Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-903/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Tihane Marije Miladin predsjednice vijeća, Ivice Veselića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak i partneri d.o.o., Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika: OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o., Split, Lovretska 14, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2794/2019 od 5. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2794/2019 od 5. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2794/2019 od 5. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev:

"1. Utvrđuje se da su nepoštene odnosno ništetne odredbe ugovor o [broj kredita] sklopljenog između HVB Splitska banka d.d., prednika tuženika i tužitelja 25. siječnja 2005., koji ugovor je solemniziran 25. siječnja 2005. po javnom bilježniku Dušku Sudaru iz Zagreba, pod poslovnim brojem OU-63/2005., kojima je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica švicarski franak, odnosno valutna klauzula u švicarskim francima (primjena prodajnog deviznog tečaja) te promjenjiva kamatne stopa sukladno jednostranoj odluci banke pa te odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao ni za sudužnike i založne dužnike.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.893,42 eura/149.886,97 kuna1 uvećan za zatezne kamate koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

-5,89 eura/44,39 kuna od 12. ožujka 2007.

-5,87 eura/44,22 kuna od 10. travnja 2007.

-5,77 eura/43,49 kuna od 10. svibnja 2007.

-5,78 eura/43,55 kuna od 11. lipnja 2007.

-5,71 eura/43,05 kuna od 10. srpnja 2007.

-5,79 eura/43,59 kuna od 10. kolovoza 2007.

-5,78 eura/43,57 kuna od 10. rujna 2007.

-5,70 eura/42,95 kuna od 10. listopada 2007.

-5,77 eura/43,46 kuna od 12. studenog 2007.

-5,74 eura/43,25 kuna od 10. prosinca 2007.

-5,83 eura/43,94 kuna od 10. siječnja 2008.

-5,91 eura/44,52 kuna od 11. veljače 2008.

-6,02 eura/45,36 kuna od 10. ožujka 2008.

-5,92 eura/44,64 kuna od 10. travnja 2008.

-5,86 eura/44,12 kuna od 12. svibnja 2008.

-5,85 eura/44,05 kuna od 10. lipnja 2008.

-5,83 eura/43,89 kuna od 10. srpnja 2008.

-5,79 eura/43,65 kuna od 11. kolovoza 2008.

-5,81 eura/43,78 kuna od 10. rujna 2008.

-5,99 eura/45,11 kuna od 10. listopada 2008.

-6,13 eura/46,17 kuna od 10. studenog 2008.

-6,08 eura/45,78 kuna od 10. prosinca 2008.

-13,39 eura/100,90 kuna od 12. siječnja 2009.

-48,85 eura/368,09 kuna od 10. veljače 2009.

-63,71 eura/480,00 kuna od 10. ožujka 2009.

-37,63 eura/283,52 kuna od 10. travnja 2009.

-32,99 eura/248,53 kuna od 11. svibnja 2009.

-30,37 eura/228,84 kuna od 10. lipnja 2009.

-35,63 eura/268,43 kuna od 10. srpnja 2009.

-29,21 eura/220,07 kuna od 10. kolovoza 2009.

-29,90 eura/225,27 kuna od 10. rujna 2009.

-29,06 eura/218,94 kuna od 12. listopada 2009.

-29,38 eura/221,36 kuna od 10. studenog 2009.

-29,20 eura/219,97 kuna od 12. listopada 2009.

-56,71 eura/427,26 kuna od 11. siječnja 2010.

-68,07 eura/512,87 kuna od 10. veljače 2010.

-65,66 eura/494,72 kuna od 10. ožujka 2010.

-75,32 eura/567,50 kuna od 12. travnja 2010.

-89,21 eura/672,19 kuna od 10. svibnja 2010.

-101,60 eura/765,51 kuna od 10. lipnja 2010.

-125,35 eura/944,43 kuna od 12. srpnja 2010.

-102,13 eura/769,47 kuna od 10. kolovoza 2010.

-161,12 eura/1.213,98 kuna od 10. rujna 2010.

-130,17 eura/980,73 kuna od 11. listopada 2010.

-136,16 eura/1.025,87 kuna od 10. studenog 2010.

-161,83 eura/1.219,29 kuna od 10. prosinca 2010.

-195,76 eura/1.474,96 kuna od 10. siječnja 2011.

-144,89 eura/1.091,66 kuna od 10. veljače 2011.

-156,55 eura/1.179,49 kuna od 10. ožujka 2011.

-140,06 eura/1.055,25 kuna od 11. travnja 2011.

-177,37 eura/1.336,37 kuna od 10. svibnja 2011.

-202,94 eura/1.529,04 kuna od 10. lipnja 2011.

-214,54 eura/1.616,46 kuna od 11. srpnja 2011.

-343,50 eura/2.588,07 kuna od 10. kolovoza 2011.

-221,19 eura/1.666,53 kuna od 12. rujna 2011.

-202,94 eura/1.529,04 kuna od 10. listopada 2011.

-207,43 eura/1.562,90 kuna od 10. studenog 2011.

-205,77 eura/1.550,38 kuna od 12. prosinca 2011.

-221,69 eura/1.670,32 kuna od 10. siječnja 2012.

-232,81 eura/1.754,14 kuna od 10. veljače 2012.

-15.214,56 eura/114.634,09 kuna od 24. veljače 2012.

sve do isplate po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena. "

II. Usvaja se podredni zahtjev:

" 1. Utvrđuje se da su nepoštene, odnosno ništetne odredbe ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva broj 70524/05 sklopljenog 25. siječnja 2005., koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Duška Sudara iz Zagreba pod poslovnim brojem OU-63/2005., u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, odnosno kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (kojima je ugovoren povrat obveze iz ugovora uz valutnu klauzulu) te promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci i drugim internim aktima banke (kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom kreditora), a koje odredbe su sadržane u člancima 2., 5., 11. i 12. predmetnog ugovora pa te odredbe tih članaka ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao ni za sudužnike i založne dužnike.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.893,42 eura/149.886,97 kuna uvećan za zatezne kamate koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

-5,89 eura/44,39 kuna od 12. ožujka 2007.

-5,87 eura/44,22 kuna od 10. travnja 2007.

-5,77 eura/43,49 kuna od 10. svibnja 2007.

-5,78 eura/43,55 kuna od 11. lipnja 2007.

-5,71 eura/43,05 kuna od 10. srpnja 2007.

-5,79 eura/43,59 kuna od 10. kolovoza 2007.

-5,78 eura/43,57 kuna od 10. rujna 2007.

-5,70 eura/42,95 kuna od 10. listopada 2007.

-5,77 eura/43,46 kuna od 12. studenog 2007.

-5,74 eura/43,25 kuna od 10. prosinca 2007.

-5,83 eura/43,94 kuna od 10. siječnja 2008.

-5,91 eura/44,52 kuna od 11. veljače 2008.

-6,02 eura/45,36 kuna od 10. ožujka 2008.

-5,92 eura/44,64 kuna od 10. travnja 2008.

-5,86 eura/44,12 kuna od 12. svibnja 2008.

-5,85 eura/44,05 kuna od 10. lipnja 2008.

-5,83 eura/43,89 kuna od 10. srpnja 2008.

-5,79 eura/43,65 kuna od 11. kolovoza 2008.

-5,81 eura/43,78 kuna od 10. rujna 2008.

-5,99 eura/45,11 kuna od 10. listopada 2008.

-6,13 eura/46,17 kuna od 10. studenog 2008.

-6,08 eura/45,78 kuna od 10. prosinca 2008.

-13,39 eura/100,90 kuna od 12. siječnja 2009.

-48,85 eura/368,09 kuna od 10. veljače 2009.

-63,71 eura/480,00 kuna od 10. ožujka 2009.

-37,63 eura/283,52 kuna od 10. travnja 2009.

-32,99 eura/248,53 kuna od 11. svibnja 2009.

-30,37 eura/228,84 kuna od 10. lipnja 2009.

-35,63 eura/268,43 kuna od 10. srpnja 2009.

-29,21 eura/220,07 kuna od 10. kolovoza 2009.

-29,90 eura/225,27 kuna od 10. rujna 2009.

-29,06 eura/218,94 kuna od 12. listopada 2009.

-29,38 eura/221,36 kuna od 10. studenog 2009.

-29,20 eura/219,97 kuna od 12. listopada 2009.

-56,71 eura/427,26 kuna od 11. siječnja 2010.

-68,07 eura/512,87 kuna od 10. veljače 2010.

-65,66 eura/494,72 kuna od 10. ožujka 2010.

-75,32 eura/567,50 kuna od 12. travnja 2010.

-89,21 eura/672,19 kuna od 10. svibnja 2010.

-101,60 eura/765,51 kuna od 10. lipnja 2010.

-125,35 eura/944,43 kuna od 12. srpnja 2010.

-102,13 eura/769,47 kuna od 10. kolovoza 2010.

-161,12 eura/1.213,98 kuna od 10. rujna 2010.

-130,17 eura/980,73 kuna od 11. listopada 2010.

-136,16 eura/1.025,87 kuna od 10. studenog 2010.

-161,83 eura/1.219,29 kuna od 10. prosinca 2010.

-195,76 eura/1.474,96 kuna od 10. siječnja 2011.

-144,89 eura/1.091,66 kuna od 10. veljače 2011.

-156,55 eura/1.179,49 kuna od 10. ožujka 2011.

-140,06 eura/1.055,25 kuna od 11. travnja 2011.

-177,37 eura/1.336,37 kuna od 10. svibnja 2011.

-202,94 eura/1.529,04 kuna od 10. lipnja 2011.

-214,54 eura/1.616,46 kuna od 11. srpnja 2011.

-343,50 eura/2.588,07 kuna od 10. kolovoza 2011.

-221,19 eura/1.666,53 kuna od 12. rujna 2011.

-202,94 eura/1.529,04 kuna od 10. listopada 2011.

-207,43 eura/1.562,90 kuna od 10. studenog 2011.

-205,77 eura/1.550,38 kuna od 12. prosinca 2011.

-221,69 eura/1.670,32 kuna od 10. siječnja 2012.

-232,81 eura/1.754,14 kuna od 10. veljače 2012.

-15.214,56 eura/114.634,09 kuna od 24. veljače 2012.

sve do isplate po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.841,89 eura/36481,25 kuna sa zateznom kamatom od dana presuđenja, dakle od 5. siječnja 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 3.237,61 eur/24393,75 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

2. Tužitelj se žali protiv dijela presude pod točkom I. izreke zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv točaka II. i III. izreke presude zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže presudu u pobijanim dijelovima preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Žalbe tužitelja i tuženika su neosnovane.

5. Suprotno navodima žalbi, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

6. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 70524/05 sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika 25. siječnja 2005. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta u švicarskim francima (CHF), te posljedično tome tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati preplaćeni iznos od 19.893,42 eura zbog ugovorene promjenjive kamatne stope i ugovorene valutne klauzule u CHF.

10. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao banka-kreditor 25. siječnja 2005. godine sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 70524/05 u kunskoj protuvrijednosti 118.950,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz rok otplate kredita 172 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

11. Prvostupanjski sud djelomično odbija i djelomično usvaja tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti sa zaključkom da pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku, na temelju čl. 502. a. i c. ZPP.

12. Tužitelju je u žalbenoj fazi postupka prijeporan odbijeni dio tužbenog zahtjeva pod točkom I. izreke kojim je uopćeno tražio utvrditi "nepoštenim odnosno ništetnim odredbe ugovora o [broj kredita] kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima te promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke pa da" te odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao ni za sudužnike i založne dužnike ", dok je tuženiku u žalbi prijeporno" samo pitanje tzv. negativnih razlika".

13. U odnosu na žalbu tužitelja valja odmah reći da je tužitelj podrednim zahtjevom, kako je to navedeno u točki II. 1. izreke jasno naznačio" odredbe u člancima 2., 5., 11. i 12. predmetnog ugovora pa da odredbe tih članaka ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao ni za sudužnike i založne dužnike ".

13.1. Suprotno žalbenim navodima, ovaj viši sud prihvaća obrazloženje suda prvog stupnja u kojem je naveo da u konkretnom slučaju" ovakvom pravnom konstrukcijom tužitelj prepušta ostalim sudionicima postupka iz ukupnosti ugovornih odredbi razaber one koje bi se mogle podvesti pod citiranu formulaciju iz tužbenog zahtjeva, što je u suprotnosti s odredbom članka 186. stavak 1. ZPP-a, sukladno kojoj je tužitelj morao određeno navesti koje točno ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu smatra ništetnim ", slijedom čega su žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

14. U odnosu na žalbene navode tuženika valja reći da nije osnovan žalbeni navod kojim tuženik navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir manjak koji je tuženiku nastao kao posljedica tečaja nižeg od onog važećeg na dan isplate kredita i kamatne stope niže od početno ugovorene.

15. Tuženik u ovom predmetu samo općenito stavlja materijalnopravni prigovor kojim samo osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF koje se odnose na ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, pa sud u ovom predmetu zbog izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate.

16. Gore izneseno u skladu je i sa pravnim shvaćanjem zauzetim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. gdje je navedeno slijedeće:" …kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate. Slijedom navedenog, ne ulazeći u pitanje osnovanosti ili neosnovanosti tražbine tužene stranke, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita." Identično pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je i u presudi broj Rev-1036/2023-2 od 4. prosinca 2024.

17. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO. usvojio tužbeni zahtjev.

18. Cjelokupan sadržaj žalbe i tužitelja i tuženika svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo.

19. Sud prvoga stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15 i 118/18) kao i trošak financijskog vještačenja. Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

20. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin