Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2311/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima ZOU Bojanu Zustović, Marini Matanović i Zoranu Slokoviću u Pazinu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi sklapanja ugovora o kupoprodaji stana, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ps-9/2023-29 od 31. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj Ps-9/2023-29 od 31. ožujka 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"

Nadomješta se ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sljedećeg sadržaja:

Članak 1.

Kupac DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kupuje, a prodavatelj Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Vončinina 3, Zagreb kao pravnog slijednika društveno vlasništvo s pravom korištenja SOUR "ceste" Hrvatske, RO, za održavanje i rekonstrukciju i izgradnju cesta, Pula, prodaje stan u stambenoj zgradi u [adresa] koja je sagrađena na k. č. ZGR. [katastarska čestica] kuća upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji stan se nalazi u prizemlju navedene zgrade te se sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC-a i hodnika u ukupnoj površini od 59 m2.

Članak 2.

Kupac kupnjom nekretnine iz čl. 1. ovog ugovora stječe vlasništvo i na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade srazmjerno vrijednosti kupljenog stana, kao i pripadajući dio zemljišta.

Članak 3.

Kupoprodajna cijena utvrđuje se u iznosu koji će se odrediti prema nalazu vještaka građevinske struke koji će se provesti u ovom postupku, a koju cijenu će kupac uplatiti odjednom.

Članak 4.

Prodavatelj i kupac suglasno utvrđuju da je kupac u posjedu stana iz čl. 1. ovog ugovora.

Članak 5.

Danom sklapanja ovog ugovora stanaru prestaje stanarsko pravo na prodanom stanu.

Članak 6.

Prodavatelj jamči kupcu da je stan iz čl. 1. ovog ugovora njegovo isključivo vlasništvo, te da nije opterećen bilo kakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima.

Članak 7.

Prodavatelj dozvoljava kupcu da bez ikakvog daljnjeg odobrenja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu ishodi uknjižbu prava vlasništva na stanu iz čl. 1. ovog ugovora, s njegovog imena i vlasništva na svoje ime i vlasništvo.

Članak 8.

Prodavatelj se obvezuje provesti sve sudske i upravne postupke nužne da se upiše kao vlasnik zemljišta na kojem je sagrađen stan, a sve kako bi se moglo provesti etažiranje predmetne nekretnine sukladno Pravilniku o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) (Narodne novine br. 121/2013, 61/2018, 63/2019). Kupoprodajna cijena iz članka 3. ovog ugovora dospijeva na naplatu u roku od 8 dana od upisa prodavatelja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu kao vlasnika nekretnine k. č. br. ZGR. [katastarska čestica] kuća upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Članak 9.

Sastavni dio ovog ugovora čini obračun cijene stana.

Članak 10.

Troškove uknjižbe nekretnine snosi kupac.

Nalaže se tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, da tužitelju NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],naknadi troškove postupka, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 88/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), u kojoj ističe da mu je povrijeđeno ustavno pravo na pošteno suđenje i pravo vlasništva, uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda a tužitelju naknade troškovi žalbenog postupka, podredno ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud nadomjesti ugovor o prodaji stana koji mu tuženik odbija prodati, a na kojem tvrdi da je imao stanarsko pravo. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka, radi li se o stanu za službene potrebe, te je li tužitelj ovlašten kupiti isti stan, koji je koristio osobno s članovima obitelji.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a nije bilo niti sporno, da je tužitelj bio zaposlenik SOUR "Ceste Hrvatska" radne organizacije za održavanje, rekonstrukciju i izgradnju cesta Pula, p.o., koja mu je dodijelila stan na korištenje na određeno vrijeme – službeni stan u cestarskoj kući u [adresa] – prizemlje u površini od 59,00 m2, odlukom od 22. svibnja 1985. (10-11), te da je tužitelj s Radnom organizacijom za održavanje i građenje cesta Pula, OOUR "održavanje cesta" Pula sklopio ugovor o korištenju stana – službeni stan u cestarskoj kući [adresa] – prizemlje, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC-a i hodnika u ukupnoj površini od 59,00 m2, dana 18. kolovoza 1987. (13-14).

6.1. Nadalje nije sporno da je tužitelj temeljem navedene Odluke i Ugovora koristio stan koji se nalazi u stambenoj zgradi na [adresa] na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji stan se nalazi u prizemlju zgrade i sastoji se od dvije sobe, kuhinje, WC-a i hodnika u površini od 59,00 m2.

7. Budući da je tuženik osporio pasivnu legitimaciju, sud je na temelju provedenog dokaza utvrdio da je isti pravni slijednik SOUR " ceste" Hrvatske RO, za održavanje, rekonstrukciju i izgradnju cesta, Pula i to temeljem članka 67., 68. i 69. Zakona o javnim cestama (56/91), te se upravo na to pozvao u prijedlogu Općinskom sudu u Poreču od 1. ožujka 2011. kojim je tražio uknjižbu prava vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kada je tražio upis prava vlasništva te nekretnine (što je odbijeno jer priložene isprave ne sadrže točnu oznaku zemljišta).

8. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je bio nositelj stanarskog prava na spornom stanu, sud je utvrdio:

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio zaposlen u poduzeću Ceste Pula kao strojar građevinske mehanizacije te da je cijeli radni vijek proveo na valjku za asfalt,

- da mu je predmetni stan dodijeljen 1985. u koji da se je doselio 1986. nakon što ga je malo uredio jer je bio u derutnom stanju, da je na početku plaćao mjesečni najam od 200 dinara a kasnije je to bilo 0,20 kuna, a od 2017. ne plaća ništa,

- da iz Odluke SOUR "Ceste Hrvatska" RO za održavanje, rekonstrukciju i izgradnju cesta Pula, p.o. o dodjeli stana na korištenje na određeno vrijeme od 22. svibnja 1985. (10-11) proizlazi da je tužitelju kao radniku te RO, raspoređenom na poslove i radne zadatke KV strojara, dodijeljen na korištenje na vrijeme od jedne godine službeni stan u [adresa] u [adresa] – prizemlje – u površini od 59,00 m2. Navedeno je da mu se stan dodjeljuje u vezi s radnim odnosom u RO, te ukoliko prestane s radom u toj RO prije isteka roka na koji mu je stan dodijeljen da gubi pravo na korištenje stana i da ga je dužan u roku od tri dana isprazniti od osoba i stvari,

- da iz ugovora o korištenju stana od 18. kolovoza 1987. (13-14) proizlazi da je zaključen između RO za održavanje i građenje cesta Pula, OOUR "Održavanje cesta" Pula kao davaoca stana na korištenje u smislu članka 59. Pravilnika o zadovoljavanju stambenih potreba radnika od 10. lipnja 1987. i Odluke radničkog savjeta od 03. lipnja 1986. i radnika EB iz [adresa] kao korisnika službenog stana. Navedeno je da RO za održavanje i građenje cesta Pula, OOUR "Održavanje cesta" Pula daje na korištenje, a EB prima na korištenje službeni stan u [adresa] – prizemlje koji stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC-a i hodnika ukupne površini od 59,00 m2 koji stan će koristiti i članovi porodičnog domaćinstva stanara i to njegova supruga TB i sin AB. Nadalje je utvrđena stanarina u iznosu od 4.950,00 dinara mjesečno koja se plaća od 01. rujna 1987.,

- da iz Odluke SOUR "Ceste Hrvatska" RO za održavanje, rekonstrukciju i izgradnju cesta Pula, p.o. od 10. listopada 1985. (12) proizlazi da se odobrava postavljanje električne instalacije u prizemni stan u cestarskoj kući [adresa] i dovod vode u dvorište zgrade od glavnog vodovoda u dužini od cca 180 m,

- da iz odluke RO za održavanje i građenje cesta Pula, n.sol.o. OOUR "Građenje cesta" Pula od 26. veljače 1988. (20) proizlazi da je povećana naknada za korištenje stanova za službene potrebe u cestarskim kućama za 80% od 01. ožujka 1988.,

- da iz obavijesti RO za održavanje i građenje cesta Pula, n.sol.o. OOUR "Građenje cesta" Pula, radna zajednica zajedničke službe Pula od 10. ožujka 1988. upućene EB (19) proizlazi da ga se obavještava da naknada za korištenje službenog stana kojeg koristi od 01. ožujka 1988. iznosi 8.910,00 dinara. Iz Odluke RO za održavanje i građenje cesta Pula, n.sol.o. od 13. lipnja 1988. (16) proizlazi da se utvrđuje stanarina za korištenje stanova u cestarskim kućama, po jednom m2 korisne površine u iznosu od 200 dinara i to od 01. srpnja 1988.,

- da iz odluke Poduzeća za ceste p.o. Pula od 04. listopada 1990. (18) proizlazi da je povećana naknada za korištenje stanova u [adresa] od 01. listopada 1990. pa tako i za Cestarsku kuću u [adresa] (54,00 m2) od 33,90 din na 200,00 din, o čemu je obaviješten tužitelj dopisom od 04. listopada 1990. (17).

9. Stoga sud zaključuje, da iz ovakvih isprava proizlazi da je prednik tuženika predmetni stan normirao kao službenički stan.

10. Odredba članka 8. stavak 1. točka 3. Zakona o stambenim odnosima (NN 51/85, 42/86) koji je bio na snazi u vrijeme dodjele predmetnog stana tuženiku, propisuje da se stanarsko pravo ne može steći na stanovima za službene potrebe.

11. Sud smatra da se radi o stanu za službene potrebe jer je u njega tuženik uselio nakon donošenja odluke (10-11) kojom mu je dodijeljen predmetni stan kao službeni stan u vezi s njegovim radnim odnosom u toj RO.

Tom odlukom je tuženik bio i upozoren da ukoliko prestane s radom u toj radnoj organizaciji da će izgubiti pravo na korištenje toga stana.

12. Tužitelju je od samog početka bilo poznato da mu je predmetni stan dodijeljen kao službenički stan, zato što je bio zaposlenik prednika tuženika. Isto tako tužitelj je za taj stan plaćao stanarinu te ga je prednik tuženika uredno obavještavao o svakom povećanju te stanarine koja povećanja su donašana za sve stanove u tzv. Cestarskim kućama s naznakom da se radi o stanovima za službene potrebe.

13. S obzirom na navedeno, sud smatra osnovanim prigovor tuženika da tužitelj nije ovlašten podnijeti zahtjev za otkup predmetnog stana kao stana na kojem postoji stanarsko pravo jer se radi o službeničkom stanu na kojem se stanarsko pravo nije moglo steći.

14. U odnosu na navode žalbe tužitelja da ne postoji opći akt kojim bi sporni stan bio utvrđen kao službeni stan, a što je trebao dokazati tuženik, valja reći da takav samoupravni opći akt doista nije priložen u postupku, te samo iz Odluke o dodjeli stana na korištenje na određeno vrijeme, te ugovora o korištenju stana, proizlazi da se radi o „službenom stanu“, odnosno stanu za službene potrebe, kako to zaključuje prvostupanjski sud.

15. Prvostupanjski sud međutim zanemaruje sam sadržaj te Odluke o dodjeli stana na korištenje na određeno vrijeme, iz koje proizlazi da je prednik tuženika, iako je i njemu dobro poznat status spornog stana, obrazložio upravo tu okolnost, naime da se tužitelju dodjeljuje stan koji je službeni stan u [adresa] u [adresa], pa se tako u Odluci navodi da se stan dodjeljuje u vezi s radnim odnosom, da je stan slobodan i da nema zainteresiranih iz Nadcestarije Poreč za taj stan, te da socijalno stanje tužitelja i činjenice da je stan prazan i da za sada nema zainteresiranih za taj stan od strane radnika na održavanju cesta opravdava dodjelu stana tužitelju na korištenje zajedno s članovima obitelji.

16. U Ugovoru o korištenju stana navodi se da se isti zaključuje između prednika tuženika i tužitelja, radi zadovoljavanja stambenih potreba radnika, i tužitelja kao korisnika službenog stana, na neodređeno vrijeme, za ugovorenu stanarinu, koja je redovito povisivana i o čemu je tužitelj obavještavan tijekom godina korištenja.

17. Iz Odluke od 10.10.1985. kojom se odobrava postavljanje električne instalacije u sporni stan i dovod vode u dvorište zgrade od glavnog vodovoda vidljivo je da se radilo o stanu u kojem nisu postojali uvjeti za stanovanje već su isti tek trebali biti ostvareni.

18. Radi toga se u žalbi osnovano prigovara da sud zaključak o tome, da je tužitelju dodijeljen službenički stan i da je njemu isto bilo poznato, temelji na tvrdnjama za koje u postupku nije priložen dokaz u smislu čl. 8. st. 3. ZSO, odnosno opći akt iz kojeg bi isto proizlazilo. Tužitelju je naime stan nesporno dodijeljen na korištenje na temelju radnog odnosa, nije sporno da je do mirovine bio u radnom odnosu kod prednika tuženika, te da je prednik tuženika, kada je raspolagao stanom, morao znati o kakvom se stanu radi i kakve poslove tužitelj kod njega obavlja. Usprkos tome tuženik je tužitelju dodijelio taj stan za stanovanje s članovima obitelji, koji tužitelj i dalje koristi te je plaćao stanarinu, dakle izvršavao sadržaj ugovora o korištenju stana kao stanar (jer nedvojbeno nije bio cestar).

19. U ponovljenom postupku sud će razmotriti navedene, odlučne činjenice, te o predmetu spora donijeti zakonitu odluku, a o istom će dati i valjane razloge.

20. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.

21. Na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić