Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-645/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OE, zbog kaznenog djela protiv javnog reda - protupravne naplate u pokušaju iz članka 323. stavka 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj: KO- DO-440/2025 od 29. srpnja 2025., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj K-579/2023 od 18. lipnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026. u prisutnosti branitelja okrivljenika, odvjetnika Damira Vukmanovića iz Bjelovara,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru, broj K-579/2023-18 od 18. lipnja 2025. na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) okrivljeni OE oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protupravnu naplatu u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 323. stavku 2. i 1. KZ/11, u svezi čl. 34. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP. Državni odvjetnik je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu podnio je okrivljeni OE po branitelju Damiru Vukmanoviću, odvjetniku iz Bjelovara, u kojem je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. U odgovoru na žalbu je ujedno zatraženo da se okrivljenik i njegov branitelj obavijeste o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća kojem je zahtjevu ovaj sud udovoljio.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je na temelju odredbe članka 475. stavka 4. KZ/11 jer na sjednicu nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i okrivljeni OE, a na sjednicu je pristupio branitelj okrivljenika - odvjetnik Damir Vukmanović koji je u svom izlaganju ostao kod navoda i prijedloga iz odgovora na žalbu.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama budući da sud nije dao ocjenu vjerodostojnosti obrane okrivljenika koja je na okolnost postojanja duga DE više puta mijenjana. Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio da nije bilo dugovanja DE prema okrivljeniku te je kao vjerodostojan prihvatio iskaz oštećenog DE. Samim time sud je, u tom dijelu, prihvatio i obranu okrivljenika. Odredbom članka 450. stavka 2. ZKP određeno je da je sud dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana ili nije, iz čega proizlazi da su dokazi, a ne obrana okrivljenika, temelj za donošenje presude u kaznenom postupku. Treba imati na umu da okrivljenik sam bira način svoje obrane tj. da li će iznositi obranu ili neće, a u pouci o pravima okrivljenika u kaznenom postupku ne postoji obveza govorenja istine kao kod drugih učesnika postupka (svjedoci i dr.). U konkretnoj situaciji sud nije bio dužan cijeniti razlike u prethodnim obranama okrivljenika, od kojih je okrivljenik odustao na novoj raspravi nakon ukidne odluke, kada je u obrani potvrdio navode iskaza oštećenog DE da nije postojao njegov dug prema okrivljeniku. Stoga žalba državnog odvjetnika u tom dijelu nije osnovana.

8. Osporavajući pravilnost utvrđenih činjenica državni odvjetnik vrlo detaljno i opširno analizira sadržaj usmenog dogovora o izvođenju građevinskih radova od strane oštećenika na kući u vlasništvu okrivljenika te kako je došlo do otkaza tog dogovora, smatra da je postojala obveza oštećenika da vrati primljeni novac okrivljeniku jer nije utvrđeno koji materijal je oštećenik kupio i dovezao okrivljeniku, kolika je vrijednosti tog materijala, da li je oštećenik angažirao izvođača SE i da li mu je za to isplatio ikakav novac, koliko vrijede televizor i bušilica Makita u vlasništvu oštećenika koje je okrivljenik, navodno godinu dana prije inkriminiranog događaja, nasilno uzeo od oštećenika na ime naplate dugovanja, pri čemu ističe da oštećenik taj događaj nije prijavio policiji, a liječniku je rekao da se potukao kod opisa načina zadobivanja povrede. Međutim, niti jedan provedeni dokaz ne osporava obranu okrivljenika i iskaz oštećenog DE da nije postojao dug oštećenika prema okrivljeniku. Naime, oštećeni DE je naveo da je rekao okrivljeniku, kada mu je ovaj rekao da je našao jeftinijeg majstora i tražio povrat novca, da je dio primljenog novca potrošio za kupnju materijala u vidu cementa, gotove žbuke i armature što je platio 4.500,00 kuna, da je platio prijevoz materijala, da je unajmio SE. Oštećenik nastavno navodi da je na mjesto izvođenja radova dovezao građevinske podupirače i oplatu te se majstor koji ga je naslijedio u poslu koristio tim stvarima koje je on dovezao. Uz to, oštećenik navodi da je okrivljenik od njega silom uzeo njegove stvari (televizor, bušilicu Makita i sitniji alat), tako da ne postoji njegovo dugovanje prema okrivljeniku jer se okrivljenik na opisani način namirio. Državni odvjetnik u žalbi, jednako kao i prvostupanjski sud zaključuje da je za očekivati da strana koja je oštećena u nekom pravnom poslu, pokrene postupak naplate svog potraživanja, a što okrivljenik nije učinio od 2014. godine. Stoga, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da iz dokaza provedenih u ovom kaznenom postupku nije utvrđeno postojanje zakonite tražbine oštećenika prema okrivljeniku.

8.1. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud na osnovu svih provedenih dokaza koje je analizirao kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik, s namjerom da počini kazneno djelo poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela da od drugog silom ili ozbiljnom prijetnjom naplati tražbinu koju mu ovaj duguje, a pri počinjenju kaznenog djela je uporabio silu i prijetnju čime bi počinio kazneno djelo protupravne naplate u pokušaju. Za takva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te je na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika oslobodio od optužbe zbog inkriminiranog mu kaznenog djela iz članka 323. stavka 2. i 1. KZ/11 u svezi članka 34. KZ/11. Stoga je žalbu državnog odvjetnika trebalo odbiti kao neosnovanu. Treba također ukazati žalitelju da prvostupanjski sud nije ovlašten samostalno mijenjati pravnu kvalifikaciju djela ukoliko utvrdi da bi se u utvrđenom ponašanju počinitelja eventualno radilo o kaznenom djelu kojim se štiti nego drugo pravno dobro od onoga za koje je optužen.

9. Kako žalbenim razlozima državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Irena Kvaternik