Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2638/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice CO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice BO s prebivalištem u [adresa], ([osobni identifikacijski broj]), obje zastupane po punomoćnici Nadi Mikulandra, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženice FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Zoranu Vuletinu, odvjetniku u Šibeniku i Krešimiru Škarici, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 1740/2021 od 11. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 3. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 1740/2021 od 11. ožujka 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem.
II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:
" I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je ovjeren kod Općinskog suda u Šibeniku br. R2-219/2020, dana 17. kolovoza 2020. zaključen između tužene FO (nom. FO) OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice uzdržavanja i pok. ĐO kao primatelja uzdržavanja po kojem je Ugovoru primatelj uzdržavanja prenio pravo vlasništva davateljici uzdržavanja na nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina] .
II. Utvrđuje se da je tužiteljica ad 1) CO OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica za 3/4 dijela, a tužiteljica ad.2) BO vlasnica za 1/4 dijela, nekretnina katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina], pa se tužiteljice ad 1) i ad 2) ovlašćuju, da temeljem ove presude, zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva na svoja imena i to tužiteljica ad 1) za¾ a tužiteljica ad 2) za ¼ dijela, sve uz istovremeni upis brisanja prava vlasništva sa imena tužene: FO OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
III. Nalaže se tuženoj FO OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljicama CO OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad.2) BO s prebivalištem u [adresa], br. put. GC983096, (identifikacijski broj: 3 CAN4708072F2402055) naknadi parnični trošak u iznosu od 19.086,40 € u roku od 15 dana sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude 11. ožujka 2024. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljica na uknjižbu prava vlasništva i predaje u posjed nekretnina određuje se privremena mjera kojom se zabranjuje tuženoj FO (nom. FO) OIB. 50637708739 otuđenje i opterećenje nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina], uz zabilježbu zabrane u zemljišnoj knjizi od strane Posebnog zemljišnoknjižnog odjeljka u [adresa] s trajanjem ove privremene mjere do pravomoćnog okončanja ovog postupk., dok se privremena mjera u odnosu na oduzimanje iz posjeda čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina] i njezino povjeravanje na čuvanje i upravu tužiteljicama ad1) i ad2), odbija. "
2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede ustavnih i konvencijskih temeljnih ljudskih prava, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. U bitnom ukazuje počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi sa čl. 8. te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge, odnosno uopće nije ocijenio iskaze svjedoka predloženih po tuženici, odnosno da je vrlo tendenciozno cijenio samo iskaze svjedoka koje su predložile tužiteljice i koji idu njima u prilog, zanemarujući pritom ne samo iskaze svjedoka koje je predložila tuženica, već i medicinsku i drugu dokumentaciju koja o postupanju prema pok. ĐO postoji u spisu. Predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti na način da u cijelosti odbije i glavni i podredni tužbeni zahtjev te zahtjev za određivanjem privremene mjere uz dosudu troškova postupka prema priloženom troškovniku, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, ali prihvatiti zahtjev za izuzećem uređujuće sutkinje iz navedenih razloga. Za sastav žalbe potražuje trošak u iznosu od 2.343,75 EUR te trošak pristojbe na žalbu po odmjeri suda.
3. U odgovoru na žalbu I. i II. tužiteljica u cijelosti osporavaju žalbene navode tuženice, predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te naložiti tuženici da tužiteljicama naknadi troškove sastava odgovora na žalbu i pristojbe na taj odgovor u ukupnom iznosu od 1.357,84 EUR
4. Žalba tuženice je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. No istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a je osnovan, obzirom da i po ocjeni ovoga suda u pobijanoj presudi nedostaju jasni i određeni razlozi o odlučnim činjenicama mjerodavnim za ispitivanje zauzetog materijalno-pravnog stajališta prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenjem predmetnog ugovora ništetnim . Nadalje, a pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP), ovaj sud je našao da je sud prvog stupnja i pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenje da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg sklopili ĐO kao primatelj uzdržavanja i tuženica FO kao davatelji uzdržavanja, a koji je ovjeren 17. kolovoza 2020. kod Općinskog suda u Šibeniku pod posl. brojem R2-219/2020 ništetan te zahtjev za utvrđenjem da su tužiteljice suvlasnice i to I. tužiteljica u ¾ dijela a II. tužiteljica u ¼ dijela nekretnina katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina]. Tužiteljice su u smislu odredbe čl. 188. st. 1. ZPP-a u slučaju da sud ne prihvati gore navedeni zahtjev, predložile da sud poništi isti ugovor (1. eventualno kumulirani zahtjev), bez posebnog navođenja razloga za poništenje ugovora, a u slučaju da sud ne usvoji ni taj zahtjev zahtijevaju raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog neispunjenja ugovornih obveza (2. eventualno kumulirani zahtjev).
I. tužiteljica je kćerka pokojnog primatelja uzdržavanja ĐO, a II. tužiteljica kćerka njegove druge supruge COŠ.
.
7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom proizlazi:
- da je temeljem zaključenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju davateljica uzdržavanja, ovdje tuženica trebala sad pok. primatelja uzdržavanja LO (dalje: primatelj uzdržavanja) sa svojim sredstvima uzdržavati hraniti odijevati, odvesti ga liječniku, a u slučaju smrti sahraniti ga po običajima u mjestu, a za uzvrat istoj je primatelj uzdržavanja za života dao dvije vrijedne nekretnine u [adresa] označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina],
- da je tužena primatelja uzdržavanja uzdržavala sa njegovim novčanim sredstvima što je i sama u svom iskazu navela,
- da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju trajao 11 mjeseci,
- da je tužena na ime uzdržavanja dobila daleko vrijednu imovinu, a osim ove imovine na svoj račun prenijela je u to kratko vrijeme trajanja uzdržavanja novčana sredstva u iznosu od 170.000,00 USD s računa pokojnog primatelja uzdržavanja,
- da nije sporno da je tužena sa svojom obitelji pomagala sad primatelja uzdržavanja, ali sve što su mu pomogli je on plaćao,
- da je tužena primatelja uzdržavanja smjestila u dom dana 22. srpnja 2021 gdje je preminuo **.**.2021., dok je po njegovom kartonu pacijenta dana 14. srpnja 2021. upućen na palijativnu skrb u Knin,
- da su odnosi između I. tužiteljice i njenog oca bili sasvim uredu,
- da je u vrijeme zaključenja ugovara primatelj uzdržavanja bio teže bolestan, a o njegovoj bolesti tužena nije nikad obavijestila njegovu kćerku ovdje I. tužiteljicu ni unuka, već mu je promijenila i mobitel i broj tako da njegova kćerka nije mogla svog oca ni putem mobitela dobiti,
- da je tuženica u vrijeme kada I. tužiteljica i njezin sin C, unuk primatelja uzdržavanja nisu mogli doći u [adresa] iskoristila situaciju obiteljske nesreće i bolesti I. tužiteljice, kao i nemogućnost putovanja zbog ograničenja kretanja, preporuka i zabrana Strožera Civilne zaštite RH,
- da se je tužena predstavljala u komunikaciji sa liječnicima kao unuka primatelja uzdržavanja.
8.1. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan zbog povrede načela jednake vrijednosti činidaba, a što da je i propisano odredbom čl. 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. –dalje: ZOO) kao osnovnim načelom dvostrano obveznim ugovorima uz načelo savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu prema odredbi čl. 3. i 4. istog Zakona.
8.2. Nadalje sud smatra ugovor ništetnim ne samo zbog povrede načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, nego i zbog ponašanja same tužene za vrijeme trajanja ugovora koje je protivno prisilnim propisima i moralu društva, i to stoga jer je tužena iskoristila stanje sada pokojnog primatelja uzdržavanja koji je ostao bespomoćan bez kontakata sa svojom obitelji čemu je i sama doprinijela kad mu je promijenila mobitel i broj, u to vrijeme je bila i pandemija COVID-19 i nije se moglo slobodno kretati i bila je izolacija, a I. tužiteljica se razboljela i bila podvrgnuta operativnom zahvatu srca, a suprug joj je preminuo od raka, a tužena je ne samo po ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju dobila predmetne nekretnine u vlasništvo, već je za vrijeme trajanja ugovara i samostalno kao inicijator sa računa sad pok ĐO prenijela njegovu ušteđevinu u američkim dolarima i eurima na svoj račun otvoren u Raiffeisenbank te pravo korištenja grobnog mjesta, te je sa novcem od pok. ĐO plaćala sve što je trebalo na ime svoje preuzete obveze za njegovo uzdržavanje, što je i sama priznala u svom iskazu, pa je na taj način povrijedila osnovno načelo jednake vrijednosti uzajamnih davanja iz čl. 7. ZOO-a, te obzirom na trajanje ugovora od 11 mjeseci, sud prvog stupnja smatra nedvojbeno utvrđenim da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan i da sukladno odredbi članka 323. ZOO-a tužena treba vratiti predmetne nekretnine koje je primila kao davateljica uzdržavanja od pok. primatelja uzdržavanja nasljednicama, ovdje tužiteljicama, odnosno njegove pokojne supruge COŠ sukladno čl. 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja je sa njime jednako sudjelovala za vrijeme trajanja bračne zajednice u stjecanju predmetnih nekretnina, sve za idealne dijelove pa slijedom svega navedenog odlučuje kao u točki I. i II. izreke.
9. S pravnim shvaćanjem prvostupanjskog suda ne može se složiti ovaj sud drugog stupnja te su zbog pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
10. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
11. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju strogo je formalni ugovor i za njegovu valjanost potrebno je da bude ovjeren od strane suca koji je ugovorne stranke prethodno upozorio na pravne posljedice zaključenja ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.
12. Predmetni ugovor je ovjeren kod Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. R2- 219/2020 dana 17. kolovoza 2020., a iz sadržaja ovjere ugovora proizlazi da su ugovor stranke tog dana pred sucem vlastoručno potpisale, ugovor im je pročitan od strane suca koji ih je upozorio na njegove pravne posljedice.
13. Sud prvog stupnja smatra osnovanim zahtjev za utvrđenjem ništetnim predmetnog ugovora iz razloga što je povrijeđeno načelo jednake vrijednosti uzajamnih davanja iz čl. 7. ZOO-a.
14. Međutim, ovaj sud se ne slaže sa zaključcima suda prvog stupnja da je predmetni ugovor ništetan zbog povrede načela jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, jer moguće odstupanje od tog načela ne može kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imati kao posljedicu ništetnost.
15. Ono što sud prvog stupnja ispušta iz vida jest da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju po svojoj prirodi aleatoran ugovor (ugovor na sreću) što znači da se u vrijeme njegova sklapanja ne zna koja strana će koliko dobiti, odnosno ne zna se točan obujam njihovih međusobnih činidbi te je neizvjesno i vrijeme trajanja ugovora, zbog čega je nemoguće predvidjeti prilikom zaključenja ugovora koja ugovorna stranka će više primiti po tom ugovoru, a na što osnovano ukazuje žalbom tuženica.
16. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZOO-a ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati. Prema odredbi st. 5. istog čl. zbog ovoga nerazmjera ne može se zahtijevati poništaj trgovačkog ugovora, ugovora na sreću, javne prodaje, a ni onda kad je za stvar dana viša cijena iz osobite naklonosti.
17. Stoga, načelo jednake vrijednosti uzajamnih davanja (čl. 7. ZOO-a), a time i pravo koje proistječe iz čl. 375 st. 1. ZOO-a - prekomjerno oštećenje, očiti nerazmjer uzajamnih davanja, nije temelj na kojem se može tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a niti poništaj ugovora prema izričitoj gore citiranoj odredbi čl. 375. st. 5. ZOO-a.
18. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da je ugovor ništetan i zbog ponašanja tuženice koje ponašanje da je protivno prisilnim propisima i moralu društva, a razlozi kojima obrazlaže taj svoj zaključak se odnose na razdoblje nakon sklapanja ugovora, pri čemu ispušta iz vida da je u konkretnom slučaju trenutak sklapanja ugovora, a ne neko drugo vrijeme, taj koji je bitan kod ocjene ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju pa tako i zbog nemoralnosti, a ne i razdoblje nakon sklapanja ugovora. U čemu se konkretnom slučaju u odnosu na trenutak sklapanja samog ugovora očituje nemoralnost tuženice, sud prvog stupnja ne utvrđuje.
19. Dakle trenutak sklapanja ugovora, a ne neko drugo vrijeme, je bitan kako kod ocjene ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog nemoralnosti tako i kod ocjene njegove aleatornosti. Da se radi o tome trenutku jedino je logično, jer saznanja o određenim činjenicama, nakon sklapanja ugovora i započinjanja izvršavanja njime preuzetih ugovornih obveza ne mogu, po prirodi stvari, više utjecati na sklopljeni ugovor.
20. Konačno, imajući u vidu aleatornu pravnu narav ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, pravna valjanost ugovora zbog povrede morala mogla bi se dovesti u pitanje npr. kad bi bila riječ o iskorištavanju tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovine koristi, što u predmetnom slučaju nije utvrđeno, naprotiv iz provedenih dokaza bi proizlazilo da je ugovor sklopljen upravo na inicijativu pokojnog primatelja uzdržavanja.
21. Nadalje, unatoč gore navedenom, treba reći da je u pravu tuženica kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri ocijenio iskaze saslušanih svjedoka.
22. Sud prvog stupnja je naveo koje je dokaze izveo tijekom postupka, citirao je iskaze svih saslušanih svjedoka (njih ukupno trinaest) i iskaze stranaka, no u obrazloženju pobijane presude u potpunosti je izostala ocjena provedenih dokaza- iskaza svih preslušanih svjedoka i stranaka, čime je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. u svezi s čl. 8 ZPP, na koju sadržajem žalbe ukazuje žaliteljica.
23. Presuda se mora temeljiti na činjenicama utvrđenim u prvostupanjskom postupku i to na način propisan člankom 8. ZPP. Prema citiranoj zakonskoj odredbi o činjenicama koje će uzeti kao dokazane sud odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je ovdje u potpunosti izostalo.
24. Rezimirajući navedeno, kako prvostupanjski sud zbog pogrešno pravnog pristupa sporni obveznopravni odnos nije raspravio temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi, izostali su i razlozi o odlučnim činjenicama te je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP- a ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP-a).
25. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, raspraviti će uočena sporna pitanja imajući pri tom u vidu pravno shvaćanje izraženo u ovom rješenju kao i ostale žalbene prigovore tuženice, ocijeniti već izvedene i eventualno po strankama predložene druge dokaze, te će potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u pogledu postavljenog tužbenog zahtjeva, tek nakon što ocjeni izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a pri čemu je dužan navesti logične i uvjerljive razloge na osnovi kojih dokaza je utvrdio koju činjenicu i zašto, kojem dokazu vjeruje, a kojem ne i zašto, koju tvrdnju prihvaća, a koju ne i zašto (čl. 338. st. 4. u svezi sa čl. 347 ZPP-a).
26. Nadalje u pravu je tuženica kad osporava zaključak suda prvog stupnja o ispunjenju pretpostavki za donošenje privremene mjere.
27. Prema odredbi čl. 346.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12 25/13, 93/14, 55/15, 73/17, 13120 i 114/22, dalje: OZ) radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:
1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili
2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
28. Obrazlažući pobijanu odluku sud prvog stupnja zaključuje da su ispunjene pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere obzirom da su nekretnine upisane u zemljišnim knjigama na tuženicu, i ista može sa predmetnim nekretninama slobodno raspolagati, a tužiteljice da su izvan knjižne vlasnice predmetnih nekretnina, te kad se uzme u obzir ponašanje tuženice u odnosu na imovinu pokojnog primatelja uzdržavanja smatra osnovanim prijedlog za određivanje predložene mjere, a pritom u potpunosti propušta obrazložiti čime su predlagateljice učinile vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnica osiguranja spriječila ili znatno otežala ostvarenje tražbine, ili čime su učinile vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
29. Stoga je valjalo temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu protivnice osiguranja, pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, kako bi pravilno utvrdio činjenično stanje radi ocjene osnovanosti prijedloga za donošenje privremene mjere i na temelju tih utvrđenja ponovo ocijenio ispunjenost pretpostavki iz odredbe čl. 346. OZ-a, te o prijedlogu donio novu odluku.
30.1. Nadalje treba reći da je prvostupanjski sud odmah po zaprimanju tužbe dana 16. kolovoza 2021. rješenjem prihvatio prijedlog tužiteljica za upis zabilježbe predmetnog spora. Zabilježba spora je upis koji se čini vidljivim da se glede zemljišnoknjižnog prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava s tim da zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekli knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu stigao zemljišnoknjižnom sudu. Dakle, zabilježbom spora se publicira postojanje spora u pogledu određene nekretnine i treća osoba koja se upusti u sklapanje pravnog posla u pogledu iste nekretnine, mora biti svjesna da na takav način preuzima rizik da u odnosu na stranu koja je uspjela u parnici nekretninu zapravo nije niti stekla.
30.2. Sukladno odredbi čl. 347. st. 4. O-Z učinak zabilježbe zabrane iz st. 1. toč. 4. tog članka je u tome što se upisima obavljenim u zemljišnoj knjizi na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja, nakon upisa zabilježbe zabrane, mogu steći u odnosu prema predlagatelju osiguranja kakva prava na nekretnini ili pravu na njoj upisanom samo ako predlagatelj osiguranja bude pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom u postupku koji je pokrenuo radi ostvarivanja tražbine za čije je osiguranje zabilježba upisana.
30.3. Dakle, učinak zabilježbe spora je vrlo sličan učinku zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine, imaju gotovo identičan pravni učinak pa je upitno imaju li predlagateljice uopće pravni interes za predlaganje predložene privremene mjere.
31. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP- a.
U Zagrebu 3. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić