¸
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-22/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renata Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene OO, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare - iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-889/2025-6 od 20. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 03. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovna te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašena je krivom optužena OO zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevarom iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci presude, te je temeljem članka 236. stavak 2. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne 1 (jedne) godine, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenom ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj] te je optuženoj OO nalaženo da isplati iznos od 12.456,04 € (dvanaest tisućačetiristopedesetšest eura i četiri centa) oštećenom ĐO u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.
3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP optuženica je u cijelosti oslobođena dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.
4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o posebnim obvezama iz članka 467. točka 4. u vezi članka 471. stavak 1. i 2. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženoj izrekne posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ na način da ista popravi štetu počinjenu kaznenim djelom u iznosu od 12.456,04 € oštećeniku, te da odredi da će se uvjetna osuda opozvati ukoliko ista tu obvezu ne ispuni.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis je u smislu odredbe članka 474. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je radi ostvarenja svrhe kažnjavanja uz izrečenu uvjetnu osudu optuženoj nužno izreći posebnu obvezu da oštećeniku u kraćem roku naknadi imovinsku štetu koju je prouzročila kaznenim djelom.
8. U žalbi državni odvjetnik navodi da iako su za to postojali zakonski uvjeti prvostupanjski sud pobijanom presudom nije izrekao posebnu obvezu uz uvjetnu osudu odnosno nije joj na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 naložio da oštećeniku u određenom roku popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da mu isplati iznos od 12.456,04 eura za kojeg ga je oštetila kaznenim djelom. Uz navedeno smatra da je prvostupanjski sud u izreci presude trebao odrediti da će se kazna zatvora izvršiti ako optuženica ne ispuni posebnu obvezu, odnosno ukoliko ne vrati imovinsku korist koju je stekla počinjenjem kaznenog djela. Ističe da je optužena inkriminirano kazneno djelo prijevare velike vrijednosti počinila još 2014. godine te da oštećeniku nije namirila štetu koju mu je nanijela duže od jedanaest godina, pa smatra da je radi ostvarivanja svrhe kažnjavanje uz izrečenu joj uvjetnu osudu bilo nužno izreći posebnu obvezu da oštećeniku u kraćem roku nadoknadi imovinsku štetu koju mu je prouzročila.
9. Suprotno iznesenim žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud optuženici izrekao primjerenu kaznenu sankciju kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja. Tijekom procesa individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11 prvostupanjski je sud kao olako cijenio optuženici priznanje kaznenog djela te time preuzimanje odgovornosti za svoje ponašanje, okolnost da je kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana osoba iz čega proizlazi da do sada nije kršila zakon, da je dio duga vratila i da namjerava vraćati dug o čemu je postigla dogovor s oštećenikom, a što sve ukazuje na njezinu namjeru saniranja posljedica kaznenog djela koje je počinila, dok je kao otegotno cijenjena okolnost da je optuženica kazneno djelo počinili s najvišim stupnjem krivnje te da je zlouporabila dobar odnos s oštećenikom.
10. Nakon što je utvrdio okolnosti iz članka 47. KZ/11 na strani optuženice, imajući u vidu da je za kazneno djelo iz članka 236. stavak 2. KZ/11 propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, zbog prevladavajućih olakotnih okolnosti na strani optuženice prvostupanjski sud ju je osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te joj je uz primjenu čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od četiri godine, ispravno zaključivši da bi se s obzirom na sve okolnosti i stupanj krivnje optuženice svrha kažnjavanja trebala ostvariti uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od četiri godine.
11. Obzirom je oštećenik ĐO postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 12.456,04 € koji se odnosi na posuđeni iznos novca koji mu nije vraćen, prvostupanjski je sud pravilno, sukladno odredbama građanskog prava, utvrdio da je postupanjem optuženice nastala i građanskopravna obveza prema oštećeniku budući da je postupanjem zbog kojega je proglašena krivom za kazneno djelo, oštećeniku uzrokovala štetu u iznosu od 12.456,04 €, pa joj je, na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZKP naloženo da oštećeniku u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati navedeni iznos štete.
12. S obzirom na navedeno, nije u pravu državni odvjetnik da je radi ostvarenja svrhe kažnjavanja bilo nužno optuženici uz uvjetnu osudu izreći i posebnu obvezu te istu uvjetovati kaznom zatvora jer za to nije iznio razloge koje bi opravdavali zaključak o nužnosti izricanja te obveze. Naime, državni odvjetnik u optužnici niti kasnije tijekom postupka, pa niti u završnom govoru, nije predložio sudu da se optuženici naloži ispunjenje posebne obveze, pri čemu se ukazuje državnom odvjetniku da se radi o fakultativnoj obvezi koju sud na temelju odredbe članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 može naložiti počinitelju kaznenog djela kada smatra da je isto nužno radi ispunjenja svrhe kažnjavanja.
13. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud smatra da je radi ispunjenja svih ciljeva kažnjavanja iz članak 41. KZ, optuženoj izrečena primjerena uvjetna osuda kojom je dostatno izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i kojom se jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te kojom će se ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije, pri čemu je oštećeniku dosuđen imovinskopravni zahtjev u visini pričinjene štete, odnosno preostalog duga kojeg je optuženica dužna isplatiti oštećeniku u paricijskom roku, a ukoliko optuženica u tom roku ne isplati navedeni iznos, oštećenik svoje potraživanje s naslova imovinske štete može ostvariti u ovršnom postupku. Zbog navedenog, te cijeneći pri tome okolnost da je optuženica dio duga vratila oštećeniku te s njim postigla dogovor o vraćanju duga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije nužno izricanje posebne obveze optuženici, kako je to predloženo žalbom.
14. Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 03. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
