Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-712/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog SZ, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22 – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: K-111/2024-25 od 09. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 03. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog SZ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi SZ zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavak 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme uhićenja 30. i 31. srpnja 2023.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) optuženiku je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) eura u roku od 15 dana te trošak oštećenika MZ na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice Dalie Kanceljak, odvjetnice u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP navodeći da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava. Međutim, optuženik na opisani način parafrazira citiranu zakonsku normu, ali ne konkretizira navedene povrede, a drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu nije utvrdio proturječnost izreke i obrazloženja, niti proturječja u razlozima presude kao niti proturječja između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava, već je utvrdio da je prvostupanjski sud o odlučnim činjenicama iznio jasne, dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, zbog čega nije u pravu žalitelj da je ostvarena navedena žalbena osnova.

7. Žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP, te posljedično povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP žalitelj obrazlaže na način da niti jedan svjedok ispitan u dokaznom postupku nije čuo riječi prijetnje koje bi optuženik izgovorio žrtvi svom bratu MZ, niti ga je itko vidio da se približio kući svog brata, pa kako ne postoje osobe koje bi vidjele ili čule optuženika da izgovara riječi prijetnje žrtvi, pobijana presuda temelji se isključivo na iskazu žrtve MZ koji s optuženikom nije u dobrim odnosima. U bitnome ponavlja navode svoje obrane da je samo prošao pored kuće oštećenika što su potvrdile svjedokinje ĆZ i KZ, a kako je cesta kojom je prolazio od kuće žrtve udaljena najmanje 20 metara niti u tom dijelu nije prekršio naložene mjere opreza kojih se strogo pridržava. Optuženik osporava vjerodostojnost iskaza žrtve s obzirom oni kao braća imaju poremećene odnose, dok ispitani svjedoci RZ i PZ imaju posredna saznanja o inkriminiranom događaju i to od same žrtve. Smatra da je žrtva prijavila optuženika policiji samo da bi mu napakostio pri čemu navodi da se protiv ovdje žrtve vodi kazneni postupka zbog kaznenog djela prijetnje prema ovdje optuženiku, te smatra da ga je brat prijavio samo da poboljša svoj položaj u spomenutom kaznenom postupku koji se protiv njega vodi. Zbog svega navedenog smatra kako nije dokazano da je počinio kazneno djelo za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, te da je prvostupanjski sud trebao primjenom načela in dubio pro reo donijeti oslobađajuću presudu.

8. Međutim, suprotno tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, te potom pravilno primijenio kazneni zakon kada je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

9. Naime, pobijana presuda, suprotno tvrdnjama žalbe, ne temelji se isključivo na iskazu žrtve MZ. Iskaz žrtve podržan je iskazima svjedoka UZ iz čijeg iskaza proizlazi da je optuženik, protivno njegovoj obrani, došao u dvorište i prišao kući u kojoj su se nalazili ona i žrtva TZ, te iako nije čula riječi prijetnje, čula je da netko lupa po prozorima te je po glasu zaključila da je to optuženik. Iskaz žrtve podupire i svjedok RZ koji, iako nije neposredni očevidac događaja, ima saznanja o događaju jer ga je kritične zgode probudila svjedokinja VZ navodeći da je došao optuženik i da nešto raspravlja s bratom MZ, te je naveo da je čuo susjedu KZ koja je pričala s optuženikom i bivšu suprugu NZ, čime je potvrdio i dio iskaza žrtve da je u dvorište došla susjeda KZ koja je optuženiku rekla da napusti dvorište i da je u dvorištu bila i NZ, te je iskazao da su mu žrtva i VZ ispričali da je optuženik prijetio žrtvi. Iskaz žrtve podupire i svjedokinja PZ koja je potvrdila da je kritične zgode čula glas optuženika, da je čula glas majke NZ te da je oštećenik nakon događaja bio uznemiren.

10. Stoga je pravilno prvostupanjski sud prihvatio iskaz žrtve koji je podržan iskazima citiranih svjedoka, ispravno otklonivši kao nevjerodostojnu obranu optuženika i iskaze svjedoka NZ i AZ, imajući u vidu da je optuženik iznosio dvije verzije inkriminiranog događaja, pri čemu njegova obrana nije u suglasju s iskazima ovih svjedokinja, kako je to osnovano uočio i obrazložio prvostupanjski sud u točki 15. obrazloženja pobijane presude. Protivno tvrdnjama žalbe, prvostupanjski je sud dao jasne, potpune i razumne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud iz kojih je razloga prihvatio kao vjerodostojne iskaze ispitane žrtve i svjedoka koji njegov iskaz podupiru. Isto tako iznio je razloge zbog kojih nije prihvatio obranu optuženika i iskaze svjedokinja EZ i CZ ocjenjujući ih nevjerodostojnima, pri čemu nisu od važnosti žalbeni navodi optuženika da se protiv ovdje žrtve vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela prijetnje na njegovu štetu, jer time žrtva u tom postupku ne može za sebe ostvariti povoljniju poziciju, kako to pogrešno zaključuje žalitelj.

11. Nakon detaljne analize i ocjene svakog provedenog dokaza posebno i u međusobnoj povezanosti, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su se u postupanju optuženika tempore criminis ostvarila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 jer je nedvojbeno utvrdio da je optuženik ozbiljno prijetio smrću svom bratu žrtvi MZ, te ga je ispravno za to kazneno djelo proglasio krivim i osudio po zakonu. S obzirom da prvostupanjski sud nije bio u dvojbi o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, nisu ostvareni zakonski uvjeti za primjenu pravnog pravila in dubio pro reo, sukladno članku 3. stavak 3. ZKP kako to pogrešno u žalbi tvrdi optuženik.

12. Zbog svega navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

13. Iako je optuženik u žalbi naveo da se žali zbog odluke o kazni i troškovima postupka, te žalbene osnove ne obrazlaže, no kako je njegova žalba podnesena zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i u odnosu na odluku o kazni i troškovima postupka.

14. Prvostupanjski sud je u točki 18. obrazloženja pobijane presude iznio okolnosti iz članka 47. KZ/11 o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, a zbog kojih je optuženika za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora od osam mjeseci te potom primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine, ocijenivši da optuženik i bez izvršenja kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela. Tako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i pravilno vrednovao kao olakotno da je optuženik osoba mlađe životne dobi, dok je otegotnim cijenio njegovu raniju osuđivanost zbog istog kaznenog djela, te da je kazneno djelo počinio u vrijeme kada mu je bila izrečena mjera opreza u drugom kaznenom predmetu kojoj je svrha zaštita žrtve, pri čemu se ranija osuđivanost odnosi na evidentno narušene obiteljske odnose, pa kako se radi o opetovanom počinjenju kaznenog djela na štetu bliske osobe primijenjen je dulji rok kušnje u trajanju od tri godine u kojem optuženik ne smije počiniti novo kazneno djelo pod prijetnjom izvršenja izrečene kazne zatvora. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je izrečena uvjetna osuda optuženiku u svemu primjerena kaznena sankcija kako njegovim osobnim okolnostima, tako i načinu i okolnostima počinjenog kaznenog djela i njegovim posljedicama te stupnju njegove krivnje, te da će ista ostvariti propisanu svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, zbog čega žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.

15. Obzirom je optuženik proglašen krivim, osnovano je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP istog obvezao na plaćanje troškova postupka s osnova paušala u visini od 200 eura i troškove oštećenika kojeg je u postupku zastupao njegov opunomoćenik, a visina kojih će biti određena posebnim rješenjem sukladno članku 148. stavak 4. ZKP, pravilno ocijenivši da ne postoje okolnosti zbog kojih bi optuženika trebalo osloboditi od obveze plaćanja tih troškova.

16. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu optuženika i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 03. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević