Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-739/2025-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MB, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-969/2023-32 od 21. srpnja 2025. podnio okrivljeni MB, u javnoj sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika branitelja okrivljenika Mate Burazina, odvjetnika iz Karlovca,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenog MB, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K- 969/2023-32 od 21. srpnja 2025. okrivljeni MB proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 te je na temelju istog članka osuđen je na "jedinstvenu“ kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godina, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 70. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, najdulje dvije godine, a izvršavati će se u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Na temelju članka 70. stavka 4. KZ/11 sud će o ovoj presudi obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 okrivljenik je upozoren da se uvjetna osuda može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko okrivljenik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - službeni pročišćeni tekst, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25. - u daljnjem tekstu: ZKP) naloženo je okrivljeniku da naknadi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.224,25 eura od čega se iznos 824,25 eura odnosi na trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja, a iznos 400.00 eura je paušalnu iznos, te je okrivljenik trošak kaznenog postupka dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni MB po branitelju Jošku Mikuliću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Ljubičić-Vrdoljak i partneri iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni. U žalbi je okrivljenik predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. U žalbi je ujedno zatraženo da se okrivljenik i njegov branitelj obavijeste o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća spis je, na temelju članka 474. stavka 1. ZKP, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Javna sjednica drugostupanjskog vijeća održana je na temelju odredbe članka 475. stavka 4. ZKP jer uredno pozvani državni odvjetnik i okrivljenik nisu pristupili sjednici, a pristupio je zamjenik branitelja okrivljenika odvjetnik Mate Burazin koji je vijeću iznio navode i prijedloge iz žalbe.
6. Žalba okrivljenog MB je osnovana.
7. U pravu je okrivljenik kada u žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Pravilno ističe okrivljenik u žalbi da su u presudi prepisani iskazi ispitanih osoba i to na način kao da je sve bitno te je „prepisano nekoliko teorijskih konstrukcija o krivnji, par općenitih i dio zakonske norme o odmjeravanju kazne“, bez stvarne analize provedenih dokaza. Člankom 459. stavkom 5. ZKP je, između ostalog, određeno da će sud u pisanoj presudi samo navesti činjenice koje stranke nisu osporile, a izložiti će zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, kojim se razlozima sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito kojim razlozima se vodio pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja okrivljenika. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud osim iskaza učesnika postupka i ocjene da prihvaća nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje i iskaz oštećenice, a ne prihvaća obranu okrivljenika, uopće nije analizirao utvrđene činjenice i okolnosti niti je dao ocjenu da li utvrđene činjenice o ponašanju okrivljenika čine obilježje kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret. Time u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.
7.1. Sud je, ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. ZKP kojim je propisano da drugostupanjski sud uvijek mora ispitati postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP, povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP, je li rasprava održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja te da li je li na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon, utvrdio da je prvostupanjski sud počinio daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi. Naime, okrivljenik je proglašen krivim za jedno kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, a prvostupanjski sud ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Člankom 51. KZ/11 propisano je da ako počinitelj jednom ili više radnji počini više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi, sud će mu za svako kazneno djelo utvrditi kaznu, a zatim će ga, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, osuditi na jedinstvenu kaznu. Dakle, osuda na jedinstvenu kaznu moguća je jedino ako se vodi postupak za više kaznenih djela što u konkretnom predmetu nije slučaj, pa je osudom okrivljenika na jedinstvenu kaznu prvostupanjska presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi. Nastavno, prvostupanjski sud ni u izreci niti u obrazloženju pobijane presude nije ništa naveo o tome zašto nije primijenio odredbu članka 544. ZKP koja predstavlja imperativnu normu kojom se nalaže sudu da je pri donošenju nove presude obvezan izreći da se kazneni nalog u odnosu na okrivljenika, koji je podnio prigovor, stavlja izvan snage, a što nije učinjeno tako da u konkretnom kaznenom predmetu postoje dvije presude - presuda kojom je izdao kazneni nalog (list 148 – 150 spisa) i pobijana presuda. Ovim utvrđenim povredama prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP zbog čega se ne da ispitati. Stoga prihvačajući žalbu okrivljenika, povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, prvostupanjsku presudu je valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
8. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze koje će ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano te će donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku gdje će ne temelju članka 544. ZKP kazneni nalog u odnosu na okrivljenika staviti izvan snage, potom obrazložiti presudu sukladno članku 459. stavku 5. ZKP vodeći pri tome računa o navodima iz ove odluke, detaljno će obrazložiti da li su utvrđene sve činjenice iz činjeničnog opisa te utvrditi da li te utvrđene činjenice o ponašanju okrivljenika čine obilježje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Potrebno je napomenuti prvostupanjskom sudu, a radi daljnjeg ispravnog postupanja, da je u obrazloženju presude sud dužan izložiti bitan sadržaj iskaza svjedoka, vještaka i obrane okrivljenika u dijelu koji se odnosi na odlučne činjenice, a nije dužan u cijelosti reproducirati sve ono što su svjedoci, vještaci i okrivljenik iskazali jer se time presuda čini nepotrebno opsežnom. Završni govor stranaka koji se iznosi nakon završetka dokaznog postupka predstavlja subjektivnu ocjenu stranaka o dokazanosti ili nedokazanosti kaznenog djela te nije dokaz koji bi se trebalo analizirati i vrednovati prilikom utvrđenja činjeničnog stanja u obrazloženju presude.
9. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 3. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
