiti u samom izvršavanju ugovora, ali i kao sankcijom za neuredno ispunjavanje ili neispunjavanje ugovornih obveza druge strane. Takav odnos ima i drugu stranu jer posrednička tijela imaju i veće obaveze, a ne samo prava. Te su obveze usmjerene na davanje točnih i pravodobnih informacija i na upućivanje korisnika prema ostvarivanju cilja projekata strogim, ali svrhovitim nadzorom. Zbog svega navedenog posrednička tijela su se tijekom postupka dodjele, ali i provedbe projekta dužna pridržavati određenih načela definiranih i važećim propisima RH i pravnom stečevinom Europske unije. S obzirom na pobijane odluke tuženika (posredničkog tijela), očito je da se tuženik nije pridržavao tih načela, i tako značajno oštetio tužitelja. Tuženik tužitelju nije dostavljao Odluke koje je donosio u svezi provedbe upravnog ugovora i projekta, a kojim Odlukama je rješavao o pravima i obvezama tužitelja, a koje odluke su pojedinačni upravni akti na koje tužitelj ima pravo ulaganja propisanih pravnih lijekova. Tužitelju nisu dostavljene slijedeće odluke: Odluka o nepravilnosti, KLASA:052-04/21-01/239, URBROJ: 344- 127/1-21-03 – datum donošenja Odluke Učilištu S nije poznat i Odluka o nepravilnosti KLASA: 052-04/23-01/67, URBROJ: 344-219/1-23-03, (datum donošenja odluke tužitelju nije bio poznat sve do lipnja 2023.). Kako Odluke nisu interni akti jer se njima rješava o pravima i obvezama tužitelja, te da na navedene odluke kao pojedinačne upravne akte tužitelj ima pravo ulaganja zakonom propisanih pravnih lijekova, smatramo da je tuženik povrijedio pravila o obavještavanju o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava. Postupak dodjele bespovratnih sredstava provodio se u tri faze po redoslijedu kako slijedi: 1. Administrativna provjera (zaprimanje, registracija i administrativna provjera); 2. Procjena kvalitete (ocjenjivanje kvalitete, provjera prihvatljivosti prijavitelja i partnera, provjera prihvatljivosti projekta, ciljeva i projektnih aktivnosti, i provjera prihvatljivosti izdataka): 3. Donošenje Oduke o financiranju (donosi se za projekte koji su uspješno prošli postupak dodjele bespovratnih sredstava). Tijekom provedbe faze procjene kvalitete nadležno tijelo, Hrvatski zavod za zapošljavanje, osnovao je Odbor za odabir projekata i vršio ocjenjivanje projektnih prijedloga prema kriterijima odabira na temelju definirane metodologije kriterija odabira i sukladno pitanjima za kvalitativnu procjenu, te provodio provjeru prihvatljivosti prijavitelja i partnera, prihvatljivosti projekta, prihvatljivosti ciljeva projekta, projektnih aktivnosti i provjeru prihvatljivosti izdataka. Projekt je dobio prolaznu ocjenu i nije bilo komentara na programe.

2.16. Dakle, u fazama prije početka provedbe projekta postojala je mogućnost da se ukaže na važnost razvoja programa i kriterije ili određenu metodologiju. Izostalo je, kao i postojanje uputa za metodologiju, osim naznake kako program mora imati više od 120 sati i omjer satnice u korist vježbi i praktične nastave 30/70%, što je tužitelj zadovoljio u sva 4 programa, te da program ne mora biti verificiran, kao što je slučaj s dva programa. Da je nadležno tijelo - tuženik pravovremeno reagirao komentarima na metodologiju razvoja programa, ili čak nakon slanja ZNS 6 - 10. studenog 2020., dakle u roku od 45 dana kakva im je bila obaveza, tužitelj bi imao dovoljno vremena do kraja projekta za eventualne dopune i ispravke programa prema uputama tuženika.

2.17. Tužitelj je primijenio metodologiju izrade programa u obrazovanju odraslih osoba za Jednostavne poslove u zanimanju kuhar i konobar temeljenu na Kurikulumskom poučavanju i poravnavanju koje kaže: „Pristup poučavanju temeljen na ishodima učenja naglašava da je već u fazi planiranja kurikuluma izuzetno važno dobro odrediti ishode učenja, odnosno, odrediti što će studenti/polaznici biti u stanju učiniti nakon što ispune sve obveze i zahtjeve određenog kolegija.“ Međutim, koliko god dobro definirali ishode učenja, ukoliko ne uskladimo način poučavanja (metode poučavanja) s očekivanim ishodima koje želimo postići, kao i načine provjere njihove ostvarenosti (metode vrednovanja), proces poučavanja neće biti uspješan i neće dovesti do željenih promjena u znanju, vještinama i stavovima studenata/polaznika. Dakle, za kvalitetu obrazovnog procesa nužna je usklađenost planiranih ishoda (u terminima razine kognitivnih procesa i vrsta znanja) s načinom poučavanja i vrednovanja njihove ostvarenosti – ovaj se proces naziva kurikulumsko (konstruktivno) poravnanje (engl. constructive alignment).

2.18. Kako su tužiteljevi radnici - osobe koje su pisale projekt pedagoško i andragoško obrazovani, a što je važno za rad s odraslima, kod pisanja projektne prijave kao i kod provedbe, služile su se navedenim poravnavanjem i kod razvoja programa, ishoda i temeljnih vještina za Jednostavne poslove, fokus su stavili na to da se ranjivim skupinama omogući odgovarajuća primjena znanja i vještina kroz proces vježbanja i praktične nastave, koju satnicu su povećali. Imajući u vidu da je jednostavnim zanimanjima gdje su ishodi u psihomotornoj domeni i gdje polaznici stječu psihofizičke vještine za određeno područje (kuharstva ili konobarenja) nije moguće zanemariti vještine i vježbanje jednostavnih radnji i procesa ključne za ova zanimanja niti dodavati nove, jer je u pitanju jednostavno zanimanje. Tužitelj je fokus stavio upravo na razvoj praktičnih vještina u zanimanju, a što je tuženiku i dokazivao tijekom provedbe i kasnijih sporenja s ugovornim tijelima, a podlogu za navedeno temeljio je na uputama za prijavitelje koje naglašavaju važnost praktičnog rada.

2.19. U odnosu na prigovor tužitelja zbog neispunjavanja ugovornih obveza od strane tuženika - javnopravnog tijela, protupravnog postupanja, nepoštovanja rokova i nedostavljanja odluka i dokumenata, zbog kojeg postupanja je tužitelju počinjena izravna šteta velikih razmjera, tuženik u Odgovoru na prigovor od 16. lipnja 2023., pozivajući se na članak 23. točku 1. Ugovora, navodi: „Također, u skladu s člankom 23.1. Općih uvjeta Ugovora, PT2 nije odgovoran za štetu koju je pretrpio Korisnik osim ako bi takva šteta nastala kao posljedica namjernog postupanja ili krajnje nepažnje, što u predmetnom postupanju nije slučaj, jer se istim ne smatra odobravanje dostavljenog Zahtjeva izvan navedenog roka zbog administrativnog opterećenja PT2.“ Krajnja nepažnja je pravni pojam koji se koristi kako bi se opisalo ponašanje koje se smatra vrlo nepažljivim ili neodgovornim, iako nema namjeru nanijeti štetu ili izazvati neželjene posljedice. Krajnja nepažnja se često koristi kao standard u građanskom pravu za utvrđivanje odgovornosti za nanesenu štetu ili kršenje obveze, a stupanj je nepažnje koja je iznad obične nepažnje. No, iz gore navedenog ponašanja tuženika u provedbi citiranog ugovora i projekta smatramo da su nepažnja i nemar bili sustavni i stalni, jer nakon što su se dogodili na početku provedbe ugovora, kašnjenja s odgovorima na ZNS 1 i ZNS 2, a nakon daljnjih kašnjenja davanja odgovora na ZNS- ove 3 do 8. i dobivanja odgovora mjesecima kasnije može se smatrati namjernom ili svjesnom radnjom, a što tuženik i potvrđuje u navodu kao ''adminstrativno opterećenje'' PT2. Odgovornost za neispunjavanje ugovornih obveza tuženika ne može se otkloniti navodom „administrativno opterećenje“, posebno kada je takvim postupanjem prouzročena šteta tužitelju. Smatramo da je tuženik postupao na način koji je toliko neodgovoran i nepažljiv da iz njega proizlazi odgovornost za učinjenu štetu tužitelju, a koja je proizašla iz njegovog postupanja, jer je tužitelj na kraju Projekta morao sam snositi troškove provedbe projekta, a koja sredstva mu zbog nepriznavanja troškova nikada nisu vraćena, te da je, zbog kašnjenja u davanju informacija i odobravanja ZNS- ova od strane tuženika, onemogućen da, za vrijeme dok se projekt provodi, izvrši izmjene projekta prema zahtjevima tuženika. Smatramo da tuženik nije osigurao jednako postupanje prema tužitelju u odnosu na druge korisnike (i partnere) bespovratnih sredstava, a što je ključno za osiguranje pravičnosti, transparentnosti i učinkovitosti procesa dodjele i upravljanja javnim sredstvima, a jer nije u skladu sa strogo određenim pravilima pravovremeno pružao podršku i informacije prema tužitelju kao sudioniku u provedbi.

2.20. Stoga tužitelj predlaže Sudu poništiti/oglasiti ništavim Odgovor na prigovor tuženika od 16. lipnja 2023. i Odluku o nepravilnosti od 8. ožujka 2023. te mu odobriti: a) Zahtjev za nadoknadom sredstava br.6. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava „Znanjem i inovacijama prema rastu konkurentnosti turizma kontinentalne Hrvatske” (Kodni broj UP.02.2a2.03.0053) u okviru prioritetne osi 2 ”SocijaIno uključivanje” Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. -2020., u cijelosti; b) Zahtjev za nadoknadom sredstava br.7. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava „Znanjem i inovacijama prema rastu konkurentnosti turizma kontinentalne Hrvatske” (Kodni broj UP.02.2a2.03.0053) u okviru prioritetne osi 2 ”SocijaIno uključivanje” Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020., u cijelosti; c) Završni zahtjev za nadoknadom sredstava Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava „Znanjem i inovacijama prema rastu konkurentnosti turizma kontinentalne Hrvatske” (Kodni broj UP.02.2a2.03.0053) u okviru prioritetne osi 2 ”SocijaIno uključivanje” Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020., u cijelosti; kao i naložiti da tužitelju izvrši obveze iz Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava ,,Znanjem i inovacijama prema rastu konkurentnosti turizma kontinentalne Hrvatske" Kodni broj UP.02.2.2.03.0053 u okviru prioritetne osi 2 "Socijalno uključivanje" Europskog socijalnog fonda Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. -2020., Poboljšanja pristupa ranjivih skupina tržištu rada u sektoru turizma i ugostiteljstva broj poziva UP.02.2.2.03, na način da mu u roku od 15 dana isplati 13.542,10 € / 102.032,98 HRK, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. srpnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve uz naknadu troškova ovog spora.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi navodima tužbe te navodi kako predmetna Odluka ne predstavlja upravni akt protiv kojeg se može voditi upravni spor. Kako u ovom slučaju nema upravnog akta u smislu Zakona o upravnim sporovima tuženik predlaže Sudu odbaciti tužbu.

3.1. Sukladno Uredbi o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem ”Ulaganje za rast i radna mjesta" (dalje: Uredba o tijelima u sustavima) Hrvatski zavod za zapošljavanje, Ured za financiranje i ugovaranje projekata Europske obavlja funkciju Posredničkog tijela razine 2 za prioritetne osi u sklopu Operativnog programa iz područja učinkovitih ljudskih potencijala „Učinkoviti ljudski potencijali”. Uloga, postupanje i zadaće tuženika prilikom dodjele i provjere provedbe ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava detaljno su regulirani Smjernicama za ESF 2014. - 2020., donesenim i odobrenim od Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (dalje: MROSP). U sklopu svojeg djelokruga posla tuženik, između ostalog, kontrolira da su projektne aktivnosti provedene u skladu sa zadanim ciljevima i prema rasporedu utvrđenom u Ugovoru odnosno odobrenim izmjenama istog te jesu li potraživani troškovi u sklopu ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava provedeni u skladu s primjenjivim pravilima, tj., sukladno točkama 10, 12 i 24 Smjernica 04. Dodatno, vezano uz cjelokupni djelokrug poslovanja tuženika potrebno je naglasiti da je sukladnost postupanja navedenog tijela, podložna kontroli i reviziji MROSP-a te posebice Agencije za reviziju sustava provedbe programa Europske unije (dalje: ARPA), čijih se nalaza tuženik u svojem radu dužan pridržavati. Naime, sukladno čl. 4 Uredbe o tijelima u sustavima pravna osoba s javnim ovlastima nadležna za poslove revizije sustava provedbe programa Europske unije jest Tijelo za reviziju, dok je sukladno članku 2. Uredbe o osnivanju Agencije za reviziju sustava provedbe programa Europske unije djelatnost Agencije revizija i ovjeravanje usklađenosti provedbe programa Europske unije u kojima su upravljanje i odgovornost preneseni na Republiku Hrvatsku s ciljevima, zadacima i postupcima utvrđenim međunarodno preuzetim obvezama Republike Hrvatske odnosno ista izrađuje i provodi strategiju i godišnje planove ovjeravanja i revizije poslovanja svih tijela zaduženih i uključenih u sustav provedbe programa Europske unije te daje preporuke za unaprjeđenje poslovanja u provedbi programa Europske unije i prati njihovu provedbu.

3.2. Sukladno Smjernicama broj 3 Dodjela bespovratnih sredstava, cilj procjene kvalitete u fazi provjere prihvatljivosti izdataka je provjera usklađenosti projektnog prijedloga s kriterijima prihvatljivosti za izdatke. Uzimajući u obzir sve financijske zahtjeve navedene u članku 4. Uputa za prijavitelje, PT2 je prilikom procjene kvalitete projektni prijedlog ocijenio opravdanim. Međutim, prihvaćanje troška u fazi provjere prihvatljivosti izdataka ne podrazumijeva i da će trošak biti prihvatljiv u provedbi bez provjere bilo kakvih dodatnih uvjeta, budući da sama prihvatljivost troška ovisi i o uvjetima predviđenim člankom 5.1. Posebnih uvjeta Ugovora, te člancima 12. i 14.6. Općih uvjeta Ugovora te svim primjenjivim propisima koji iz istih proizlaze. Na sastanku između PT2 - ovdje tuženika i Korisnika - ovdje tužitelja održanog 8. lipnja 2022., tužitelj je naveo da je bio upoznat sa svim uvjetima prihvatljivosti provedbe programa, odnosno da svi programi trebaju biti razvijeni kroz projekt, sukladno članku 8.3. Posebnih uvjeta Ugovora, te odgovora na službeno objavljene i javno dostupne odgovore na pitanja i odgovore u sklopu predmetnog poziva na dodjelu bespovratnih sredstava. Nadalje, tužitelj u svojoj nadopuni zapisnika potvrđuje da je bio u namjeri i uvjerenja da je programe razvio i razvijao ih u sklopu projekta sukladno Uputi za Prijavitelje i svim ostalim dokumentima. Slijedom navedenog, potpuno je razvidno da tuženik u postupku evaluacije nije znao niti je mogao znati da tužitelj (tada prijavitelj) ne planira razvijati program u sklopu projekta, niti ga na isto upozoriti, s obzirom da i sam tužitelj navodi da je prilikom prijave planirao razviti sporne programe u sklopu projekta.

3.3. Nadalje, prihvaćanje bilo kojeg troška u fazi provjere prihvatljivosti izdataka ne podrazumijeva da će trošak biti prihvatljiv u provedbi, budući da je proračun projekta samo procjena troškova provedbe svih projektnih aktivnosti te dodatno, budući da sama prihvatljivost troška ovisi i o uvjetima predviđenim Ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava te svim primjenjivim propisima koji iz istih proizlaze, a samu prihvatljivost troškova je moguće provjeriti tek nakon dostave Zahtjeva za nadoknadom sredstava i cjelokupne dokumentacije nastanka i plaćanja pojedinog troška

3.4. Člankom 1.2. Općih uvjeta Ugovora definirano je da se bespovratna sredstva dodjeljuju Korisniku u skladu s uvjetima utvrđenima Posebnim i Općim uvjetima Ugovora za koje je Korisnik potpisom Ugovora izjavio da ih je u cijelosti primio na znanje i prihvatio, pri čemu skrećemo pozornost na točku 1.4. Uputa za prijavitelje predmetnog Poziva iz koje proizlazi obaveza Korisnika da u okviru provedbe projekta razvije i provede programe osposobljavanja i/ili usavršavanja.

3.5. Slijedom Odgovora na Zahtjev za mirnim rješavanjem spora od 18. srpnja 2022. godine, tuženik je ponovno uzeo u razmatranje sporne programe te dodatno provjerio dostavljenu dokumentaciju i pojašnjenja pri čemu je utvrdio sljedeće činjenice: programi Jednostavni poslovi u zanimanju kuhar/ica i Jednostavni poslovi u zanimanju konobar/ica razvijeni su 2015. i 2017. godine te su odobreni od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja 13. svibnja 2019.; razlika između odobrenih programa Jednostavni poslovi u zanimanju konobar/ica i Jednostavni poslovi u zanimanju kuhar/ica i programa koji su se provodili tijekom provedbe projekta očituje se u uvećanoj satnici praktične nastave koja je brojčano vidljiva u dnevnicima rada, dostavljenim izvještajima mentora, potvrdama o osposobljavanju, dostavljenim uvjerenjima o osposobljavanju; predviđena satnica programa Jednostavni poslovi u zanimanju konobar/ica iznosi 163 sata dok satnica programa koji se provodio kroz projekt iznosi 233 sata, satnica programa Jednostavni poslovi u zanimanju kuhar/ica iznosi 180 sata dok satnica programa koji se provodio kroz projekt iznosi 240 sata; potvrde o završenom osposobljavanju/edukaciji za jednostavne poslove u zanimanju konobar/ica i Uvjerenja o osposobljavanju izdane su za sudionike s navedenom uvećanom satnicom (233 sata); potvrde o završenom osposobljavanju/edukaciji za jednostavne poslove u zanimanju kuhar/ica izdane su za sudionike s navedenom uvećanom satnicom (240 sata) dok su Uvjerenja o osposobljavanju izdana s neusklađenom satnicom, odnosno u dijelu Uvjerenja gdje se satnica navodi slovima navedeno je 180 sati, a u dijelu gdje se satnica navodi brojevima navedeno je 240 sati; razlike između već postojećih programa i programa koji su se provodili kroz projekt iskazuju se kroz ishode učenja, gdje je vidljivo kako ishodi učenja programa koji su se provodili kroz projekt većinom odgovaraju ishodima učenja ili sadržaju tema postojećih programa.

3.6. S obzirom na gore utvrđene činjenice te uzimajući u obzir Mišljenje Upravljačkog tijela od 21. siječnja 2022. godine tuženik je ostao kod mišljenja kako tužitelj nije dokazao razvoj predmetnih programa u sklopu projekta i svoje odluke o neprihvatljivosti povezanih troškova te posljedično, određene financijske korekcije zbog neispunjenja pokazatelja.

3.7. Vezano uz Odluku o nepravilnosti tuženik ističe kako se sukladno Smjernicama o upravljanju nepravilnostima za provedbu Europskog socijalnog fonda donesenim Odlukom kojom se odobravaju Smjernice o upravljanju nepravilnostima za provedbu Europskog socijalnog fonda (KLASA: 011-01/21-04/16, URBROJ: 513-08-08-21-1) Ministarstva financija od 15. travnja 2021. godine, Korisniku ne dostavlja Odluka o nepravilnosti već Obavijest o utvrđenoj nepravilnosti koja sadrži podatke o utvrđenoj nepravilnosti kao i uputu Korisniku za podnošenje eventualnog prigovora. Slijedom iznijetog tuženik je sve relevantne informacije dostavio tužitelju kroz Obavijest o utvrđenoj nepravilnosti (Klasa: 052-4121-01/239, Ur.broj: 344-127/1-21-06 od 08. studenog 2021. godine) o neprihvatljivim troškovima iz Zahtjeva za nadoknadom sredstava br. 6 te kroz odobrenje Završnog izvješća i Završnog zahtjeva za nadoknadom sredstava (Klasa: 102-06/19O 04/190, Ur.broj: 344-128/18-22-50 od 3. ožujka 2022.).

3.8. U skladu s člankom 1.2 Posebnih uvjeta Ugovora, tužitelj izjavljuje da je u cijelosti primio na znanje i prihvatio sve uvjete utvrđene Posebnim i Općim uvjetima Ugovora, što podrazumijeva i sve uvjete koji se odnose na neprihvatljivost troškova. U skladu s člankom 1. Općih uvjeta Ugovora, tužitelj je izravno odgovoran za početak, upravljanje, provedbu i rezultate projekta, dok tuženik provjerava i potvrđuje troškove navedene u Zahtjevima za nadoknadom sredstava. U skladu s člankom 23.1 Općih uvjeta Ugovora, tuženik nije odgovoran za štetu koju je eventualno pretrpio tužitelj osim ako bi takva šteta nastala kao posljedica namjernog postupanja ili krajnje nepažnje, što u predmetnom postupanju tuženika nije slučaj. Tuženik ističe kako je provedba projekta isključiva odgovornost tužitelja.

3.9. Slijedom navedenog tuženik predlaže Sudu u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te da ostavi na snazi predmetnu Obavijest o utvrđenoj nepravilnosti.

4. Sud je u ovom sporu u skladu sa člankom 89. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26. dalje ZUS). održao raspravu na daljinu u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja, njezine opunomoćenice te službenih osoba tuženika. Na raspravi je tužitelj pojasnio svoj tužbeni zahtjev označujući da traži poništenje Odgovora tuženika od 16. lipnja 2023. te da Sud sam riješi ovu upravnu stvar, uz dosudu troškova. U nastavku rasprave stranke su ostale kod svojih prijašnjih navoda i prijedloga. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koju su stranke priložile u ovom sporu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Razmatrajući tužbu u okviru članka 47. stavka 1. ZUS-a odnosno u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, Sud nalazi da je tuženik donio dvije Odluke o utvrđenim nepravilnostima i to oznaka: KLASA: 052-04/23-01/67 URBROJ: 344-219/1- 23-03 od 08. ožujka 2023. i KLASA: 052-04/21-01/239 URBROJ 344-127/1-21-03 (bez datuma) kojima su tužitelju izvršene financijske korekcije na osnovi neostvarenja doprinosa pokazatelja i neprihvatljivih troškova u iznosima od 312.649,08 HRK i 55.858.87 HRK.

7. Dok je takvo postupanje trajalo, tužitelj je 24. travnja 2023. podnio pravni lijek odnosno prigovor čelniku tijela (PT2) izričito se pozivajući na članak 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21., dalje ZUP).

8. Podnošenje ovog pravnog lijeka određenog ZUP-om ne derogira pravni put određen Općim pravilima o postupanju po prigovorima u okviru operativnog programa učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. Europskoga socijalnog fonda od 04. veljače 2020., ali istodobno ne ovisi o istom.

9. U prigovoru tužitelj suštinski prigovara utvrđenim financijskim korekcijama u obje Odluke o utvrđenim nepravilnostima.

10. Čelnik tijela odlučio je o prigovoru Odgovorom od 16. lipnja 2023. (koji Sud sadržajno smatra upravnim aktom u smislu članka 122. stavka 3. ZUP-a) na način da isti nije prihvatio. Istim aktom tuženik ne postupa ni po članku 122. stavku 4. ZUP-a odnosno ne poučava tužitelja ima li pravo na žalbu drugostupanjskom tijelu ili može pokrenuti upravni spor.

11. Unatoč tome, tužitelj je protiv tog akta (označenog tužbenim zahtjevom) podnio tužbu u zakonskom roku propisanom člankom 40. ZUS-a. Uzimajući u obzir propuste tuženika u postupanju koji bi doveli do gubitka prava tužitelja na sudsku zaštitu, Sud je iznimno takvu tužbu ocijenio dopuštenom. Naime, suprotnom odlukom na tužitelja bi bio stavljen prekomjeran teret saniranja propusta tuženika u ovoj upravnoj stvari te dugotrajnosti postupka sudske zaštite.

12. Kraj takvog stanja stvari tuženik neosnovano prigovara da tužbu treba odbaciti, a budući da je tužitelj ostvario pravo na pristup sudu, ni njegovi prigovori o (ne)dostavljanju Odluka o nepravilnostima više nisu relevantni za konačnu odluku u ovoj upravnoj stvari.

13. Nadalje, svojim tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže Sudu poništiti akt od 16. lipnja 2021. čime je označio granice ovog postupka na način da je među strankama sporno je li tuženik zakonito postupio kada je tužitelju odredio financijsku korekciju na osnovi neostvarenja doprinosa pokazatelja u iznosu od 312.649,08 HRK.

14. Ukratko, tužitelj tvrdi da je programe unaprijedio, uskladio s metodologijom kurikulumskog poravnanja i prilagodio ranjivim skupinama, što smatra “razvojem“, dok tuženik smatra da su programi razvijeni 2015. i 2017. godine, prije početka projekta, te da modifikacija satnice ne predstavlja razvoj programa.

15. Argumentacija tuženika svodi se na bitne činjenice: a) programi Jednostavni poslovi u zanimanju kuhar/ica i Jednostavni poslovi u zanimanju konobar/ica razvijeni su 2015. i 2017. godine te su odobreni od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja 13. svibnja 2019.; b) razlika između odobrenih programa Jednostavni poslovi u zanimanju konobar/ica i Jednostavni poslovi u zanimanju kuhar/ica i programa koji su se provodili tijekom provedbe projekta očituje se u uvećanoj satnici praktične nastave koja je brojčano vidljiva u dnevnicima rada, dostavljenim izvještajima mentora, potvrdama o osposobljavanju, dostavljenim uvjerenjima o osposobljavanju; c) predviđena satnica programa Jednostavni poslovi u zanimanju konobar/ica iznosi 163 sata dok satnica programa koji se provodio kroz projekt iznosi 233 sata, satnica programa Jednostavni poslovi u zanimanju kuhar/ica iznosi 180 sata dok satnica programa koji se provodio kroz projekt iznosi 240 sata; d) potvrde o završenom osposobljavanju/edukaciji za jednostavne poslove u zanimanju konobar/ica i Uvjerenja o osposobljavanju izdane su za sudionike s navedenom uvećanom satnicom (233 sata); e) potvrde o završenom osposobljavanju/edukaciji za jednostavne poslove u zanimanju kuhar/ica izdane su za sudionike s navedenom uvećanom satnicom (240 sata) dok su Uvjerenja o osposobljavanju izdana s neusklađenom satnicom, odnosno u dijelu Uvjerenja gdje se satnica navodi slovima navedeno je 180 sati, a u dijelu gdje se satnica navodi brojevima navedeno je 240 sati; f) razlike između već postojećih programa i programa koji su se provodili kroz projekt iskazuju se kroz ishode učenja, gdje je vidljivo kako ishodi učenja programa koji su se provodili kroz projekt većinom odgovaraju ishodima učenja ili sadržaju tema postojećih programa.

16. Tuženik se podredno poziva i na dodatno obrazloženje od 21. siječnja 2022. u istoj upravnoj stvari. Prema tom obrazloženju tužitelj je dostavio rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja iz kojeg je vidljivo kako su programi „Jednostavni poslovi u zanimanju kuhar/ica” i „Jednostavni poslovi u zanimanju konobar/ica" razvijeni 2015. i 2017. godine i što je potkrijepljeno Nastavnim programom osposobljavanja za jednostavne poslove u zanimanju Kuhar/ica i Konobar/ica, koji su odobreni 13. svibnja 2019.. Iz navedenoga je tuženik zaključilo kako predmetni programi nisu razvijeni u sklopu projekta „Znanjem i inovacijama prema rastu konkurentnosti turizma kontinentalne Hrvatske", čija je provedba započela 23. travnja 2019. Nadalje, u članku 5.1. Posebnih uvjeta Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava navedeno je kako troškovi izrade i provedbe programa osposobljavanja i/ili usavršavanja, čiji je broj trajanja programa koji se odnosi na praktični dio osposobljavanja i/ili usavršavanja manji od 70%, nisu prihvatljivi troškovi. Budući da predmetni programi ne zadovoljavaju navedeni uvjet o trajanju praktičnog dijela osposobljavanja, tužitelj je postojeću satnicu programa osposobljavanja za konobare i kuhare uvećao u dijelu praktične nastave te isto dokumentirao u Dnevniku rada. Međutim, pri tome nije zadovoljen uvjet definiran u članku 8.3 Posebnih uvjeta Ugovora prema kojem tužitelj mora osigurati da sudionici sudjeluju u programu osposobljavanja i/ili usavršavanja razvijenom kroz projekt, s obzirom da se prilagodba postojećih programa na način da se uveća satnica praktične nastave ne smatra razvojem programa ukoliko tužitelj ne dostavi dokumentaciju koja dokazuje izradu prilagođenih programa osposobljavanja. Neusklađenost između postojećih programa te programa koje je tužitelj proveo očituje se i u dostavljenim Uvjerenjima o osposobljavanju za zanimanje kuhar kod kojih je vidljiva razlika broj sati programa osposobljavanja iskazana brojevima i slovima. Nadalje, tuženik je utvrdio da Program osposobljavanja za kuhare za osobe s invaliditetom koji je prilagođen i proveden u trajanju od 100 sati, ne udovoljava uvjetu navedenom u članku 5.1 Posebnih uvjeta Ugovora prema kojem ukupan broj sati trajanja programa osposobljavanja ne smije biti manji od 120. Tuženik je zaključio kako su troškovi povezani s provedbom programa koji nisu razvijeni u sklopu projekta ili nisu zadovoljili uvjet o minimalnom broju sati trajanja programa, neprihvatljivi troškovi budući da ne doprinose ostvarenju ciljeva Poziva niti zadanih pokazatelja, s obzirom da se polaznici predmetnih programa ne mogu smatrati sudionicima projekta niti mogu biti evidentirani u okviru pokazatelja, sukladno članku 8. Posebnih uvjeta ugovora. upućuje na odredbe Uputa za prijavitelje za predmetni Poziv, koje u točki 1.4 Svrha i cilj te ciljne skupine poziva na dostavu projektnih prijedloga propisuju da je specifični cilj projekta, između ostaloga: „Stjecanje stručnih znanja ranjivih skupina potrebnih za rad u sektoru turizma i ugostiteljstva kroz razvoj i provedbu programa osposobljavanja i/ili usavršavanja te organiziranu praktičnu nastavu na radnom mjestu kod poslodavaca”. Iz navedenoga proizlazi da je obveza tužitelja u okviru provedbe projekta razviti i provesti određeni broj programa osposobljavanja i/ili usavršavanja, kako je navedeno u Prijavnom obrascu A koji je sastavni dio Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Iz priloženog Nastavnog plana za jednostavne poslove u zanimanju kuhar/ica vidljivo je da je isti razvijen 2015, godine, a iz Nastavnog plana i programa za osposobljavanje za jednostavne poslove u zanimanju konobar/ica, vidljivo je da je razvijen 2017. godine. Temeljem spomenutih nastavnih planova Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo je svoje rješenje KLASA: UP/I-602-07/19- 03/00148, KLASA: 344-127/1-21-03 od 13. svibnja 2019. godine kojim se tužitelju daje odobrenje za izvođenje programa osposobljavanja za jednostavne poslove u zanimanju konobar/ica i jednostavne poslove u zanimanju kuhar/îca. Međutim, iz navedenoga proizlazi kako tužitelj predmetne programe osposobljavanja nije razvio u okviru provedbe projekta „Znanjem i inovacijama prema rastu konkurentnosti kontinentalne Hrvatske", UP.02.2.2.03.0053. Nadalje, u okviru Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava UP.02.2.203.0053, u dijelu Prijavni obrazac A, Elementi projekta i proračun, u okviru Elementa 2 - Razvoj i provedba programa osposobljavanja prilagođenih potrebama ranjivih skupina, navodi se kako su projektne aktivnosti koje su predviđene u okviru tog elementa povezane s ciljevima Poziva kroz stjecanje stručnih znanja ranjivih skupina potrebnih za rad u sektoru turizma i ugostiteljstva kroz razvoj i provedbu programa osposobljavanja te organiziranu praktičnu nastavu na radnom mjestu kod poslodavca. Obzirom na sve navedeno, tuženik nema osnove uvažiti navode tužitelja kako su tijekom provedbe projekta navedeni programi modificirani za potrebe sudionika, budući da se pod razvojem programa osposobljavanja i/ili usavršavanja ne podrazumijeva modifikacija programa koji su već dobili odobrenje nadležnog ministarstva temeljem nastavnog plana kreiranog izvan razdoblja provedbe projekta, kako je ovdje slučaj. Nadalje, vezano uz dio osposobljavanja kroz Program osposobljavanja za kuhare za osobe s invaliditetom koji je prilagođen i proveden u trajanju od 100 sati, uvažavajući izazove u radu s ranjivim skupinama, tuženik upućuje na obvezu Korisnika da poštuje formalno utvrđene uvjete provođenja projekta financiranog kroz predmetni Poziv. Uputama za prijavitelje u točki 3.3 Prihvatljive aktivnosti, propisano je da se Programi osposobljavanja i/ili usavršavanja za ranjivu skupinu sastoje od teorijskog i praktičnog dijela programa; s naglaskom na praksu - minimalno 70% od ukupnog broja sati trajanja programa mora se odnositi na praktični dio osposobljavanja; ukupni broj sati trajanja programa ne smije biti manji od 120. Pored toga, točkom 4.1.2 Neprihvatljivi izdaci Uputa za prijavitelje propisano je kako u neprihvatljive izdatke, između ostalih, spadaju troškovi izrade i provedbe programa osposobljavanja i/ili usavršavanja prilagođenih ciljnoj skupini nezaposlene osobe mlađe od 25 godina, osobe starije od 54 godine i osobe s invaliditetom, čiji je ukupan broj sati trajanja manji od 120 sati. Isto je propisano i člankom 5.1 Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Uvidom u Nastavni plan osposobljavanja za jednostavne poslove u zanimanju kuhar/ica polaznici s invaliditetom te u potvrde izdane polaznicima navedenog osposobljavanja, Tuženik je utvrdio kako je Nastavnim planom predviđeno trajanje programa od 100 sati, što je naznačeno i na potvrdama o sudjelovanju polaznika Programa osposobljavanja za kuhar/ice za osobe s invaliditetom. Iz navedenoga proizlazi kako tužitelj nije proveo predmetni program u skladu s citiranim odredbama Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

17. Dakle, prema shvaćanju ovog Suda tuženik je u pravu kada tvrdi da „razvoj programa“ nadilazi puko administrativno usklađivanje satnice ili zakonom obveznu prilagodbu polaznicima. Je li program nastao kao rezultat aktivnosti unutar projektnog razdoblja, činjenica je koju tužitelj mora dokazati opsežnom popratnom dokumentacijom o samom procesu izrade novih programa, a ne samo administrativnim odobrenjima ministarstva koja se temelje na planovima iz ranijih godina. Naime, pravilo o teretu dokazivanja jedno je od najčvršćih načela u praksi SEU-a kada je riječ o bespovratnim sredstvima. Budući da su programi odobreni na temelju planova za koje je izvjesno da su postojali prije početka projekta, a tužitelj tijekom spora nije dostavio dokumentaciju koja dokazuje suštinski i sustavan razvoj Projekta unutar razdoblja od 2019. do 2021. godine, to ovaj Sud prihvaća argumentaciju tuženika da sama primjena ili kozmetička izmjena postojećih programa ne zadovoljava postavljeni kriterij "razvoja".

18. U odnosu na sve ostale prigovore tužitelja (izvan upravne mjere iz akta o financijskoj korekciji) koji se tiču neispunjavanja ugovornih obveza i naknade štete od strane tuženika, ovaj Sud nema ovlasti odlučivati, budući da se radi obveznopravnom ugovoru. Naime, sve i da se utvrdi da je riječ o upravnom ugovoru, nisu ispunjeni prethodni uvjeti iz članka 154. ZUP-a u vezi članka 101. stavka 3. ZUP-a.

19. Budući da tužitelj nije dokazao kako je stav tuženika iz akta od 16. lipnja 2023. nezakonit, niti je Sud po službenoj dužnosti utvrdio ništavost takvog akta, valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude. U vezi zahtjeva opunomoćenice tužitelja za naknadom troška upravnog spora, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Kako je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora pa je zahtjev za naknadu troška, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 03. ožujka 2026.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici,

2. Tuženiku,

3. U spis